Činjenice znamo: imao je šest žena, dvije je dao pogubiti, zavadio se s Katoličkom crkvom, raskrstio s njom zbog razvoda braka, osnovao Englesku crkvu. Ono što je katkada teško povezati i upamtiti jest – kojih je to šest žena imao, koje su mu rodile djecu i kako je koja skončala? Koje su imale sreću prirodno završiti život, a koje su bile optužene za preljub i, samim time, i veleizdaju? Kratak i pregledan sažetak trebao bi vam pomoći da se ubuduće bolje snalazite kad se radi o životu jednog od najvažnijih i najmoćnijih engleskih vladara ikad. Otkrivamo i jedan trik koji koriste osnovnoškolci u Britaniji kako bi lakše upamtili svih šest žena…
Henry VIII. na čuvenom portretu Hansa Holbeina, njemačkog renesansnog slikara koji je ponajviše slikao na engleskom dvoru. Upravo su njegovi portreti Henryja VIII. danas najpoznatije slike ovoga kralja.
Henry VIII. drži slavan rekord kao engleski kralj koji se najviše puta ženio. Od šest žena, prve tri bile su odabrane primarno zbog ljubavi i potrebe da dobije muškog nasljednika. Međutim, nakon što je taj cilj ispunjen te nakon što mu je prvih nekoliko supruga rodilo djecu, sljedeće tri žene trebale su ponajprije ispuniti ulogu dobrih maćeha Henryjevoj djeci.
Katarina Aragonska
Prva: Katarina Aragonska (Catherine of Aragon)
- Španjolska princeza koja se najprije se udala za Artura, Princa od Walesa, sina Henryja VII, ali brak je trajao samo godinu dana jer je Artur preminuo već s navršenih 15 godina života.
- Potom se udaje za za Henryja VIII 1509. godine, kada je i okrunjena za kraljicu.
- Rodila mu je osmero djece, ali je samo jedno – Mary I (“Krvava Mary”) preživjelo.
- Kako nije bilo drugih muških nasljednika, Henry je zatražio poništenje braka 1533.
- Papa Klement VII odbija poništiti brak; Henry VIII raskida sve odnose s Katoličkom ckrvom.
- Ukupno trajanje braka s Henryjem: 24 godine.
- Umrla 1535. u 50. godini života – može se smatrati relativno sretnom jer je poživjela daleko više od nekih sljedećih supruga Henryja VIII.
Anne Boleyn
Druga: Anne Boleyn
- Engleske plemićke krvi.
- Henry VIII njome se ženi nakon raskida braka s Katarinom Aragonskom, iste godine – 1533.
- U trenutku vjenčanja, Anne je već bila trudna – nosila je buduću kraljicu Elizabetu I.
- Interes Henryja VIII za Anne Boleyn bio je kratkotrajne naravi: dosadila mu je već 1536. te ju je smaknuo odrubljivanjem glave u Toweru.
- Držana je u londonskom Toweru, optužena za preljub, incest i veleizdaju.
- “Scenu” za pogubljenje i sve optužbe navodno je pripremio Henryjev glavni ministar Thomas Cromwell.
Jane Seymour (Portret: Hans Holbein)
Treća: Jane Seymour
- Daleka rođakinja ranijeg kralja, Edwarda III.
- Pratilja i pomoćnica (lady-in-waiting) Anne Boleyn – već ju je tada Henry VIII “primijetio”.
- Udala se za Henryja 1536. godine, iste godine kada je Henry dao pogubiti Anne.
- Nije nikada službeno okrunjena jer je u to vrijeme Londonom bijesnila kuga.
- Rodila mu je jednoga sina, budućeg kralja Edwarda IV.
- Umire od komplikacija nakon poroda, 1537. godine, u 29. godini života.
- Nije se petljala u politiku: jedini je slučaj kada je od Henryja VIII zamolila za oprost pobunjenicima u Yorku koji su ustali protiv Henryjeve odluke da raskine s Katoličkom crkvom i raspusti samostane; Henry je zahtjev, navodno, odbio.
- Riječima kralja, njegova omiljena žena.
Anne of Cleves (Portret: Hans Holbein)
Četvrta: Anne od Klevea
- Kleve je grad u Njemačkoj; Anne of Cleves potječe iz njemačke plemićke obitelji.
- Brak s Henryjem je ranije dogovoren, te je vjenčanje obavljeno 1540. godine.
- Anne je, priča se, bila “ružna”, nije znala niti jedne jedine riječi engleskoga, te je osim toga bila prilično dosadna.
- Henryju VIII nije se uopće svidjela, pa je odbio konzumirati brak.
- Samim time, nije bilo nasljednika kraljevske loze iz ovoga braka.
- Brak je trajao samo 6 mjeseci: od siječnja do srpnja 1540.
- Umrla je 1557. prirodnom smrću, u 41. godini života – čime postaje druga najdugovječnija Henryjeva supruga (nakon Katarine Aragonske).
Catherine Howard (Portret: Hans Holbein)
Peta: Catherine Howard
- Udala se za Henryja već 1540., samo dvadesetak dana nakon što je on napustio Anne od Klevea.
- Henry ju je nazivao “ružom bez trnja”.
- Plemićke krvi, ali nesigurno je točno koje je godine rođena.
- U braku s Henryjem bila je oko godinu i pol – do studenog 1541.
- Zbog raskalašenog ponašanja i nevjere, te preljuba, Catherine Howard optužena je za veleizdaju (preljub kraljeve žene smatrao se upravo veleizdajom – i ničim manje od toga), te je pogubljena u Londonu, u Toweru, u prosincu 1541.
Catherine Parr
Šesta: Catherine Parr
- Henry je već u fazi kad primarno traži dobru maćehu koja će čuvati njegovu djecu, ponajprije Mary koja će biti sljedeća engleska kraljica nakon njegove smrti.
- I ona drži svojevrsan rekord: bila je udana 4 puta, najviše od svih engleskih kraljica ili supruga kraljeva.
- Brak s Henryjem trajao je od srpnja 1543. (vjerovali ili ne – Henry je gotovo godinu i pol bio bez supruge!) pa do 28. siječnja 1547., kada Henry VIII umire.
- Catherine umire naredne godine, u rujnu 1548., u 36. godini, nakon što se još jednom udala i rodila dijete (razlog smrti: porođajni problemi, česti u to doba).
Kako ih sve upamtiti?
Redoslijed Henryjevih žena mnogo je lakše upamtiti korištenjem zgodne doskočice koja i britanskim osnovnoškolcima i srednjoškolcima pomaže da bolje zapamte Henryjeve supruge uz pomoć sudbine koja ih je u konačnici zadesila.
Doskočica kaže:
Divorced, beheaded, died; divorced, beheaded, survived.
(Razvod, smaknuće, smrt; razvod, smaknuće, život.)
Od prve i četvrte se, naime, razveo (Katarina Aragonska i Anne od Klevea); drugu i petu dao je pogubiti (Anne Boleyn i Catherine Howard); treća, omiljena mu Jane Seymour, umrla je, a šesta ga je nadživjela (Catherine Parr).
Odlična tema i još bolji članak. Tudori me jako zanimaju a njima se trenutno bavi i američka serija The Tudors, koja poprilično vjerodostojno prikazuje to razdoblje.
OOO taman sto meni treba, hvala puno, odlicno napisano!
Citala sam knjige od Filipe Gregori ”Kraljicina luda” , ”Nasledje Bolenovih” i ”Druga Bolenova kci” odlicne su i povezanee su sa Henrijem VIII i njegovim zenama
Drago mi je da su ti informacije iz članka bile korisne
Nisam još stigao čitati njezine knjige – ali znam da su neke od njih bile veliki hitovi pa će i to vjerojatno doći na red – tako da ne mogu usporediti u kojoj se mjeri zasnivaju na stvarnoj povijesti.
Mislim da prilikom čitanja takve literature na umu uvijek treba imati da je to romantizirana povijesna fikcija, naročito kada se opisuju neke osobe o kojima nije ostalo mnogo povijesnih dokaza i zapisa. Recimo, “druga sestra Boleyn”, Mary, takav je primjer, jer se o njoj za razliku od Anne ipak zna relativno malo. Znam da je baš ta knjiga doživjela dosta kritika povjesničara. Siguran sam da je taj tip literature odličan i zabavan, samo ne treba povjerovati da je to zaista bila povijest i da se sve tako dogodilo kao što je opisano
POCELA SAM DA GLEDAM FILM DVIJE SESTRE ZA KRALJA I ZGROZILA SE DOKLE JE COVJEK SPREMAN DA IDE ZA MALO VLASTI I SLAVE AKO JE DIO OD TOGA ISTINA GROZNO JE JOS VISE STO DJECA TREBA DA UCE I DOBIJU OCJENU IZ TOGA STRASNO,STA TU IMA POUCNO O COVJEKU KOJI U ZIVOTNOM VIJEKU PROMIJENI ZVANICNO 6 ZENA I RJESAVA IH SE NA SVIREP I SUROV NACIN…DJECA TREBA DA UCE ISTORIJU KROZ LJUDE KOJI SU UCINILI NSTO DOBRO ZA COVJEKA I COVJECANSTVO A NE OVE GROZOTE O NEMORALNIM LJUDIMA PA MAKR TO BILI I KRALJEVI ENGLESKE…
Draga Slavojka, ispričavam se što zbog redovnog posla pomalo kasnim s odgovorom. Postavila si niz pitanja koja su posve na mjestu, no situacija, kako to obično biva kod povijesti, nije niti približno tako jednostavna da bi se mogla razjasniti u par odlomaka – povjesničari o vladavini ovog kralja nastavljaju pisati knjige i knjige te su mnoge stvari vezane uz njega i dalje predmet zanimljivih debata, pa čak i novih otkrića ili pretpostavki.
Razlog zašto period Tudora i, naročito, vladavina Henryja VIII. (Henrika VIII.) fascinira velik broj ljudi upravo je, vjerojatno, u tome što nije posve lako njegovu vladavinu proglasiti niti zlatnim periodom Engleske niti tiranijom. Prava je istina sasvim sigurno negdje između, a postoje i određeni dokazi u prilog toj tvrdnji da se karakter njegove vladavine bitno promijenio od prvih godina pa do kasnijeg razdoblja kada je vladao apsolutnom diktaturom. Ne treba odbaciti niti moguće medicinske indikacije da je ova promjena u ponašanju i karakteru bila uzrokovana nesrećom na viteškom turniru i nagnječenjem mozga (nešto malo o tome pisao sam u članku o ovoj dokumentarnoj emisiji), kao niti brojne podatke koji govore o tome da je ovaj kralj u vrijeme dok je još bio princ bio vrhunski obrazovan te da je pokazivao niz naklonosti prema raznim granama umjetnosti, uključujući glazbu i književnost, kao i da je bio talentirani sportaš. Razlog zašto to spominjem jest što je i više nego očito da se radi o vrlo kompleksnoj osobi i upravo to mogao bi biti jedan od razloga zašto su ljudi njime fascinirani – neovisno o tome je li njegova uloga u (engleskoj ili svjetskoj) povijesti bila pretežno pozitivna ili pretežno negativna.
Vrijeme Tudora svakako nije predstavljalo vrhunac Engleske niti je ona u njemu cvjetala u svakom pogledu (iako su tudorski političari i ostali dvorjani sasvim sigurno željeli stvoriti takav dojam – danas bismo rekli da su pokušali stvoriti prilično dobar PR spin) ali je unatoč tome taj period iznimno značajan i posve je opravdano da se o njemu uči u povijesti (i u samoj Engleskoj, ali i izvan nje). (Ako tebe ili nekog slučajno zanima, mogu preporučiti nekoliko dobrih knjiga koje se bave tim periodom, naročito jednu jednog američkog autora koji “raskrinkava” tudorske pokušaje da svoj period vladavine ostave zapisan zlatnim slovima u engleskoj povijesti pokazujuću sve razmjere tadašnjeg siromaštva većine građana i slično.)
Henryjevi potezi i danas imaju dalekosežne posljedice koje su još uvijek vidljive u načinu funkcioniranja britanske monarhije (od raskidanja svih veza s katoličkom crkvom i kreiranja anglikanske crkve pa do pravila ponašanja jednog monarha, uključujući i pravila nasljeđivanja krune koja su tek nedavno promijenjena i modernizirana) te ga je i zbog toga posve nemoguće izbjeći kao jednu od ključnih figura engleske/britanske pa čak i europske povijesti. Osim toga, ako kažu da je povijest učiteljica života, tada se i na greškama ovog perioda i onome što je Henry negativno učinio sasvim sigurno može mnogo toga naučiti. Mislim da su to sasvim dovoljni razlozi da on bude dijelom udžbenika povijesti.
Jedna od čestih pogrešaka – ali ujedno i pogreška koju je jako lako počiniti – jest upravo pokušaj tumačenja bilo kojih povijesnih događaja iz današnje moralne perspektive. Konkretno, “rješavanje žena na svirep i surov način” svakako je bilo takvo po našim kriterijima iz 20. i 21. stoljeća, no prije pet stoljeća odnos puka prema monarhu i prema njegovim odlukama bio je posve drugačiji. Rijetki su povijesni slučajevi pogubljenja kraljica (u tome Henry VIII. svakako prednjači), ali sam čin pogubljenja kao kazna za određena djela nije nešto na što bi građani 16. stoljeća gledali kao na nešto problematično ili se oko toga previše zabrinjavali. Naravno, u slučaju obje pogubljene žene ovog kralja razrađena je cijela konstrukcija koja ih je optuživala za nešto što gotovo sigurno nisu napravile, no, ponovno, politička spletkarenja i zakulisne igre 16. stoljeća možda je malo teško shvatiti ili posve opravdati iz današnje perspektive. Povrh svega, karakter vladavine Henryja VIII. bio je apsolutistički (kao uostalom i većine monarhija u to vrijeme), što znači da bi mu se rijetko tko usudio prigovoriti zbog bilo koje odluke – bilo je vrlo jasno kako završavaju oni koji više nisu “u milosti” kralja (što bi se reklo, oni koji su “fell from grace”). Da me ne bi krivo shvatila – nikako ne opravdavam “svirepo i surovo rješavanje žena”, no također ne pristupam tome emotivno niti ga a priori osuđujem; ovo me zanima kao tematika isključivo iz povijesne perspektive.
Na kraju, nema previše sumnje niti oko toga da Britanija dosta uspješno kapitalizira na nasljeđu i prepoznatljivosti ovog kralja. Zahvaljujući brojnim knjigama, filmovima i serijama koje se bave tim periodom (poput “Tudora”), lik ovog kralja jedan je od globalno najprepoznatljivijih likova iz cjelokupne svjetske povijesti (turistička organizacija VisitBritain ga koristi i u novoj turističkoj kampanji). Kakav god bio Henry VIII., ovaj period engleske povijesti fascinira posjetitelje, velikim dijelom i zahvaljujući povijesnoj fikciji koja je nastala posljednjih godina. Pritom moram napomenuti da nisam gledao film koji spominješ (“Dvije sestre za kralja”) pa ne znam koji je točan sadržaj, ali svakako treba imati na umu da se vjerojatno radi o povijesnoj fikciji; ako je tako, tada je to djelo utemeljeno na određenim povijesnim događajima koji su prikazani na romansiran, publici prihvatljiviji i vjerojatno ponešto promijenjen ili nadograđen način u odnosu na stvarnu povijesnu priču. No, ne mogu komentirati budući da nisam još pogledao taj film ali potražit ću ga jer i mene zanima.
Puno ti hvala na komentaru!
Bas sam iznenađen ovom stranicom,prezanimljiva je.Gledao sam seriju Tudori,ali nije ni upola zanimljiva kao knige Filipe Gregori;Druga sestra Boylin i Kraljičina luda.
Svatko ko ima imalo zanimanja za dinastiju Tudora i uopces za englesku kraljevsku obitelj treba da pročita te dvije knjige.
Sve pohvale za stranicu.
Lijep pozdrav iz Sarajeva
Hvala ti na pohvalama za stranicu!
Nisam još čitao knjige P. Gregory, očito bih se morao i njima pozabaviti
tako da ne mogu procijeniti u kojoj su mjeri zasnovane na povijesnim događajima a koji je dio fikcija.
Što se Tudora tiče, meni je serija bila super (napisao sam par članaka) i zapravo su neke generalne povijesne okolnosti u njoj dosta dobro prikazane, ali naravno opet uz dosta veliku scenarističku slobodu kako bi serija bila zanimljivija. Malo sam iznenađen da ti se “Tudori” nisu svidjeli jer su u Hrvatskoj, kad su početkom godine prikazivanje prve dvije sezone bili prilično veliki hit (vidio sam to i po interesu za članke i po posjećenosti stranica); sad je negdje zapelo tako da 3. i 4. sezona kod nas još uopće nisu emitirane.
Vjerujem stoga da i kod čitanja romana P. Gregory ipak treba zadržati određenu distancu i imati na umu da je to prije svega povijesna fikcija. Budući da mi je sad već nekoliko vas preporučilo da krenem čitati P. Gregory, mislim da i budem, čim nađem vremena.
Hvala ti na javljanju!
Nemam pitanja – samo te želim pohvaliti za članak
BRAVOOOOOOOOOOOOO
Nedavno sam se pozabavila Philippom na svom blogu
stranica Vam je odlična, odsad sam tu redoviti gost
http://kisnapraforgo.blogspot.com/
Hvala ti na javljanju. Eto, ja još uvijek nisam krenuo čitati PG, premda imam nekoliko knjiga. Možda sam skloniji “stvarnoj” povijesti – u zadnje vrijeme pojavilo se nekoliko dobrih knjiga o tom periodu – ali nadam se da ću jednom naći vremena napokon i za PG.
Pročitao sam tvoj članak, i premda nisam još čitao PG, sviđa mi se i mislim da se mogu složiti s njim. Najveći je problem – barem onako kako ja to doživljavam – kad ljudi počnu miješati povijesnu fikciju s povijesnim činjenicama, odnosno barem onim što je dokazano i istraženo. Ali, tako dugo dok je čitatelj svjestan da je povijesna fikcija – velikim dijelom fikcija, u tim se knjigama može uživati i mogu pružiti solidan “insight” u način života i običaje nekog doba.
Budući da blogaš na engleskom, budeš li pisala recenzije i dojmove i želiš da negdje budu objavljene i na hrvatskom, javi se
Blogam ja i na hrvatskom, ali zasad sam hrvatski blog pretvorila u ono što su mi prije bile bilježnice s citatima
tek sam počela s bloganjem… javljam se, eto, a javit se i ti ako nešto zatreba, a misliš da bih ja to mogla 
Pozdrav!
http://provincijalka13.blogspot.com/
*javi… (umjesto javit)… mrzim svoje tipfelere (iliti zatipke
), stalno imam potrebu odmah ih ispraviti