Što se dogodilo s dvojicom prinčeva?

Priča o dvojici prinčeva iz londonskog Towera jedna je od najpoznatijih engleskih povijesnih priča. Što se dogodilo dječacima, Edwardu V i njegovom bratu, Richardu, potkraj 15. stojeća? Zadnje što znamo jest da ih je kralj Richard III smjestio u Tower – nakon čega im se gubi svaki trag. Lista sumnjivaca sadrži nekoliko imena; uglavnom svi, zbog interpretacija povijesnog konteksta, smatraju Richarda III odgovornim za moguće ubojstvo. Ipak, potpuno optužujući dokazi – ne postoje, što daje povoda i brojnim drugim teorijama…

"Prinčevi u Toweru", vrlo poznata slika Johna Everetta Millaisa iz 1878.

Dva dječaka, prinčevi, sinovi kralja Edwarda IV, nestali su, potpuno, s engleske povijesne scene krajem 15. stoljeća. Jedan od dječaka, Edward V, trebao je naslijediti prijestolje. Drugi, mlađi, Richard od Shrewsburyja, bio je prvi Vojvoda od Yorka. Kraljevska linija nasljeđivanja trebala je proći linijom ovih dječaka…

Ali – nije. Povijesne činjenice koje znamo i koje nisu upitne su sljedeće:

• Prinčevi su proglašeni nelegetimnim nasljednicima kralja odlukom Parlamenta 1483. godine.
• Njihov ujak, Richard III, bio je brat kralja Edwarda IV.
• Richard III, nakon smrti Edwarda IV, u trenucima kada je mladi princ Edward trebao naslijediti svog oca, proglašava se Lordom Protectorom, te de facto počinje vladati kraljevstvom.
• Potom, Richard III smješta obojicu prinčeva u londonski Tower kako bi ih “zaštitio”.
• Nedugo nakon toga, Richard III okrunjen je za kralja, a mlade prinčeve više nitko nikad nije vidio.

Sablasna povijesna činjenica koja je također poznata jest ta da su, prilikom preuređenja Towera dvjestotinjak godina kasnije, 1674., u Bijeloj kuli (White Tower) ispod stepenica koje su vodile do samoga vrha tvrđave pronađeni ostaci kostiju djece. Tada se odmah počelo pretpostavljati da bi se moglo raditi o dvojici nestalih prinčeva, pa su kosti pokopane u Westminsterskoj opatiji. Međutim, nikakva kasnija istraživanja niti iskapanja – uključujući i ono koje je provedeno 1933. kada su ispod tih stuba pronađene i ljudske i životinjske kosti – nisu mogla niti potvrditi niti zanijekati da se zaista radi o prinčevima.

Lista mogućih sumnjivaca za nestanak dvojice prinčeva potencijalno je prilično dugačka. Osim očitog sumnjivca – ne morate biti Sherlock Holmes da biste nakon proučavanja gornjih povijesnih činjenica zaključili tko je profitirao od toga što kraljevska linija nasljeđivanja nije išla putem mladih prinčeva – pojavile su se i razne druge teorije.

Kralj Richard III najvjerojatniji je sumnjivac zbog nestanka i ubojstva dvojice prinčeva. Na njega ukazuju brojne povijesne činjenice i indicije.

Najočitiji sumnjivac: Richard III. Mogući dokazi u prilog činjenice da je Richard III, na ma koji god način, skrivio smrt i nestanak dvaju prinčeva poprilični su. Osim što je okrunjen za kralja nedugo nakon nestanka prinčeva, nije teško zaključiti da uopće nije odigrao svoju ulogu Lorda Protectora, zašitnika maloljetnih potencijalnih vladara, budući da su obojica prinčeva “nestala” za njegova mandata kao protektora.

Ukoliko je on krivac – a moderni povjesničari smatraju kako se najvjerojatnije radi upravo o njemu – Richard III bio je prilično bahat, budući da nikada nije progovorio niti jedne jedine riječi o temi dvojice prinčeva, niti je pokušao “naručiti” i “namjestiti” barem bilo kakvu istragu kojom bi se prikrili tragovi. Ako je zaista nevin, Richard III mogao je provesti pravu istragu ili – ukoliko su prinčevi još bili živi – pokazati ih javnosti; uglavnom, mogao je povući niz inteligentnih poteza da spriječi priču kako je odgovoran za njihovu smrt (što se, dakako, počelo pričati odmah u trenutku kada su prinčevi nestali). Kako se baš ništa od toga nije dogodilo, i opća percepcija i stručna percepcija povjesničara prstom pokazuju na njega kao najvjerojatnijeg krivca s nebrojeno jakih motiva za ovakav zločin.

Kralj Henry VII također je mogao imati motiva za ubojstvo i "sklanjanje" prinčeva s političke scene, ali se činjenice, detalji i "tajming" ne poklapaju dovoljno da bi ga se moglo optužiti.

Kralj Henry VII drugi je na popisu potencijalnih sumnjivaca po kriteriju vjerojatnosti. Njegov je potencijalni motiv također jak: porazio je Richarda III u bitci za prijestolje, te se oženio Richardovom sestrom, Elizabetom od Yorka, čime je podrupirao svoje pravo na englesko prijestolje (pravo koje je, po ostalim kriterijima, bilo dosta slabo). Da je bilo koji od dvojice mladih prinčeva živ, to bi znatno umanjivalo Henryjeve šanse da se dokopa engleskoga prijestolja. Zanimljivo je da je Henry VII u kampanji protiv Richarda III, kada je došao na vlast, poništio odluku parlamenta koja je prinčeve proglasila nelegitimnim nasljednicima, pa je ispalo kao da je s vlasti smijenio uzurpatora, a ne pravoga kralja. Međutim, u obranu Henryja VII valjda reći da je prilično nevjerojatno da je imao išta s nestankom ili smrti prinčeva, budući da je od 1483., kada su oni zadnji puta viđeni, pa do trenutka kada je Henry VII uopće došao na vlast prošlo čak šest godina!

Ima još potencijalnih sumnjivaca; James Tyrell imao je jak motiv, jer se godinama borio za dolazak kuće York na kraljevsko prijestolje (što ga je u konačnici stajalo glave – pogubio ga je upravo Henry VII tijekom jedne od mnogobrojnih pobuna i pokušaja da ostvari svoj cilj). Prije smaknuća, Tyrell je, navodno, priznao da je ubio prinčeve po nalogu Richarda III, no kako se radilo o iznuđenom priznanju čovjeka osuđenog na smrt – teško je u njega u potpunosti povjerovati.

Četvrti mogući sumnjivac je Henry Stafford, Vojvoda od Buckinghama, osoba koja je bila jedan od najvećih Richardovih saveznika a kasnije se pretvorila u njegova velikog neprijatelja (što ga je – pogodili ste već – također stajalo glave). Moguća je teorija da je Buckingham priželjkivao prijestolje za sebe (na kojega je, linijama nasljeđivanja, također imao određeno pravo) ili da je radio za potencijalnog budućeg kralja Henryja VII. No, Buckinghamovu eventualnu krivnju teško je dokazati u svjetlu činjenice da je sam Buckingham pogubljen iste godine kada su prinčevi posljednji puta viđeni, pa je timeframe u kojem se ubojstvo moglo dogoditi vrlo malen.

Tko je, dakle, u konačnici odgovoran za nestanak i eventualnu smrt dvojice mladih prinčeva? Jedan od načina da izrazite svoje mišljenje jest i posjet Toweru, gdje možete pročitati razne teorije o sumnjivcima i tome kako je zločin izveden, a nakon toga odigrati ulogu porote: pritiskanjem gumba na zidu dajete “glas” najvjerojatnijem sumnjivcu. Tijekom moje posljednje posjete Toweru, glasovi posjetitelja govorili su da:

• 20.351 posjetitelj smatra da su prinčevi ubijeni po nalogu Henryja VII;
• 37.233 posjetitelja smatra da je njihovo ubojstvo naložio Richard III;
• 42.255 posjetitelja misli kako su prinčevi jednostavno “nestali”.

No, kako nije baš vjerojatno jednostavno “nestajanje” dvaju prijestolonasljednika bez ikakvog traga, čini se da bismo mogli povjerovati povijesnim argumentima – koji, dakako, danas ne bi prošli na sudu kao stvarni dokazi, budući da se radi o indicijama – i prihvatiti skoro kao činjenicu to da je Richard III bio povezan s njihovim nestankom i ubojstvima.