Utvrda Caerphilly, desetak kilometara Cardiffa, jedna je od, čini mi se, najviše “prešućivanih” atrakcija u Velikoj Britaniji. Ova spektakularna tvrđava iz 13. stoljeća nije toliko razvikana kao poneke druge jer nije više u savršenom stanju i ne nudi toliko bogatih dodatnih sadržaja u svojoj unutrašnjosti kao neke druge utvrde, međutim – rijetko gdje drugdje ćete vidjeti ovako artikuliran i jasan sustav obrane utvrde pomoću umjetnih jezera i kanala koji su prokopani koncentrično oko dvorca. Povijest gotovo da oživljava pred vašim očima!

Utvrda Caerphilly jedna je od najspektakularnijih utvrda ovoga tipa u Velikoj Britaniji. Rijetko gdje ćete vidjeti tako artikuliran, dobar sustav obrane dvorca pomoću umjetnih jezera i kanala, baš onakav kakvoga vjerojatno zamišljate razmišljajući o utvrdama toga vremena. (Foto: Dario Sušanj)

Za Caerphilly, vjerojatno, nikada ne bih saznao i uvrstio ga u svoj itinerer da ionako nisam išao u Cardiff. Gledajući što bi se moglo posjetiti u okolici, naišao sam na fotografiju obližnjeg dvorca – ili, bolje je reći: utvrde, tvrđave – koja je jednostavno izgledala bajkovito. Tipična utvrda, opasana s nekoliko umjetnih jezera i kanala, onako kako to zamišljate čim čujete riječi “srednji vijek”, onako kako je to prikazano u svim filmovima koji se bave tim periodom, jednostavno – onako kako bi tipična utvrda toga vremena morala izgledati!

Caerphilly je, naime, prva takva utvrda koja je bila sagrađena u Britaniji s koncentričnim sustavom vodenih prepreka oko samoga dvorca, pa premda nikada nije po vojnoj važnosti predstavljao strateški značajnu utvrdu, u svakom slučaju možemo reći da je dizajnom “inovirao” u području projektiranja utvrda toga doba. Ono što je svakako pomoglo mojem dojmu o Caerphillyju bio je prilično mračan i oblačan ljetni dan, bez mnogo sunca, pa je stari dvor utonuo u prilično smirenu, gotovo uspavljujuću atmosferu. Odsjaji njegovih zidina u brojnim mutnim umjetnim kanalima kojima je dvorac opasan pomogli su nekom “bajkovitom” dojmu…

Caerphilly je smješten u travnatoj nizini, na rubu (inače prilično običnog i ni po čemu posebnog) istoimenog mjesta, samo desetak kilometara sjeverno od Cardiffa – zbog toga se do njega stiže izuzetno lako i brzo. Vanjština obećava mnogo, no moram reći – da se ne biste previše razočarali – kako je vanjština uglavnom i jedino što Caerphilly nudi. Unutrašnjost nije raskošna niti posebno spektakularno dizajnirana jer se, ponajprije, radilo o vojnoj utvrdi koja je i trebala služiti stabilnosti i obrani. Ono čime Caerphilly, dakle, privlači, njegova je vanjština.

Tipičan "turistički" pogled na Caerphilly. Odsjaj utvrde u mutnim vodama obrambenih jezera - a naročito odsjaj ostataka nakrivljene kule koji prkose gravitaciji - daje neku posebnu dozu mističnosti ovome mjestu. (Foto: Dario Sušanj)

Caerphilly je sagrađen kao tipična obrambena utvrda – ni u jednom trenutku nije trebao biti raskošna kraljevska rezidencija, što objašnjava njegov nedostatak “glamura” u unutrašnjosti – kojom se Gilbert de Clare, engleski plemić, želio obraniti od Llywelyna Posljednjeg. Llywelyn je, naime, bio posljednji nezavisni velški plemić (odatle i nadimak), prije nego što je cijeli Wales potpao pod vlast engleskih kraljeva za vrijeme vladavine Edwarda I.

Izgradnja Caerphillyja započela je 1268., ali već je dvije godine kasnije Llywelyn svojom vojskom uspio gotovo u potpunosti uništiti dvorac – odnosno, polovicu dvorca čija je izgradnja dotad bila dovršena. De Clare je uspio vratiti taj posjed, pa je Caerphilly tada ponovno izgrađen – danas vidljivi ostaci potječu pretežno iz tog perioda nakon druge izgradnje – no više nikada nije imao veći vojni značaj niti stratešku važnost budući da se Llywelyn bio prisiljen povući prema sjevernom Walesu i više nikada nije uspio “primirisati” južnoj velškoj obali. Llywelyn je uskoro umro, a cijeli Wales potpao pod englesku vlast, pa nije bilo nikakve potrebe da se u ovakvoj utvrdi održava stalna vojna prisutnost.

Važnost Caerphillyja u drugoj polovici 13. stoljeća tako je gotovo potpuno iščeznula (jedini događaj kojega povijest bilježi jest napad velških pobunjenika protiv engleske vlasti 1295., kada su spalili gotovo cijelo selo – osim dvorca), a sedam stotina godina kasnije, krajem 20. stoljeća, utvrda je bila u vrlo lošem stanju; čak niti obrambeni prokopi i kanali više se nisu jasno nazirali niti su uopće bili poplavljeni vodom. Nakon restauracije, Caerphilly danas djeluje mnogo autentičnije i bliže onoj utvrdi koja bi dočekala Llywelyna dok se borio za nezavisni Wales.

Izgradnja umjetnih obrambenih kanala i jezera nije bila nimalo jednostavan zadatak i predstavljala je znatan inženjerski pothvat za sredinu 13. stoljeća. Velik dio utvrde obnovljen je u 19. i 20. stoljeću, što uključuje i obrambene kanale i jezera. Kako se kamen iz utvrde koristio za izgradnju lokalnih plemićkih kuća nakon pada strateške važnosti Caerphillyja, mnogo je toga nedostajalo ili bilo uništeno. (Foto: Dario Sušanj)

Caerphilly je “spašen” u doba procvata trgovine ugljenom jer je tada velik dio prihoda, koji je gradić ostvarivao od unosne trgovine, ulagan u restauraciju utvrde. Lokalna obitelj Bute uložila je u 19. stoljeću veliku količinu novaca u dvorce koji su bili u njihovom posjedu (osim Caerphillyja, obnovili su i dvorac u Cardiffu, te Castel Coch), pa su tom prilikom uklonjene sve kućice koje su bile naslonjene na vanjske zidine dvorca, raščišćeni su obrambeni kanali i cijela je utvrda sačuvana od daljnjeg propadanja. Kanali tada još nisu bili napunjeni vodom; to je učinjeno 1950., kada je Caerphilly prešao u državno vlasništvo. Sva ova “raščišćavanja” uvelike su pomogla da se utvrda “otrgne” od samog gradića s kojim se, tijekom sedam stoljeća, gotovo u potpunosti spojila, zbog čega danas Caerphilly možete vidjeti u punom, neometanom sjaju.

Engleski plemić Gilbert de Clare izgradio je utvrdu Caerphilly kao sustav obrane od velškog princa Llywelyna Posljednjeg, posljednjeg nezavisnog vladara Walesa prije nego što je on potpao pod englesku vlast. No, brzo kao što je izgrađen, Caerphilly je jednako brzo i izgubio na strateškoj važnosti. Kula u sjeveroistočnom kutu utvrde do danas se prilično nagnula, vjerojatno zbog slijeganja zemljišta. (Foto: Dario Sušanj)

U Caerphilly ćete ući preko mostića i kroz glavni ulaz u okviru glavne obrambene utvrde – prilično impresivan ulazak, budući da ćete pritom vidjeti čime se sve branila jedna srednjevjekovna utvrda. U unutrašnjosti dvorca pronaći ćete izložbu o njegovoj povijesti, kao i rekonstrukcije oružja (poput katapulta, samostrijela…) kojima bi se jedna ovakva utvrda branila od napadača. Kako prolazite jedan, pa onda i drugi umjetni vodeni prokop, primijetit ćete da je obrana “složena” u više krugova i da se eventualnom napadaču ne bi bilo nimalo lako probiti kroz sve zidove i pored svih obrambenih kula. Strateški je značaj imala i kula na sjeveroistočnom rubu dvorca, koja se međutim do danas – vjerojatno zbog slijeganja tla – prilično zabrinjavajuće naginje. Jedini dio dvorca koji donekle odiše kraljevskom atmosferom jest Great Hall (Velika dvorana), prostorija namijenjena okupljanju plemstva i zabavama.

Caerphilly je gotovo “školski” primjer srednjevjekovne obrambene utvrde, prvi tog koncepta u Britaniji. Premda je njegov vrhunac slave trajao kratko, rijetko gdje ćete uspjeti pronaći ovako klasičnu, gotovo bajkovitu utvrdu. Planirate li posjet Cardiffu, isplati se potrošiti nekoliko sati vremena na posjetu obližnjem seocetu Caerphillyju i njegovom dvorcu; prije povratka, svakako se počastite nekim od lokalnih sireva, jer je okolica poznata po svojoj mljekarskoj industriji i naročito bijelom, zrnatom siru.