Odličan dokumentarac o Christopheru Wrenu, koji je 32 godine uspješno balansirao između službeno odobrenog i svojih vizija kako bi izgradio remekdjelo svjetske arhitekture. Upoznajte St. Paul’s!
Finalni dizajn Christophera Wrena za Katedralu sv. Pavla, onakvu kakva i danas stoji na Ludgate Hillu
Mala, tinjajuća vatra u peći pekara Thomasa Farrinera, u noći 2. rujna 1666., nošena za London netipično jakim istočnim vjetrom, ubrzo se pretvorila u buktinju koja je bijesnila gradom cijela četiri dana. Zbog neodlučnosti gradonačelnika, koji je kasno naredio rušenje zgrada zapadno od pekarnice u Pudding Laneu čime se eventualno moglo spriječiti daljnje širenje vatre, tijekom ta četiri kobna dana vatra je progutala gotovo tri četvrtine Londona – uključujući i londonski ponos, Katedralu sv. Pavla.
Četvrta katedrala koja je stajala na Ludgate Hillu gotovo je u potpunosti izgorjela u velikom požaru. Kako se već godinama ionako raspravljalo o mogućnosti da se stara katedrala sruši, dvije godine nakon požara donešena je odluka da se posao oko izgradnje potpuno nove katedrale povjeri Christopheru Wrenu – koji će, usput, izgraditi ili obnoviti još pedeset londonskih crkava.
Odabir Christophera Wrena, jednog od vodećih znanstvenika i astronoma tog vremena, možda i nije bio pretjerano logičan gleda li se iz današnje perspektive, no polovicom 17. stoljeća bilo je posve uobičajeno da se “arhitekturom” bave znanstvenici.
Gradnja Katedrale sv. Pavla trajala je više od trideset godina. Wren se, s jedne strane, morao boriti s tadašnjom vlašću u Londonu, koja nije bila spremna prihvatiti njegov radikalan, renesansni dizajn, potpuno različit od gotičke arhitekture kakvom su dotad bile građene sve engleske crkve. Nekoliko je prijedloga za izgradnju glatko odbijeno, čak i nakon što je Wren konstruirao masivan, impresivan model katedrale, visok četiri i dugačak sedam metara. (Sam model stajao je 32 tisuće današnjih funta, a može se i danas vidjeti izložen u katedrali.)
Parlament je tijekom gotovo cijele izgradnje bio na rubu da prekine s financiranjem toga projekta, pa se Wren često morao pojavljivati pred zastupnicima i tražiti još novaca da bi izgradnja bila dovršena. Plašio se vrlo realne mogućnosti da će, nakon što bude dovršena glavna lađa katedrale s oltarom, što su bili preduvjeti za održavanje misa, parlament i London jednostavno “zatvoriti slavinu” te da neće uspjeti okruniti katedralu veličanstvenom kupolom – kupolom od koje je veća trebala biti jedino ona na Bazilici sv. Petra u Rimu.
Prvi Wrenov dizajn za novu katedralu; u konačnici odbijen jer je previše sličio katedralama rimokatoličke crkve, od koje se anglikanska željela maksimalno distancirati
Izgradnja Katedrale sv. Pavla bila je i velik izazov za tadašnje graditelje i glavnog projektanta. Masivna kupola danas – sasvim sigurno – ne bi tako ponosno definirala londonsku panoramu da Wren nije uspio riješiti problem distribucije njezine težine na temelje, koji su već i tijekom izgradnje počeli tonuti u mekanu londonsku glinu. Briljantna arhitektonska rješenja – poput sakrivenih “letećih potpornja” kakvi su bili uobičajeni na gotičkim građevinama – omogućila su konačni elegantan, uzvišen izgled, bez suvišnih “tehničkih” detalja koje je Wren uspješno sakrio. Posebice se to odnosi na kupolu – čak tri kupole, unutarnja, vanjska, te glavna srednja koja nosi težinu kupole, bile su potrebne za ostvarenje Wrenova sna.
Sir Christopher Wren na portretu Godfreya Knellera iz 1711.
O tome kako je Wren, gradeći katedralu, zaista živio svoj san, najbolje svjedoči epitaf na mramornoj ploči s vanjske strane katedrale što mu ga je napisao njegov sin, a koji znatiželjnicima odgovara na pitanje gdje je Wrenov spomenik ili kip:
Ovdje leži Christopher Wren, graditelj ove crkve i grada, koji je poživio više od devedeset godina, ne zbog sebe, već zbog javnoga dobra. Čitatelju, tražiš li njegov spomenik – pogledaj oko sebe.
(U originalu na latinskom: Subtus conditur Hujus Ecclesias et Urbis Conditor, Christopherus Wren, Qui vixit annos ultra nonaginta, Non sibi, sed bono publico. Lector, si monumentum requiris, Circumspice.)
Siguran sam u to da ću se Katedrali sv. Pavla na ovom portalu još često vraćati – ima toliko toga što se o njoj može napisati; svakom se posjetom St. Paul’su otkriva nešto novoga. U međuvremenu, topla preporuka za odličan dokumentarac National Geographic Channela, “Antičke megastrukture: Katedrala sv. Pavla” koji prati Christophera Wrena kroz sve faze planiranja i izgradnje katedrale – od inicijalnog dizajna, preko mnogobrojnih promjena, do vještog balansiranja između onoga što mu je službeno bilo dopušteno te vlastite želje da izgradi vrhunsko, monumentalno zdanje koje će impresionirati posjetitelje još stoljećima.
Komentari