Kako je došlo do toga se se u Britaniji – i većini zemalja koje su nekoć bile dio Britanskoga imperija – vozi lijevom stranom? Zašto je, zapravo, posve logično, normalno i uobičajeno voziti lijevom stranom ceste? Povijesno gledano – vožnja s lijeve strane uistinu i jest logična… ili je barem takvom bila u mračnom srednjem vijeku!
Znak koji podsjeća one koji su tek pristigli trajektom ili vlakom u UK da moraju voziti lijevom stranom ceste.
U mračnom srednjem vijeku – ili još ranije – putovanje je bilo krajnje nesiguran poduhvat. Nasilje na svakom koraku, brojni pljačkaši i bande, neuređeni putovi i još štošta što je činilo putovanje avanturom visokoga rizika. No, ako ste se morali uputiti nekamo, koji biste položaj na cesti zauzeli? Definitivno lijevu stranu.
Većina ljudi su, naime, dešnjaci, a na put u opasnome srednjem vijeku ne biste kretali bez barem nekakvog oružja. Oružju je mjesto u desnoj ruci i svakako biste željeli da osoba s kojom se mimoilazite bude s vaše desne – a nikako ne s lijeve strane. Zatreba li vam u samoobrani, morali biste biti maksimalno brzi i spretni. Potencijalnog neprijatelja željeli ste imati s desne strane – i točka.
Ako ste pak bili dovoljno imućni da imate konja, dešnjacima je također lakše zajahati konja s lijeve strane. Glavni razlog, osim mogućnosti korištenja desne ruke, leži u činjenici da biste svoj mač nosili uz lijevu nogu, zbog čega bi bilo nemoguće zajašiti konja zdesna. Osim toga, ako se krećete lijevom stranom puta ili ceste, mnogo je praktičnije zajašiti konja s ruba ceste nego obavljati to nasred puta.
Većina Europe i Amerike putovala je tako u tim vremenima lijevom stranom ceste.
Do promjena je počelo dolaziti tek u 18. stoljeću, kada su konji počeli vući brojne zaprege s vrijednim teretom te je to postao glavni način prijevoza dobara. Osoba bi sjedila na prednjem lijevom kraju zaprege – kao u današnjem automobilu – iza zadnjeg lijevog konja (zaprege su često imale više pari konja) kako bi imala pregled nad sredinom ceste. Jedino je tako, naime, mogla biti sigurna da će se zaprega uspješno mimoići s drugom koja joj dolazi u susret, da se neće dodirnuti kotačima ili da se neće dogoditi neka slična nesreća. Zbog toga su zaprege počele voziti desnom stranom ceste.
Prijelaz na desnu stranu ceste počeo se događati u kontinentalnoj Europi sredinom 18. stoljeća, u vrijeme Francuske revolucije, no potrajao je gotovo 200 godina prije nego što je cijeli kontinent prešao na “ispravnu” stranu ceste. Francuska aristokracija također je tradicionalno putovala lijevom stranom ceste (a običan puk desnom), no nakon revolucije aristokracija se nije baš željela isticati po bilo čemu pa su također krenuli putovati desnom stranom. Ostale zemlje postupno su prelazile na desnu stranu, uključujući i Švedsku, koja se tek nakon Drugog svjetskog rata uskladila s ostatkom kontinenta i promijenila stranu ceste kojom građani voze.
Bilo je nekoliko inicijativa da se i Britanija uskladi s kontinentom – posljednja takva ideja pojavila se šezdesetih godina prošlog stoljeća – no koliko god bi to prednosti imalo (u pogledu unifikacije automobila s kontinentalnom Europom), toliko bi i problema prouzročilo (troškovi u milijardama funta da se prilagodi sva prometna signalizacija i ceste). Samo četiri države u Europi još voze lijevom stranom; sve četiri bile su pod jakim britanskim utjecajem – Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Cipar i Malta.
U svijetu, lijevom stranom uglavnom voze bivše britanske kolonije, sa zanimljivim izuzetkom Egipta koji je bio francuska kolonija prije dolaska Britanaca, pa je vožnja lijevom stranom u toj zemlji već bila uvriježena. Izuzetak je također i Japan, gdje se vozi lijevom stranom unatoč tome što nikada nije bio britanska kolonija, no u vrijeme znatne ekspanzije željeznica, pruge i vlakove u toj zemlji uglavnom su projektirali – Britanci.
Međutim, vjerovali ili ne, u cijeloj Britaniji ipak postoji jedna uličica u kojoj se promet odvija po kontinentalnim pravilima.
Komentari