“Mnogo vike ni za što”

Film Kennetha Branagha iz 1993.  zabavna je komedija koja se vjerno drži Shakespeareovog predloška, iz njega uspješno “izvlači” humor i prenosi ga na filmsko platno – a osim vaternih obožavatelja starog barda, mnogi možda nisu niti svjesni da je Shakespeare bio prilično “okretan” baš u komedijama. Tipična komedija zabuna sa zvjezdanom glumačkom postavom, “Mnogo vike ni za što” po mojem je mišljenju vrlo dobar film koji treba pohvaliti upravo zbog približavanja Shakespeareovog djela najširoj populaciji. Humor 16. stoljeća, kada se ovako vrhunski prezentira, nije na aktualnosti izgubio gotovo ništa – a svakako donosi mnogo više šarma od fabriciranih holivudskih romantičnih komedija.

Kenneth Branagh glumi Benedicka, ponosnog i arogantnog muškarca koji će na kraju, jedva, popustiti i oženiti se također (pre)ponosnom, ciničnom i dosjetljivom Beatrice (Emma Thompson).

Nema nikakve sumnje da većina populacije misli kako je Shakespeare težak za čitanje. Da biste u njemu uistinu mogli uživati, bez sumnje je potreban određen trud – naročito odlučite li se za čitanje na engleskom – nakon čega se sav taj trud vraća u obliku, primjerice, humora, zabavnih i domišljatih dosjetki u Shakespeareovim komedijama ili, pak, mudrih izreka koje se često koriste kao citati i izvan njegovih djela.

Ipak, prihvaćam činjenicu da će se rijetko tko – osim obožavatelja koji su već otkrili koliko je Shakespearea zabavno čitati u izvornom obliku – tek tako prihvatiti čitanja Shakespearea umjesto neke “lakše” literature. Ekranske adaptacije njegovih djela stoga su posve legitiman i prirodan način da se ona pokušaju približiti modernoj populaciji. Na kraju krajeva, da je veliki bard kojim slučajem danas živ, gotovo da je posve moguće kako bi se bavio pisanjem scenarija.

“Mnogo vike ni za što” sam, prije gledanja filma, pročitao i u izvornom obliku, pa mogu posvjedočiti da je prenošenje stihova i priče na film izvedeno prilično vjerno. S time su se mahom slagali i kritičari pišući o ovom filmu, a i publika koju je ka filmu primarno privukla zvjezdana glumačka postava. Kenneth Branagh, Michael Keaton, Keanu Reeves, Emma Thompson i Denzel Washington možda nisu tipična glumačka postava za adaptaciju Shakespearea, ali nevjerojatno dobro funkcioniraju! Kritičari su ponešto negodovali oko odabira Michaela Keatona i Keanua Reevesa za uloge njihovih likova, no – iskreno – nakon više gledanja filma ne vidim tu nikakav poseban problem. Da, odabir te dvojice djeluje pomalo neuobičajeno (“Keanu Reeves u adaptaciji Shakespearea?”) ali – s druge strane – i to daje određeni šarm filmu.

Kao i u većini komedija iz Shakespeareovog doba, zabune i namještaljke ključan su dio zapleta. Rodbina Beatrice u ovom slučaju pokušava joj "namjestiti" Benedicka, odnosno potaknuti je da se riješi svojega prevelikog ponosa - znajući da ih ona sluša iz prikrajka.

Svjestan sam da bi sljedeća rečenica mogla nekoga i zaplašiti: “Mnogo vike ni za što” je… khm, khm… romantična komedija. Ali, nemojte pobjeći! Shakespeare je ipak Shakespeare, komedije se uglavnom temelje na zabunama i nesporazumima – i tu nema previše sladunjavih elemenata iz suvremenih američkih romantičnih komedija od kojih ćete dobiti šećernu bolest.

Svojevrsno iznenađenje onima koji nisu upoznati s ovim Shakespeareovim djelom vjerojatno će biti činjenica da je ono smješteno u Italiju, u Mesinu na Siciliji, dakle s Engleskom – osim svoga autora – nema nikakve veze. Razlog je lako objasniti: premda Shakespeare nije nikada bio u Italiji, bila je to, za ono doba, prilično egzotična i daleka osunčana zemlja mediteranskog šarma, odlične hrane i vina, destinacija na koju bi poželio otići svaki turist u doba kraljice Elizabete. Povrh svega, Italija je očiti kontrast tada mračnoj i mokroj, hladnoj Engleskoj, pa je – kako bi se raspirila mašta tadašnje publike – bila idealno mjesto za zbivanje vedre romantične komedije.

Michael Keaton pomalo je neočekivani izbor za šekspirijansku ulogu, no unatoč kritikama - mislim da se relativno dobro snašao u ulozi vođe noćne straže.

Iako je priča “Mnogo vike ni za što” prožeta dvjema ljubavnim pričama, ona glavna i najzabavnija svakako se vrti između izuzetno interesantnog para – Beatrice (Emma Thompson) i Benedicka (Kenneth Branagh). (Pri čemu, svakako, valja primijetiti da su to dvoje glumaca u vrijeme snimanja filma bili u braku – razveli su se dvije godine kasnije, 1995.) Beatrice Emme Thompson je samostalna, domišljata, vrlo duhovita žena, s naglašenim smislom za humor, ironiju i sarkazam, koja zbog svojega pretjeranoga ponosa ne vjeruje da će naći “sebi ravnoga” po intelektu i šarmu. Preveliki ponos koji ju sprječava u nalaženju muškarca nešto je s čime će se, do kraja priče, morati sama “obračunati” – doduše, uz pomoć prijatelja i obitelji koji su maksimalno odlučiti poraditi na tome “problemu”.

Benedick je, pak, prilično arogantan tip koji će – baš poput Beatrice – radije umrijeti nego izričito priznati da nekoga voli, ali u konačnici ipak popušta i pristaje se njome oženiti. No, cijelu su stvar prilično simpatično “zakuhali” njihovi prijatelji, “usmjerivši” ih izmišljenim razgovorima jedno prema drugome.  Kako bi rekao Shakespeare u ovoj komediji – u jednoj od počesto citiranih uzrečica o ljubavi – ponekada treba i malo “pomoći” bogu ljubavi, Kupidonu:

If it proves so, then loving goes by haps: some Cupid kill with arrows, some with traps!

Dvije paralelne ljubavne priče, svaka komplicirana na svoj način: Hero, Claudio, Benedick i Beatrice. Happy end, dakako, ali nakon mnogo peripetija...

Druga paralelna priča uključuje lijepu Hero (Kate Beckinsale) i Claudija (Robert Sean Leonard): Claudio se vraća iz rata i zatječe svoju staru ljubav, Hero, jednako lijepu kao uvijek i slobodnu – no zli Don John (Keanu Reeves) zaključuje da želi pomutiti njihove planove pa u noći prije vjenčanja pusti glasine da Hero nije bila vjerna Claudiju. Noćna se straža uspješno obračuna s Don Johnom i razotkrije laži, te se i Hero i Claudio na kraju vjenčaju.

Od manjih uloga svakako valja spomenuti i Briana Blesseda – bit će vam poznat iz mnogih karakternih uloga, uključujući i ulogu kralja Richarda u “Crnoj guji” – a koji ovdje glumi Beatriceina oca. Dakako, “Mnogo vike ni za što” tako ima potpuno sretan, vedar završetak.

OK, možda je malo čudno: Keanu Reeves u adaptaciji Shakespearea. No, za ulogu zlikovca koji je odlučio zakuhati podosta problema, Reeves je gotovo idealan.

Dijalozi su, dakako, originalni Shakespeareovi, gotovo uopće bez zadiranja u njegove stihove. Ne znam što drugo da vam kažem osim – nemojte se plašiti! Kada takav tekst izgovaraju vrhunski glumci – a ovoj se glumačkoj postavi zaista ništa ne može zamjeriti, gotovo da je besprijekorno šekspirijanska! – sasvim će vam sigurno sve biti posve razumljivo i jasno. (Nažalost, nemam informacija može li se film nabaviti s hrvatskim titlovima – maglovito se sjećam da sam ga nekoć vidio, no nisam siguran.)

Uz scenografiju i kostime koji će vas u trenu vratiti u renesansnu Italiju, posebnu pohvalu zaslužuje odlična glazba koja se savršeno uklapa u atmosferu Italije i Shakespeareov tekst; naročito je pamtljivo veličanstveno finale filma, proslava dvostrukoga vjenčanja, u kojemu su uglazbljeni također već proslavljeni Shakespeareovi stihovi o promjenjivoj i neodlučnoj ljubavi kod muškarca, čime se Beatrice opravdava svoju skepsu da će ikada sebi pronaći odgovarajućeg muškarca:

Sigh no more, ladies, sigh no more:
Men were deceivers ever
One foot in sea
And one on shore
To one thing constant never
Then sigh not so, but let them go
And be you blithe and bonny
Converting all your sounds of woe
Into hey, nonny, nonny!

U poplavi romantičnih komedija iz holivudske tvornice, koje su – barem meni – počesto potpuno negledljive, “Mnogo vike ni za što” je, unatoč svojih 16 godina starosti kao film i 400 godina starosti kao komedija, vrlo aktualan, simpatičan uradak koji će vas sasvim sigurno opustiti i nasmijati. Ako, možda, baš zbog njega zavolite Shakespearea i zaključite koliko su bardova djela zabavna, duhovita i koliko se današnja publika s njima može lako identificirati, to znači da je Branagh uistinu odlično obavio svoj posao na ovome filmu.

Veliko finale: ukratko, sve je dobro što se dobro svrši! Ili - mnogo vike ni za što...