Znate li odakle potječu imena nekih od najpoznatijih londonskih ulica i trgova po kojima volite šetati, na kojima se volite zabavljati i kupovati? Iz imena ulica može se doznati mnogo toga o londonskoj povijesti pa, za početak, evo odabira petnaestak naširoko poznatih naziva ulica i trgova uz objašnjenje što ona zapravo znače.

Mapa službenog središta Londona - Charing Cross - iz 1833. godine. Charing Cross svoje ime duguje posljednjem od 12 memorijalnih križeva koji su Eleanoru, ženu Edwarda I, vodili do njezinoga posljednjeg počivališta u Westminsterskoj opatiji.
Velika je vjerojatnost da ste u London došli putem jedne od dvaju najprometnijih zračnih luka – Heathrow ili Gatwick. Ova prva, najveća, svoje ime vuče iz anglosaksonskoga doba. Nazivala se Hithero, Hetherow, Hitherowe i Heath Row, a u značenje nije teško proniknuti: doslovno znači “red kuća na vrištini”. Ime Gatwick, pak, prvi se puta pojavljuje još 1241. godine i također ima anglo-saksonske korijene. Gat je koza, a wick farma – dakle, kozja farma!
No, krenimo prema Londonu. Jeste li se ikad zapitali odakle ime omiljenog okupljališta turista u središtu grada? Ulica Piccadilly i pripadajući Piccadilly Circus svoje ime duguju čvrstom okovratniku odnosno ogrlici koju je početkom 17. stoljeća izađivao krojač na obližnjem Haymarketu. Ta se ogrlica, koja je u to doba bila vrlo popularan modni dodatak, nazivala “piccadil”, a njezin izumitelj – gospodin Higgins – izgradio je kuću na današnjem Piccadillyju i nazvao je Piccadilly Hall. Izvorno, riječ “piccadil” potječe iz francuskog jezika, gdje riječ picar označava ubadanje, šivanje, nabadanje.
Da se o genezi imena ne mora uvijek baš previše razmišljati jer je ono nekad uistinu posve očito, pokazuje ponajbolje upravo spomenuti, obližnji Haymarket, avenija koja kreće upravo od Piccadilly Circusa. Prevedite doslovno njezino ime – tržnica sijenom – i to je to! Pomalo je teško danas zamisliti ovo urbano središte kao mjesto gdje su se konji opskrbljivali sijenom, no u vrijeme kraljice Elizabete I ovo je bila “benzinska postaja” toga doba. Tržnica sijenom je preseljena na drugu lokaciju 1830.
Ulica koja gotovo predstavlja sinonim za britanskog premijera – Downing Street - svoje ime duguje Georgeu Downingu, koji ju je sagradio 1680. godine. Downing je u mladosti sudjelovao u ratovima, a kasnije je služio kao veleposlanik u Hagu za vrijeme Charlesa II. Iako se smatra da je George Downing bio prilično arogantan, grub tip čovjeka kojega politički oponenti nisu nimalo voljeli jer su ga smatrali “oportunistom” koji je izvlačio maksimum za sebe iz svake političke situacije, moderni mu povjesničari ponovno pridaju veliku važnost zbog njegovih političkih, diplomatskih i financijskih sposobnosti – kada je umro, bio je jedan od najvažnijih ljudi u državi i jedan od najvećih zemljoposjednika u području oko Cambridgea.
Dvije poznate londonske ulice dobile su nazive po osobama koji su investirali u gradnju na tome području – Bond Street (još uvijek prestižna lokacija za shopping) i Baker Street (najpoznatija po rezidenciji fiktivnog detektiva Sherlocka Holmesa na broju 221b). Thomas Bond bio je predsjednik grupe investitora koja je kupila zemljište na Piccadillyju, srušila postojeće građevine i krenula u ponovnu izgradnju modernog bloka pretkraj 17. stoljeća.
Do polovice 18. stoljeća, cijelo se područje oko Bond Streeta moglo pohvaliti novim građevinama u kojima je pretežno živio viši sloj i aristrokracija. Slična se priča – očekivao je Edward Baker u 18. stoljeću – trebala ponoviti i na lokaciji oko današnjeg Baker Streeta, ali od dolaska višeg sloja građana i Bakerova “kockanja” na toj lokaciji nije bilo ništa; tako se i danas ovdje uglavnom nalaze tvrtke i drugi komercijalni sadržaji.
Tottenham Court Road korijenje svoga imena može tražiti još čak u 11. stoljeću! Ova je ulica, naime, u 12. stoljeću, dakako, bila na potpunoj periferiji Londona. Nalazila se u malenom selu St. Giles in the Fields (dakle – u poljima) te je vodila do rezidencije nazvane Toten of Ten Hale čije se ime spominje u pisanim materijalima još krajem 11. stoljeća. Izvjesni William de Totenhale živio je na sjevernom kraju toga puta.

Rezidencija Toten Hall, otprilike 1813. godine. Nalazila se na nekadašnjem sjevernom kraju Tottenham Court Roada.
Nije nikakva misterija da je Oxford Street nazvan po Oxfordu, no to se ime pojavilo tek u kasnijoj povijesti Londona – 1720. Ugledate li neku kartu Londona iz ranijeg razdoblja, primijetit ćete imena poput Tyburn Road, Road to Oxford ili Road to Worcester. Ime Tyburn također je ukorijenjeno u londonskoj povijesti – riječica toga imena tekla je na današnjem zapadnom kraju Oxford Streeta, kod Marble Archa. Čuveno drvo kod Tyburna (Tyburn Tree) bilo je “popularno” mjesto vješanja i egzekucija. Na prometnom “otočiću” kod Marble Archa, prekoputa kina Odeon, obilježeno je mjesto na kojemu se nalazilo to stablo.
Zapadno od Marble Archa nalazi se rezidencijalna četvrt Bayswater, poznata posjetiteljima Londona ponajviše po nepreglednim nizovima povoljnih hotela i bed&breakfasta koji – iako obično predstavljaju solidnu vrijednost za novac – nisu uvijek u savršenomu stanju. (No, to je tema za neki drugi članak!) Ime također vuče svoje korijenje još od kraja 11. stoljeća, po imenu jednog od suradnika Williama Osvajača – Baynardusu ili Bainiardusu. U mapama Londona sa sredine 17. stoljeća taj se dio oko Paddingtona – uglavnom travnati teren s vrlo kvalitetnim izvorima koje je Baynardova rezidencija koristila za napajanje vodom – naziva “Baynards Watering”.
Obližnji Paddington danas je, možda, najpoznatiji po željezničkom kolodvoru i simpatičnom Medvjediću Paddingtonu, junaku dječjih priča. Svoje ime duguje obitelji Paeda koja je živjela na ovom području u saksonsko vrijeme; kako su ovdje imali gospodarstvo s farmom (ton), ime ovoga područja nastalo je spajanjem obiteljskoga prezimena i te riječi.
Južnije od Hyde Parka nalaze se Knightsbridge i Kensington. Kensington svoje ime duguje obitelji Kensige, također iz saksonskih vremena, koja je živjela na tome području, izgrađivala ga i ostavila mnoge tragove u londonskoj povijesti. A Knightsbridge je, doslovno, bio to što mu ime kaže – most preko kojega su prolazili vitezovi! Prema materijalima iz 11. stoljeća, ovdje je postojao most preko rijeke Westbourne; ime toga mosta bilo je Cnichtebrugge, što povjesničari prevode kao “most dječaka koji služi”. Tradicionalno bi preko njega, međutim, prolazili vitezovi prije odlaska u rat, na povratku iz Fulhama gdje bi dobili blagoslov londonskog biskupa.

Kraljevska talijanska opera na Covent Gardenu (1858.) bila je također izgrađena u talijanskom stilu kakvoga je Indigo Jones zamislio za cijeli trg.
Omiljeno mjesto za večernje šetnje i uživanja vikendom, Covent Garden, nosi ime koje je prilično jednostavno objasniti: opati iz Westminsterske opatije na ovome su mjestu imali svoj vrt s kuhinjom u kojemu su pripremali hranu, a višak pripremljene hrane prodavali bi lokalnom stanovništvu. “Zavjetni vrt” izgubili su u 16. stoljeću kada je Henry VIII raspustio samostane te prisvojio svu njihovu zemlju; zemlja se nije baš koristila sve do 1631. kada je na ovome mjestu uređen trg. Arhitekt Indigo Jones, čije se ime često provlači kroz povijest londonske arhitekture, dizajnirao je trg u stilu talijanskih piazza.
Neka je imena ulica i četvrti prilično lako demistificirati nakon što “prokljuvite” pojedine staroengleske riječi koje se često pojavljuju u korijenima modernih imena. Tako Greenwich, primjerice, predstavlja doslovno “zeleno selo” (wich na starosaksonskom označava selo), a londonska ulica Holborn svoje ime duguje malenoj rijeci (bourne) koja je tekla pod zemljom ”kroz rupu” (hole). Ta se rijeka nizvodno pretvarala u rijeku Fleet; odatle, primjerice, ime Fleet Street u londonskom Cityju. Baš kao što Downing Street i “Number 10″ predstavljaju gotovo sinonim za premijera i vladu, tako je Fleet Street dugi niz godina bio sinonim britanskog novinarstva – no, sve veće novine i izdavačke kuće odavno su je napustile.
Edgware Road nosi ime po mjestašcu Edgware u Middlesexu; ono se nalazi na putu iz Dovera prema Chesteru. Porijeklo samoga imena lako je “raskrinkati”, no onima koje malo više zanima povijest Britanije u rimsko doba valja reći da je današnji Edgware Road u Londonu dio vrlo poznate “ulice Watling” koja je kretala iz Londona i završavala u Doveru, povezujući usput gradove poput Canterburyja i St. Albansa.
Za kraj ove, prve serije objašnjenja londonskih imena ulica i trgova, službeno središte Londona, mjesto odakle se mjere sve udaljenosti do glavnoga grada – Charing Cross. Kada je 1291. umrla prva žena Edwarda I, Eleanora od Kastilje, memorijalna je procesija kretala iz Harbyja kod Nottinghama pa do Westminsterske opatije, gdje je pokopana. Na određenim mjestima duž procesije – njih 12 – postavljeni su križevi gdje je njezino tijelo bilo izloženo; Charing Cross bio je posljednji takav križ prije same Westminsterske opatije. Točna etimologija riječi Charing i danas je nejasna; navodno se na tome mjestu nalazilo maleno mjestašce Charing, koje je svoje ime, pak, dobilo po zavoju kojega je na tome mjestu činila Temza. Dakako, charing na saksonskom znači upravo to!
Ulica koja se proteže od Charing Crossa prema istoku – Strand - nimalo slučajno podsjeća na njemačku riječ za plažu. Naime, u staroengleskome ona označava obalu rijeke (Strand se nalazi neposredno uz obalu Temze), te ima potpuno iste germanske korijene kao riječ za plažu na njemačkom i u ponekim drugim jezicima germanskoga podrijetla.
Charing Cross na slici koju je 1752. naslikao Canaletto. Mjesto na kojemu se nalazi konjanik, Charles I, vjerojatno je mjesto na kojemu je stajao križ tijekom memorijalne procesije za Eleanoru krajem 13. stoljeća.
Na kraju, da ne bi bilo nesporazuma, ako ste pomislili da je i King’s Cross predstavljao jednu od postaja memorijalne procesije za Eleanoru – nije; ovo područje Londona svoje ime duguje statui kralja Georgea IV. koja je stajala na ovom prometnom raskrižju.
Ovime završava naš prvi pregled imena čuvenih londonskih ulica, trgova i četvrti. Ima li nešto što biste baš voljeli pročitati u drugom nastavku? Slobodno napišite želju ili pitanje u komentarima!
Pročitajte i drugi nastavak članka.


Super članak (ma što članak, cijela stranica!) Sad znam još više što sam propustio u Londonu, i što moram nadoknaditi. Zanimljivo je i kako su porijekla imena zemljopisno udaljenih mjesta slična po postanku – i zagrebačka Šalata ima porijeklo imena u crkvenom (biskupovom) vrtu, samo što je izgleda stanovnicima bila dojmljivija salata u vrtu!
Hvala ti na pohvalama za članak i stranicu
Imena ulica/trgova/četvrti/dijelova grada me uvijek prilično zanimaju jer se iz njih može proniknuti u dosta povijesti. Mislim da ih ne treba doživljavati zdravo za gotovo, uvijek se može ponešto naučiti iz njih, a katkada je i prilično zabavno pokušati “dešifrirati” o čemu se radi prije nego što se provjere izvori poput knjiga.
Inače, napisao sam još dva nastavka ovog članka (drugi, treći) a vjerojatno će uskoro biti i još koji, materijala u slučaju Londona svakako ne nedostaje