Piše: Dario Sušanj , 09. 07. 2009.

Na južnoj obali Temze nalazi se jedna od ključnih londonskih atrakcija: London Eye. Kako u Londonu općenito nema mnogo nebodera, niti drugih visokih zgrada na koje biste se mogli popeti i uživati u panoramskom pogledu na britansku metropolu, smirujuća polusatna vožnja na “kotaču” najbolji je način za promatranje Londona iz zraka.

Sa svojom visinom od 137 metara, London Eye bio je najveći "kotač" u trenutku kada je izgrađen, 1999. godine. U međuvremenu su ga nadmašile slične atrakcije u drugim dijelovima svijeta, pa je trenutačno službeno treći. (Foto: Dario Sušanj)

Mislim da postoje samo tri dobra mjesta za panoramski razgled središta Londona. Prva, imate li sreće da vaš zrakoplov slijeće na Heathrow putem koji ga vodi direktno iznad Temze, nudi “besplatan” panoramski let s divnim pogledom na londonske parkove, zelenilo i užurban život na ulicama. Preostale dvije opcije zemaljskog su karaktera: divan se pogled na London pruža popnete li se na vrh kupole katedrale Sv. Pavla te, dakako, s London Eyea. Kada je izgrađen, 1999. godine, London Eye bio je najviši “Ferris wheel” u svijetu; u međuvremenu je njegova visina od 137 metara nadmašena dvama drugim “kotačima”, ali po jednom kriteriju – činjenici da je podbočen konstrukcijom samo s jedne strane – i dalje je najveći takav “kotač” u svijetu.

Prvih je godina generalni sponzor London Eyea bio British Airways, pa se i svaka vožnja njime nazivala “letom”. Ta je terminologija zadržana i danas; vaš polusatni “let” na London Eyeu u nekoj od 32 prostrane, ostakljene kabine, trajat će oko pola sata. (Brzina rotacije je, dakle, 25-26 centimetara u sekundi.) Osim prekrasnih pogleda na dio Londona uz Temzu – uključujući i palaču parlamenta – s vrha London Eyea pogled “puca” i do samih predgrađa Londona; tijekom vedrih, sunčanih, čistih dana, moći ćete vidjeti nevjerojatno daleko.

London Eye, inače, nije prvi takav “kotač” u Londonu; jedan je bio izgrađen još potkraj 19. stoljeća, 1895. godine, u Earl’s Courtu, kada su ovakve atrakcije bile globalno izuzetno popularne. Taj je imao kapacitet za 1600 osoba, ali je zatvoren i razmontiran 1906. godine.

Vožnja na London Eyeu najljepša je u sumrak. Preporuka: pokušajte se, na stranicama samog London Eye, informirati o tome kada pada sumrak, pa uskladite "tajming" svoje vožnje tako da dio bude danju, a dio već uvečer. (Foto: Dario Sušanj)

Svaka kabina težine je desetak tona (cijeli London Eye teži oko 1700!) i ima mjesta za dvadesetak, tridesetak osoba; iako je na raspolaganju klupica u sredini kabine, gotovo nitko nema želju sjediti: svi su priljubljeni uz stakla, “okidaju” se mnogobrojne panoramske fotografije i portreti, maše se posjetiteljima u susjednim kabinama. Povremeno se i voajerski promatra što se događa na privatnim večerama: kabine se, naime, mogu iznajmiti za privatne i poslovne večere ili čak i večeru odvoje. Cijena takvog iznajmljivanja je prilično visoka – od 440 do 1200 funta, ovisno o tome želite li biti posluženi samo šampanjcem ili cijelom večerom – no nijedna cijena nije previsoka za muškarce koji se upravo na ovaj način odluče zaprositi svoju buduću suprugu, primjerice.

Na službenim stranicama možete rezervirati karte za svoju vožnju, čime ćete izbjeći potencijalna dugačka čekanja u redu budući da karte kupljene preko weba podižu u zasebnom, mnogo bržem redu. Gužve su naročito vjerojatne vikendima i praznicima, pa je svakako dobra ideja kupiti karte unaprijed i uštedjeti nešto vremena.

London Eye oduvijek je nalazio na pozitivne kritike novinara i publike; cijene “leta” nisu male, ali lako se složiti s mišljenjem da je London Eye napravio za London ono što je Eiffelov toranj napravio za Pariz! I nakon deset godina postojanja, London Eye trebao bi, jednostavno, biti obavezna postaja u obilasku Londona svakome tko “let” njime još nije iskusio.