Tower of London najposjećenija je turistička atrakcija u Velikoj Britaniji. Takav interes posve je opravdan: kombinacija raskošne kraljevske palače i mračnih zatvora priskrbila je ovom mjestu gdje se kovala britanska povijest trajnu važnost u monarhiji. Nigdje drugdje ne miješa se toliko povijesnih priča kao ovdje, a kruna na sve (doslovno!) kraljevski su dragulji koji se koriste prilikom krunidbe novog monarha – uključujući i famozni Koh-i-Noor!

Bijela kula nalazi se u središtu Towera. Izgrađena je vrlo rano, krajem 11. stoljeća, nakon dolaska Normana i Williama Osvajača na otok. Visoka je 27 metara, a debljina zidova kreće se od 4,5m u prizemlju do "malo" tanjih 3,3m na najvišem katu. (Foto: Dario Sušanj)

Odlazak u londonski Tower itekako zahtijeva planiranje: “navala” posjetitelja vlada tijekom cijele godine, neovisno o godišnjem dobu. Idealno je, ukoliko se na to možete natjeriti, posjetiti Tower odmah nakon jutarnjeg otvaranja ili u kasnim poslijepodnevnim satima – no, kako god planirali svoju posjetu, svakako za razgledavanje ovog spektakularnog kompleksa palača i utvrda treba odvojiti barem oko tri sata. Ne brinite oko logistike – unutar Towera ima pregršt mjesta na kojima možete sjesti, odmoriti se ili potražiti okrijepu uz hranu i piće.

Ipak – barem ste sretni što svoju posjetu možete planirati. Tijekom gotovo tisuću godina postojanja, mnogi su u Toweru završavali potpuno neplanirano – i više nikada iz njega ne bi izašli. Osim što je služio kao zatvor i mjesto smaknuća, Tower je bio i raskošna kraljevska palača i obrambena utvrda; kombinacija te tri važne uloge uvelike je utjecala na njegov razvoj i sve ono što danas možete vidjeti prilikom posjete. Ali Tower nije bio samo to – ovdje se i kovao novac, čuvala riznica, koristio se za astronomska promatranja pa čak i kao zoološki vrt s egzotičnim životinjama.

Crtež Towera iz 15. stoljeća.

Većina posjetitelja u potpunosti identificira sam Tower s Bijelom kulom, središnjim dijelom kompleksa, koji je izgrađen 1078. godine, odmah nakon dolaska Normana i Williama Osvajača na ovaj otok. No, Tower je velik kompleks utvrda, palača i stambenih zgrada (za sluge i vojsku), a Bijela kula tek je njegov najviše prepoznatljiv dio. Kada su Normani izgradili Bijelu kulu, ona se nalazila tik unutar zidina Londona te je trebala istovremeno štititi prilaz gradu s Temze ali i štititi same Normane od građana Londona.

Zadubite li se u Bijelu kulu, izvana, možda ćete primijetiti nešto neobično: tri su tornja četvrtasta, dok je četvrti okrugao. Razlog tome je što je u njega bilo potrebno smjestiti spiralne stepenice, te se baš taj, za vladavine Charlesa II, koristio kao astronomska promatračnica. Bijela kula nije baš bila bijela kada je izgrađena, ali ju je Henry III sredinom 13. stoljeća dao izbijeliti – odatle i njezino današnje ime.

Budući vladari nastavili su stvarati kompleks oko Bijele kule; tako je krajem 12. stoljeća Richard “Lavljeg srca” dao opasati Bijelu kulu zidinama i prokopati zaštitni kanal punjen vodom iz Temze. Dio zidina koje još i danas omeđuju Tower nije nastao tek tada, budući da je obrambeni mehanizam bio planiran tako da koristi tada već postojeće zidine iz rimskoga doba kojima je bio opasan sam grad. No, svo je to vrijeme Tower i dalje bio primarno obrambena utvrda. Stoga Bijela kula danas ugošćuje impresivnu kolekciju oružja (od srednjevjekovnog, pa do pušaka – a neki su primjerci topova izloženi na otvorenom), a zbirka bi bila i impresivnija da ranija kraljevska oružarnica nije u međuvremenu većinom premještena u Leeds. Šetnja kroz nekoliko katova Bijele kule apsolutno je nužna – brojni izlošci, poput drveta na kakvom bi se vršila smaknuća ili pak prostora koji su uređeni u stilu srednjega vijeka s impresivnim namještajem, čine ovo razgledavanje doslovno šetnjom unatrag kroz vrijeme.

Model Towera, izložen u muzeju unutar tvrđave, zorno pokazuje kompleksnost cijelog zdanja, brojne kule i utvrde koje su podjednako služile kao zaštita od napadača i za sprječavanje bijega važnih zatvorenika. Bijela kula (u sredini) izgrađena je krajem 11. stoljeća, a ostatak kompleksa nicao je kroz gotovo tisuću godina. (Foto: Dario Sušanj)

Pretvaranje Towera u palaču započelo je početkom 13. stoljeća, dolaskom na vlast Henrya III: većina raskošnih palača koje se danas nalaze unutar kompleksa izgrađena je za njegove vladavine. Mnoge, nažalost, nedostaju zbog toga što ih je nakon dolaska na vlast dao srušiti Oliver Cromwell u okviru svojeg jedanaestogodišnjeg pokušaja da od Engleske načini republiku.

Nakon što je 1660. obnovljena monarhija, Tower je još dodatno utvđen: dobio je topove duž svojih zidina i u samim kulama, a vojska je dodatno naoružana i trajno smještena na ovu lokaciju (prije toga, Tower nije imao stalnu vojnu prisutnost). Iako se i dalje koristio kao zatvor i kovnica novca, Tower je tada po prvi puta otvorio vrata javnosti koja se mogla uvjeriti u divotu kraljevskih dragulja i razgledati druga područja utvrde dostupna javnosti. Vojna je prisutnost ovdje trajala sve do 19. stoljeća, kada je većina institucija, uključujući i vojsku, iseljena iz Towera, no zanimljivo je da se on kao zatvor koristio čak do Drugog svjetskog rata: u oba su rata u njemu zatvarani njemački špijuni, pa je tako zadnje pogubljenje Tower vidio 1941. Tada je ovdje strijeljan njemački padobranac koji je uhvaćen nakon slijetanja u polje žita u Engleskoj.

Zasigurno ne biste željeli u srednjem vijeku ući u Tower kroz "Vrata izdajnika", direktno s rijeke Temze: takvo nešto u pravilu bi značilo da ćete unutar zidina provesti veći broj godina, s krajnje neizvjesnom mogućnošću da ikada izađete živi... (Foto: Dario Sušanj)

Jedna od kula koja čuva najviše priča o poznatim zatvorenicima svakako je Krvava kula (Bloody Tower): izgrađena je oko 1220. godine kao jedna od kula koja će čuvati ulazak u utvrdu sa strane rijeke Temze. Kroz nju se, riječnim putem, moglo ući u Tower. Zbog isušivanja tla, kada je izgrađena vanjska linija obrane Towera, Krvava kula ostala je u potpunosti na zemlji. Sredinom 14. stoljeća, 1360. godine, ona je preuređena u luksuzne apartmane u kojima su mogli odsjedati gosti, no najpoznatija priča vezana uz Krvavu kulu ona je iz 1483. o nestanku dva princa, od kojih je jedan bio budući kralj. Prinčevi su smješteni u Krvavu kulu, u spomenute apartmane, nakon čega im se izgubio baš svaki trag! Zanima li vas srednjevjekovna priča o zavjeri i vjerojatnim umorstvima, svakako biste trebali donijeti vlastite zaključke na temu – što se dogodilo s dvojicom prinčeva i tko je ubojica?

Lista poznatih koji su imali “čast” iskusiti udobnost Krvave kule kao zatvora, međutim, ne staje na dvojici prinčeva; najpoznatije ime koje je čak tri puta imalo prilike vidjeti Krvavu kulu iznutra svakako je Walter Raleigh. Prvi puta je naljutio kraljicu Elizabetu I time što je “skrivio” trudnoću jedne od njezinih pratilja. (I sama je Elizabeta imala prilike boraviti u Toweru – tamo ju je smjestila njezina polusestra “Krvava” Mary I.) Drugi puta Raleigh je boravio u Toweru čak 13 godina pod dosta klimavom i “tankom” optužbom da je kovao plan za svrgavanje kralja Jamesa I (nasljednika Elizabete) s engleskog prijestolja.

Tijekom tog perioda imao je slobodu baviti se koječim unutar svoje sobe, uključujući i uzgajanje duhana (po čemu je postao poznat) i pisanje književnih djela (njegova je “Povijest svijeta” – History of the World u to vrijeme po prodaji nadmašila čak i Shakespeareova djela!). Jednom se drznuo prigovoriti da je smještaj neudoban i da ga lanci od mehanizma za spuštanje vrata konstantno drže budnim – kažnjen je premještajem u mnogo neudobniju sobu. No, i tad se izvukao od optužbi – nije baš bilo mnogo onih koji su imali tu sreću da čak dvaput napuštaju Tower živi! Svoj je treći boravak u Toweru Raleigh napokon platio glavom: kada je 1616. pušten i poslan na ekspediciju u potragu za zlatom, jedini je uvjet bio da putem ne napada Španjolce. Oglušio se o tu naredbu, završio u Toweru iste sekunde kada se vratio u Englesku te mu je, napokon, zbog neposlušnosti i izazivanja sukoba sa Španjolcima odrubljena glava nakon šest tjedana boravka ovdje. Elizabeta I tada, naime, više nije bila živa (umrla je 1603.) pa nije mogao računati na njezinu milost, kao u ranijim slučajevima.

Krvava kula ponajviše je povezana s pričom o misterioznom - ili baš i ne tako misterioznom - nestanku dvojice prinčeva 1483. godine. Kosti koje bi mogle biti njihove navodno su, podosta kasnije, pronađene ukopane u jedno stubište... Tim događajima ova kula duguje i svoje ime. (Foto: Dario Sušanj)

Prvi zatvorenik koji je ikad boravio u Toweru bio je biskup iz Durhama, 1101. godine; optuživali su ga za novčanu iznudu i ucjene, a pobjegao je iz Towera gotovo iste sekunde kada su ga u njega doveli – napio je stražare i zbrisao kroz prozor! Ipak, najuspješniji bijeg iz Towera izveo je jedan od škotskih pobunjenika, Vojvoda od Nithsdalea, 1715. godine. Unatoč tome što je imao nevjerojatno dugačku crvenu bradu, uspio se prerušiti u ženu i mirno se provući pokraj kraljevskih čuvara u Toweru; nakon toga pobjegao je u Rim gdje je doživio mirnu, prirodnu smrt trideset godina kasnije!

Tower Green, travnata površina u srcu Towera i blizu samog glavnog ulaza, poznata je po tome što su se upravo na njoj vršila smaknuća. I neke žene Henryja VIII, Anne Boleyn i Catherine Howard, skončale su upravo ovdje. Za Ann Boleyn se čak priča da njezin duh “proganja” utvrdu: navodno je viđena kako šeće oko Bijele kule s odrubljenom glavom ispod ruke! Nedaleka kula Beauchamp služila je kao zatvor za zatvorenike osuđene na smrt; no, u Toweru nikada nisu boravili tek “obični” zatvorenici, već oni koji su bili u izrazitom sukobu s monarhom i vlašću. Tako se posvuda u kuli Beauchamp mogu pronaći grafiti urezani u zidove još od početka 16. stoljeća; velik ih je broj nastao između 1532. i 1672. u vrijeme turbulentnih političkih zbivanja u Engleskoj. Devedesetak davnih grafita koji se još mogu vidjeti pregledno je obilježeno i numerirano te pripisano svojim autorima, a ako ste se odlučili u razgledavanje krenuti uz audio vodič, o onim najzanimljivijima koji pričaju priču o životu u tim burnim vremenima saznat ćete još i ponešto više.

Tower Green, tratina unutar zidina Towera ispred kule Beauchamp, gdje su nakon dugogodišnjih zatočeništava živote skončavali zatvorenici, uključujući i nekoliko žena Henryja VIII. (Foto: Dario Sušanj)

Audio vodič i inače je najbolji način da uronite duboko u bogatu povijest Towera (za detaljno proučavanje svega kroz što će vas audio vodič provesti bit će vam potrebna dva do tri sata), no nije i najzabavniji način za razgledavanje!

Naime, imate li prilike, svakako se pridružite Beefeaterima – ceremonijalnim čuvarima Towera – koji će vas, uz mnogo više duha i na puno zabavniji način tijekom pola sata do sat provesti kroz ključna mjesta u Toweru.  (Vođene ture razgledavanja kreću obično svakih pola sata – potražite točne informacije na ulazu u Tower gdje je ujedno i mjesto okupljanja.)

Yeoman Warderi, čuvari Towera - popularno znani kao Beefeaters - iskusni su vojnici s najmanje 22 godine službe, a prepuni su i priča o burnoj povijesti Towera. Boljih vodiča po Toweru, jednostavno - nema. (Foto: Wikimedia Commons)

Beefeateri, čiji je službeni naziv Yeoman Warders, dobili su svoj nadimak vjerojatno stoga što im je dio plaće bio isplaćivan u mesu ili su pak svakodnevno imali tu privilegiju da mogu jesti meso – prilično rijetko u 1485. godini kada su oni počeli čuvati Tower. Nadimak ovih čuvara, koje je osnovao Henry VIII, mogao se tako u to vrijeme smatrati pogrdnim: dok su mnogi skapavali od gladi, čuvari su bili prilično dobro uhranjeni. Današnji čuvari su svi profesionalni vojnici s najmanje 22 godine iskustva u britanskim oružanim snagama, a preduvjet je i da odlično poznaju (i da mogu prepričati) povijest Towera.

Obilazak Towera s njima također je jedini način da posjetite prekrasnu kapelicu Sv. Petra koja se nalazi u okviru Towera – samostalan posjet nije dopušten!

Yeoman Warderi također sudjeluju u ceremoniji predaje ključeva – ta tradicija odvija se svake večeri, bez iznimke, još od 14. stoljeća. Svake večeri, točno u 21 sat i 53 minute, glavni Yeoman Warder, u odjeći iz vremena Tudora, u pratnji ostalih stražara odlazi zaključati vrata Towera. Kada se vraća s tog zadatka, zaustavlja ga stražar pitanjem: “Tko ide?”. “Ključevi”, odgovara glavni stražar. “Čiji ključevi?”, mora upitati stražar. “Ključevi kraljice Elizabete”, odgovorit će glavni Yeoman Warder u današnje doba. “Prođite, ključevi kraljice Elizabete”, odgovorit će mu vojnik i propustiti ga natrag u kompleks Towera.

Za ovu “Ceremoniju ključeva” – koja, baš poput smjene straže, sama po sebi nije ništa spektakularno ali je ipak svojevrsni doživljaj, barem prvi puta! – možete dobiti ulaznice koje su vam potrebne za promatranje. Detaljnije informacije možete pronaći na web stranicama Towera, no u osnovi je potrebno poslati pismo s molbom na adresu Keys Office, HM Tower of London, London EC3N 4AB.

Zgrade unutar kompleksa u kojima žive čuvari dvorca, Yeoman Warders. Tower je i inače najbolje razgledati u njihovoj pratnji, a svake večeri također sudjeluju u "Ceremoniji ključeva" kojom se utvrda zatvara. (Foto: Dario Sušanj)

Osim Beefeatera, dugogodišnji “čuvari” Towera su gavrani. Legenda kaže da će kraljevstvo pasti ako gavrani odlete iz Towera – zbog čega su im, za svaki slučaj, podrezana krila. Priča dobiva svoje temelje u moderno vrijeme sredinom 16. stoljeća kada se John Flamsteed, astronom kralja Charlesa II, požalio da mu nepregledna jata gavrana smetaju u astronomskim promatranjima iz Bijele kule. Međutim, tada mu je netko rekao za ovo zloguko proročanstvo, pa je Charles II dopustio određenom broju gavrana da ostanu u Toweru.

Sama je priča o gavranima kao zaštitnicima kraljevstva potekla je, međutim, od davnijih vremena, vjerojatno iz legende o divu Branu, čije ime na velškom keltskom također znači “gavran”. Bran je zapovijedio da se njegova glava – pogine li u bitci – pokopa “na bijeloj planini u Londonu, okrenuta prema Francuskoj” kako bi branila “moćan otok” od napadača. Gavrani, stoga, simboliziraju Branovu zaštitničku snagu. O gavranima se brine jedan od čuvara – Ravenmaster. Samo proročanstvo sasvim sigurno nema temelja – bilo je, naime, perioda u kojima u Toweru nije bilo nijednog gavrana, uključujući i neko vrijeme tijekom Drugog svjetskog rata kada su gotovo svi towerski gavrani stradali u jednom bombardiranju.

Imperijalna kruna monarha Ujedinjenog Kraljevstva također se - zajedno s ostalim obilježjima poput žezla, prijestolja za krunidbu i ostalog nakita - čuva u Toweru.

Središnja atrakcija u Toweru – ona kod koje gotovo svi uzdišu – kraljevski su dragulji. Ranije su bili čuvani u Westminsterskoj opatiji gdje se tradicionalno krune kraljevi i kraljice, no 1303. u nju je provaljeno te su dragulji ukradeni; iako nikada nisu pronađeni svi, odmah nakon toga preseljeni su u daleko bolje čuvan i sigurniji Tower – gdje ostaju do danas, u Kuli s draguljima (Jewel Tower). Mogu se potpuno slobodno razgledati, ali možda se nećete moći baš potpuno opustiti gledajući ih; posjetitelji, naime, pored njih prilaze na pokretnoj traci, kako bi se smanjile gužve i bolje upravljalo brojem posjetitelja koji se u nekom trenutku nalaze pored tako neprocjenjivo vrijednih izložaka. Ipak, čak i kratkotrajan pogled na raskošne kraljevske dragulje, krune, žezla i sav ostali nakit bez ikakve sumnje bit će dovoljan da vam se usjeku u pamćenje. Naročito kada ugledate jedan od najpoznatijih dragulja na svijetu: 105,6-karatni Koh-i-Noor (u prijevodu: “Planina svjetla”).

Uz sve ove bogate dojmove s kojima ćete otići iz Towera, gotovo da je lako zaboraviti da je Tower najbolje očuvana srednjevjekovna utvrda u Britaniji, a i u Europi. Nigdje drugdje arhitektura srednjega vijeka i obrambena tehnološka dostignuća nisu tako dobro sačuvana kao ovdje, u samom srcu Londona. Premda, možda, posjetu Toweru smatrate “tek jednom od onih stvari koje valja obaviti” dok ste u Londonu, činjenica jest da je Tower sve samo ne tipična turistička atrakcija za “pljačkanje” posjetitelja: svaki peni, svaka funta uložena u ulaznicu vratit će vam se kroz uzbudljivu triler-priču o britanskoj povijesti, vladarima i zatvorenicima koje je zadesila sudbina boravka u Toweru. Što je još važnije, jednom kada posjetite ostale važne kraljevske palače u Britaniji, poput Edinburškog dvorca, priče s jedne i druge strane počet će se međusobno isprepletati i pogled na britansku povijest odjednom će biti mnogo jasniji…

Galerija: Tower of London

Galeriju možete pogledati i na Flickru.
Fotografije: Dario Sušanj