Najnovija ekranizacija burnog života i vremena Henrika VIII. u aktualnoj seriji “Tudori” odlična je televizijska zabava s nekoliko fantastičnih glumačkih ostvarenja. Život jednog od najpoznatijih engleskih vladara, Henrika VIII., pogodan je za dramska uprizorenja još od vremena Shakespearea pa tako niti najnovija televizijska ekranizacija nije podbacila.
Serija produkcijske kuće Showtime prikazuje Henrika kao modernog celebrityja: on je razmažen, svojeglav, prepotentan i, naravno, ženskaroš.
Budući da povijest volim (a imam i diplomu koja potvrđuje da o njoj nešto i znam), nisam ni čitala njezine recenzije prije nego što sam započela gledati seriju Tudori (The Tudors) – dovoljno mi je bilo znati da se bavi Henrikom VIII. i da je glavni pisac Michael Hirst, scenarist obaju filmova o Elizabeti I. s Cate Blanchett, koji su mi se jako svidjeli. Opće je poznato da život Henrika VIII. ima toliko dramskog potencijala da mu, još od Shakespearea, književnici i scenaristi ne mogu odoljeti. No svaki put im je sve teže, jer treba pronaći nov, svjež pristup, koji će privući sve razmaženiju publiku. Obzirom na sve to baš me zanimalo kakvi su “najnoviji” Henrik VIII. i njegove žene i suvremenici.
Nakon odgledane prve sezone (a prikazane su dosad tri te najavljena četvrta, posljednja) rekla bih da ova serija prikazuje Henrika kao modernog celebrityja: on je razmažen, svojeglav, prepotentan i, naravno, ženskaroš. Mnoštvo spletki i zavjera, značajnih povijesnih događaja, obilje seksa i živopisnih likova u raskošnim kostimima i interijerima čine koktel za dobru zabavu. Upravo sam to i očekivala, pa sam se iznervirala kad sam naknadno krenula čitati recenzije manje i više poznatih gledatelja.
Naime, najviše se zamjerki odnosi na brojne faktografske “pogreške”: Henrik nije imao jednu sestru nego dvije (izbrisana je ona povijesno važnija, koja je Stuartima osigurala kasniji dolazak na englesko prijestolje), bio je zapravo crvenokos itd. Takvi su komentari sasvim deplasirani, jer radi se o dramskoj seriji, fikciji, a ne o dokumentarcu s History Channela. Koliko god voljela povijesne serije i filmove i romane, znam da iz njih ne mogu učiti povijest. Jedini potencijalni “znanstveni” benefit od konzumiranja povijesne fikcije jest što nas može zainteresirati za povijesnu faktografiju. Ili ne, pa jednostavno uživamo u dobrom scenariju ili/i atmosferi ili/i glumi.
Scenaristu treba priznati da pozornost gledatelja mangupski vješto nastoji održati nastojanjima Anne Boleyn (Natalie Dormer) da održi pozornost nestrpljivog Henrika tražeći od njega brak i ne pristajući mu prethodno postati ljubavnicom.
Ovdje se itekako može uživati u glumi. Glumačka postava zaista je odradila izvrstan posao, tako da su karakterizacija i razvoj likova te njihovih odnosa uvjerljivo najbolji segment serije. Jonathan Rhys Meyers s puno energije i nijansi briljantno igra Henrika, a ne zaostaju ni Maria Doyle Kennedy kao ponosna Katarina Aragonska, Natalie Dormer kao fatalna Anne Boleyn, niti provjereni Sam Neill kao ljigavi kardinal Wolsey. Sporednih likova i radnji tu je još mnogo kako bi baš svaki gledatelj našao svoj omiljeni lik i rukavac radnje.
Što se radnje tiče, ako ste imalo upoznati s ovim periodom engleske povijesti, znate da tu nema grandioznih bitaka u kojima bi se iskazala skupa računalna animacija, već se većina radnje odnosi na dvorske spletke i diplomatske odnose (i Henrikove ljubavne poduhvate, naravno). Tako se razlozi odličnog vizualnog dojma kriju u brižljivo izrađenim brojnim kostimima i pomno opremljenim interijerima, a tek poneki računalno generiran eksterijer djeluje amaterski u odnosu na nivo na koji su nas navikli neki holivudski povijesni spektakli.
Osim što se mjestimice malo previše podilazi ukusu moderne publike približavajući se kičastoj formi sapunice, zasmetala me malo i sporost radnje. Međutim scenaristu treba priznati da pozornost gledatelja mangupski vješto nastoji održati nastojanjima Anne Boleyn da održi pozornost nestrpljivog Henrika tražeći od njega brak i ne pristajući mu prethodno postati ljubavnicom. Papinska komisija također odugovlači s razrješenjem braka, protestantski pokret i utjecaj Thomasa Cromwella polako jačaju, Henrik se premišlja o raskidu s Rimom – i tako svi prijelomni događaji izmaknu prvoj sezoni. Nisam odmah pohitala pogledati sljedeću, no upravo se spremam nastaviti s gledanjem.
Treba još napomenuti da je televizijska kuća Showtime napravila grešku u koracima nastojeći preuzeti publiku koja je gledala HBO-ovu seriju Rim, jer u toj usporedbi Tudori gube i čine se lošijima nego što zapravo jesu. U svojoj prvoj sezoni ovo nikako nije najbolja povijesna serija koju sam gledala, ali je svakako vrijedna gledanja.
Možda će vas zanimati i sljedeći članci:
- Naš vodič kroz likove prve sezone, uz njihovu povijesnu pozadinu
- Vodič kroz likove druge sezone
- Još članaka o periodu Tudora
- Showtime: Službene stranice serije
Serija je super.Ja sam procitala i knjigu Druga sestra Boleyn-Philippa Gregory.