Od 1759, kada su službeno osnovani Kraljevski botanički vrtovi, Kew Gardens je narastao s površine od samo osam hektara na čak tri stotine! Ovdje se uzgaja 33 tisuće različitih vrsta biljaka u njima prilagođenim okruženjima, uključujući i brojne staklenike, a čak i ako vas botanika, kao takva, ne zanima na znanstvenom nivou, Kew je jedan od najboljih poludnevnih ili čak i jednodnevnih izleta na koje se možete odlučiti dok ste u Londonu.

Paviljon s tropskim biljkama u Kraljevskom botaničkom vrtu u Kewu bio je jedna od prvih u potpunosti staklenih građevina u trenutku kada je izgrađen 1840. godine. Još jedna zanimljivost: ovakav potpuno identičan paviljon također se nalazi u bečkom parku Schönbrunn. (Foto: Dario Sušanj)

Do Kewa je izuzetno lako doći: vožnja vlakom iz Londona ili – još jednostavnije – jednim od ogranaka podzemne željeznice na liniji District; za manje od pola sata, plus još nekoliko minuta pješke od stanice podzemne željeznice do Victoria Gatea, glavnog ulaza u botanički vrt, i ulazite u jedan potpuno drugačiji svijet. Jedino što će vam poremetiti mir tog izleta na koji ste se odlučili jest nešto o čemu George II nije mogao imati pojma kada je kupovao Palaču Kew s pripadajućom zemljom: botanički se vrtovi, naime, nalaze točno na putu zrakoplovima što slijeću u zračnu luku Heathrow, pa će teško proći više od dvije, tri minute a da ne ugledate neki od aviona u relativno niskom letu kako se spušta prema Heathrowu. No, to je zapravo i jedina smetnja, na koju ćete zaboraviti ubrzo nakon što uronite u bogatstvo flore Kewa.

Pred Kraljevskim botaničkim vrtom u Kewu stoji veliki zadatak: s jedne strane, ovo je jedan od najvećih botaničkih istraživačkih centara u svijetu, dok je s druge strane istovremeno potrebno održavati jedan od najvećih parkova u svijetu. Priča o vrtovima u Kewu počinje početkom 18. stoljeća, kada je George II kupio spomenutu palaču, koju i danas možete vidjeti kao jedan od zanimljivijih “izložaka”, no tek je njegov sin, princ Frederick (za kojega je njegova majka, kraljeva supruga Caroline tvrdila da je “najveći lažac i najveća zvijer u cijelom svijetu”) 1731. počeo uređivati vrtove oko Palače Kew. Tridesetak godina kasnije, daleko nakon njegove smrti, njegova je supruga 1759. utemeljila Botanički vrt kao instituciju.

Unatoč vrlo toploj i vlažnoj atmosferi, na "tropske" uvjete vjerojatno ćete brzo zaboraviti kad ugledate bogatstvo flore u najvećem stakleniku. (Foto: Dario Sušanj)

Nakon što prođete Victoria Gate i uđete u park (a prije toga platite i dosta visoku cijenu ulaznice od desetak funta), vjerojatno ćete se najprije uputiti prema velikom jezeru i Kući palmi (na prvoj fotografiji, gore). To je prvi u nizu staklenika u Kewu, a svakako je i najpoznatiji, dizajna i arhitekture koja je prepoznatljiva na prvi pogled. Ljubiteljima arhitekture bit će zanimljiva informacija da potpuno identičan staklenik krasi i predivan bečki park Schönbrunn.

Iz današnje perspektive, možda ćete reći: “pa što, staklenik kao staklenik!”, no ovaj je izgrađen 1840., kada je umjetnost građenja kompletnih struktura od metala i stakla još uvijek bila prilično neistraženo područje. Palm House nastao je tako nekoliko godina prije veličanstvene (i nažalost danas nepostojeće) Kristalne palače u Londonu (Crystal Palace) koja je služila za svjetsku izložbu i kasnije stradala u požaru. Kuća palmi prožeta je potpuno tropskom atmosferom – što će ulazak i boravak u njoj učiniti pomalo napornim – no količina tropskoga bilja koja se ovdje može pronaći jednostavno je fascinantna. Pravi pogled na svu floru dobit ćete odlučite li se popeti stepenicama na neku od povišenih promatračnica, a u podrumu Kuće palmi nalazi se i malen tropski akvarij. Siguran sam da ćete se teško otrgnuti bogatstvu boja tropskoga bilja!

Šećući kroz Kew, naići ćete na brojne vrtove s vegetacijom iz određenih područja (poput sjeverne Amerike), jezera s lopočima i još nekoliko posebnih staklenika. Primjerice, zaista je impresivan Konzervatorij Princa od Walesa, otvoren 1987., s vjerojatno jednom od najboljih i najzanimljivijih kolekcija kaktusa u svijetu. Budite oprezni ovdje i otvorite četvere oči: neke od biljaka vole se hraniti mušicama i ostalim insektima – takve biljke rijetko možete vidjeti u stvarnosti!

Palača Kew: odavde je sve počelo, kada je kralj George II kupio ovu crvenu trokatnicu s nekoliko hektara zemlje koji je okružuju, kako bi služila za odgoj njegove djece. (Foto: Dario Sušanj)

Predahnuti možete u kafeu koji se nalazi u nekadašnjem oranžeriji, stakleniku namijenjenom uzgajanju naranči, nedaleko kojega se nalazi pedesetmetarska pagoda izgrađena u šezdesetim godinama 18. stoljeća, a koja je također jedan od landmarka ovog botaničkog vrta. Kao što ćete saznati u mnogim vodičima, sama je pagoda uživo daleko manji doživljaj nego što biste to mogli očekivati nakon gledanja fotografija; naime, nedostaje osamdesetak skulptura zmajeva koji su ju krasili, a nije dopušteno niti penjanje do njezina vrha odakle bi – mogu samo pretpostavljati – “pucao” prekrasan pogled na cijeli Kew.

Palača Kew, prva kraljevska imovina na ovom području, odakle se javni park krenuo razvijati, i danas je otvorena za posjetitelje. Iako ju je kupio George II, on u njoj nikada nije živio: poslužila je za odgoj njegove djece i to je, više-manje, bilo sve. Jedini kralj koji je ovdje živio bio je George III, poznat po tome što je bio “lud” (s navodnicima ili bez – možda nikad nećemo u potpunosti znati jer je nejasno koja je bila njegova točna dijagnoza), a koji je ovdje bio smješten dok su ga tadašnji doktori pokušavali izliječiti raznim čudnim i suludim kombinacijama “lijekova”, uključujući, priča se, i kremu napravljenu od španjolskih mušica. Sama palača često se naziva i “Holandskom kućom”, zbog svojeg vanjskog izgleda i načina izgradnje (crvena cigla), a u stvarnosti je, zapravo, očito da se ne radi o glamuroznoj kraljevskoj palači kakvu biste možda mogli zamisliti. Njezine su dimenzije tek 25 x 15 metara, no pravi je razlog zašto u Kewu nema ništa “kraljevski glamuroznije” to što niti jedna druga palača na području Botaničkoga vrta nije preživjela do današnjega dana.

Teško je ovako ukratko opisati što vas sve očekuje u Kraljevskim botaničkim vrtovima; na kraju krajeva, to uvelike ovisi o trenutnoj “postavi”, radu botaničara na njihovom širenju i održavanju, te, u konačnici, godišnjem dobu kada se zateknete u Londonu. Kew je, dakako, najbolje posjetiti za toplijega dijela godine, od proljeća do jeseni, kada će i bujati najviše vegetacije. Evo vam još jedna ideja za potpuno “englesko” iskustvo: pripremite sve što vam je potrebno za piknik i provedite veći dio dana u Kewu. Nakon toga, povratak u užurbani, hektični, dinamični London pokazat će vam u koliko drugačijem svijetu ste, upravo, bili.

Svakako posjetite i službene stranice Kew Gardens gdje ćete pronaći dodatne informacije o trenutnim događajima u vrtu.