Kada putujem, pokušavam na prijevozna sredstva ne gledati samo kao na način da dođem od mjesta “A” do mjesta “B”. Londonska laka željeznica u predijelu Docklands učinila je mnogo za revitalizaciju toga područja, iznimno je praktična i za turiste koji idu prema Greenwichu i za poslovne ljude koji idu u Docklands ili u zračnu luku London City, a i s tehničke je strane prilično zanimljiv način prijevoza: vlakovi su, naime, potpuno automatizirani.
Docklands Light Railway najbrži je način da stignete iz središta Londona, od postaje Bank, do zelenog Greenwicha ili zračne luke London City. (Foto: TfL, Transport for London)
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, područje oko bivših dokova u istočnom dijelu Londona počelo je sve više i više propadati; kako se brodski prijevoz orijentirao ponajprije na prijevoz kontejnera, za koje londonska luka nije bila niti predviđena niti dobro opremljena, većina brodarskih kompanija napuštala je ove dokove. Inovativnim i rapidnim planom revitalizacije londonske “zemlje dokova”, Docklandsa, grad je u osamdesetima u potpunosti obnovio i prenamijenio ovaj dio grada.
Sačuvavši stare dokove, tvornice i skladišta, prenamijenivši ih u atraktivne poslovne prostore, apartmane i hotele, London je uspio ponovno udahnuti život u ovo ranije zapušteno područje. Docklands je danas novi financijski centar Londona, te ugodno mjesto za šetnju i razgledavanje – primjerice, ako ste krenuli prema Greenwichu, nezaobilazno ćete proći ovuda, a razloga da na pojedinim mjestima siđete iz vlaka i razgledate područja oko pojedinih dokova i popijete kavu u mini-marinama svakako ima.
Docklandsu je, međutim, ostao neriješen problem prijevoza: u tom području nije bilo linija podzemne željeznice, njihova bi izgradnja zbog vodenog terena bila skupa i neisplativa, pa su jedini načini prijevoza bili autobusi. Stoga je pokrenut projekt izgradnje lake željeznice, s prugom uzdignutom iznad ceste (nešto slično kao famozni “El” u Chicagu!) koja je koristila dio postojećih a dio posve novih vijadukata. Tim su novim linijama trebali prometovati potpuno automatizirani vlakovi – također jedna od velikih tehnoloških inovacija za to doba. Prvi su dijelovi DLR-a otvoreni krajem kolovoza 1987.
Mreža koju opslužuje DLR kontinuirano se širi: danas je na raspolaganju ukupno 5 "grana" kojima možete putovati, uključujući i onu prema Greenwichu te "link" sa postajom Bank u središtu Londona. Vožnja potpuno automatiziranim vlakom, uzdignutim iznad zemlje, odličan je način za razgledavanje Docklandsa dok pruga prolazi između nebodera i iznad malih marina! (Foto: TfL, Transport for London)
Ubrzo je, međutim, postalo jasno da DLR neće imati dovoljan kapacitet za prijevoz tako velikog broja ljudi koji je počeo svakodnevno odlaziti u Docklands, novo financijsko središte u koje je selio sve veći i veći broj tvrtki. Naročito velik problem bila je stanica u samom središtu Londona, Tower Gateway (blizu londonskog Towera), a koja je služila kao veza s linijama podzemne željeznice. Kako blizu Towera prolazi tek mali broj linija podzemne željeznice, poput linija Circle i District, Tower Gateway se, jednostavno, pokazao nedovoljno kapacitiranim. Stoga je u drugoj fazi izgradnje DLR-a napravljen potpuno nov tunel koji je DLR povezao s postajom Bank, gdje su broj mogućih veza i kapacitet mnogo veći, a to je proširenje – budući da se radilo o kopanju potpuno novog tunela, kao da se gradi podzemna – stajalo više od cijele prve faze izgradnje DLR-a!
Daljnjim je proširenjima DLR došao do današnje veličine – 40 postaja na pet “grana” željezničke mreže, ukupne duljine pruge oko 31 km. Baš na prijelazu u 21. stoljeće, otvoreno je novo proširenje koje je DLR dovelo i do Greenwicha (ranije je linija prometovala samo do postaje Island Gardens, nakon čega je trebalo proći kroz podzemni tunel ispod Temze da biste stigli u Greenwich). I neki drugi dijelovi mreže otvoreni su 2005, poput onoga koji je DLR-om povezao sve značajniju zračnu luku London City sa središtem Londona. Trenutačnu mapu DLR-a možete pronaći na stranicama Transport for London/DLR.
Novi tip vlaka lake željeznice na postaji Canary Wharf. (Foto: Transport for London/DLR)
Iako je DLR jedna jako uspješna priča o javnom gradskom prijevozu – priča iz koje mogu učiti i brojni drugi gradovi – Docklands Light Railway svoj će prime time, možda, zapravo tek doživjeti. Laka željeznica u ovom dijelu grada bit će apsolutno ključna kada se 2012. u Londonu budu odvijale Olimpijske igre, zbog čega će se i ovaj sustav proširivati kako bi podnio velika opterećenja tijekom tog perioda. Jedna nova grana već je otvorena početkom ove godine, dok se “link” sa željezničkom postajom u Stratfordu, na sjevernom dijelu mreže, planira otvoriti tijekom sljedeće godine.
Zašto volim DLR i zašto mislim da biste se, kada posjetite London, svakako trebali njime provozati? Stvar je prilično jednostavna! Potpuno automatizirani vlakovi omogućuju da sistem bude precizan i da, u pravilu, funkcionira bez kašnjenja. Uklanjanjem potrebe za vozačem stvorila se mogućnost da i sami sjednete na prva sjedala s pogledom prema naprijed, a velike ostakljene površine sa svih strana čine i samu vožnju u DLR-u apsolutno savršenim načinom za razgledavanje revitaliziranog Docklandsa! Dok vlak vrluda svojim uzdignutim tračnicama između brojnih poslovnih nebodera i nad dokovima koji su danas savršeno uređeni, zaista se možete prepustiti pogledu u svim smjerovima i uživati u svojoj vožnji. Za jedan sustav javnog prijevoza, kako biste mogli poželjeti više od toga?
Komentari