Les Misérables

Nešto što se zove “Les Misérables”, očito, nije baš posve britansko; što to onda radi na ovim stranicama? Pa, ne samo što je londonska verzija mjuzikla “Les Misérables” (popularno: “Les Mis”) najpoznatija u svijetu, već je od 2006. i najizvođeniji mjuzikl na planeti. Iako je ponuda mjuzikla u Londonu tradicionalno prilično bogata, ako želite otići na jedan jedini mjuzikl i želite da to bude pamtljivo, 23-godišnji “Les Mis” jedan je od najboljih odabira. Tim više što nemate baš previše prilika da ga drugdje vidite uživo: njujorška je produkcija na Broadwayu, naime, zaključena posljednjom izvedbom još 2003.

Glavni junak, Jean Valjean, vraća se s odsluženja kazne u zatvoru zbog krađe kruha kojim je želio prehraniti svoju obitelj, no kako počini još jedan prekršaj tijekom uvjetnog puštanja na slobodu, poručnik Javert neće ga pustiti na miru sve dok ga ponovno ne uhvati, mnogo godina kasnije. (Foto: Cameron Mackintosh Overseas Ltd.)

Novela francuskog pisca Victora Hugoa, “Jadnici” (1862.) jedno je od klasičnih djela svjetske književnosti i bez sumnje među najpopularnijim francuskim novelama 19. stoljeća. Radi se o revolucionarnoj priči u kojoj se bivši zatvorenik Jean Valjean, nakon odsluženja kazne u zatvoru (gdje se našao zbog krađe kruha kako bi prehranio svoju obitelj), pokušava vratiti normalnom životu i povratiti nekadašnji ugled. No, radnja se odvija u vrijeme Pariškog ustanka, 1832. godine, pa Valjean biva upleten u ovaj posljednji pokušaj rušenja francuske monarhije. (Gledajući mjuzikl, možda ćete pomisliti kako se radnja zbiva za Francuske revolucije, no ona se dogodila četrdesetak godina ranije.) U konačnici, “Jadnici” su priča o običnom puku koji rušenjem monarhije želi doći do pravednog, moralnog društva, a samih verzija priče – osim one Hugoove – ima nekoliko, s raznim varijacijama.

Klasično djelo francuske književnosti u mjuzikl su pretakali, dakako, Francuzi: Alain Boublil pisao je stihove (libreto), a glazbu je skladao Claude-Michel Schönberg (prezime ne zvuči baš francuski – no, Francuz je). Najprije je snimljen glazbeni album, a nakon njegova senzacionalnog uspjeha, mjuzikl je postavljen na pariškoj pozornici te ga je tijekom stotinjak izvedbi vidjelo više od pola milijuna ljudi. Engleska je verzija prvi puta izvedena 1985. u produkciji Camerona Mackintosha, jednog od čuvenih producenata mjuzikala u londonskom West Endu. Engleska se inačica poprilično razlikovala od francuske; u njoj je dodano još materijala, još novih pjesama, te još zahtjevnija scenska produkcija.

Priča mjuzikla, u najkraćim mogućim crtama (ali ipak u nekoliko odlomaka): iako je odmah po puštanju na uvjetnu slobodu Jean Valjean ukrao nešto srebra od svećenika, svećenik mu to oprašta, laže kako bi ga policija pustila i pomaže mu da počne novi, čestit život. Osam godina kasnije, Valjean je gradonačelnik jednoga grada pod promijenjenim imenom, ali njegov zatvorski čuvar, poručnik Javert, nikako neće odustati od ideje da ga pronađe i ponovno zatvori zbog kršenja uvjetnog puštanja na slobodu.

Revolucionarna atmosfera Pariškog ustanka prevladava u cijelom mjuziklu. Uz posebne efekte, poput zvukova eksplozije i pucanja, "Les Mis" krije i poneko iznenađenje koje možda niti ne očekujete u mjuziklu. Tradicionalno se s revolucionarnom atmosferom povezuju skladbe "Do You Hear the People Sing" i "One More Day". (Foto: Cameron Mackintosh Overseas Ltd.)

U njegovu gradu, radnica Fantine izgubi svoj posao i prisiljena je praktički prodati svoju kćer, osmogodišnju Cosette, Thernardierovima, gostioničarskoj obitelji koja izrabljuje Cosette a mazi svoju vlastitu kćer, Eponine. Fantine mora raditi kao prostitutka da bi pokušala otkupiti kćer od Thernardierovih, a oni su obični prevaranti, vlasnici gostionice i prenoćišta, koji koriste svaku priliku da “oderu” goste u financijskom pogledu. Prije nego što Fantine umre, Valjean joj obećava da će pronaći njezinu kćer, te je posvojiti i brinuti se o njoj.

Međutim, Pariz je na rubu velikih nemira, a general Lamarque, jedini član vlade koji razumije probleme običnih građana, na samrti je. Druge generale ništa ne priječi da krenu na slabo naoružan narod, a gradska rulja predvođena Thernardierom prepoznaje Valjeana kao osobu koja je otela Cosette iz njihove gostionice. Rulja pokuša zarobiti i opljačkati Valjeana i Cosette, no njih spašava policijski poručnik Javert – koji isprva ne prepoznaje Valjeana kao osobu koju već godinama traži – te Valjean planira odlazak u izbjeglištvo. Paralelno s ovim događajima, “Les Mis” je obilježen s nekoliko ljubavnih priča: Eponine i Cosette, kao nastavak vječnog rivalstva što se razvilo dok su živjele kod Thernardierovih, žele istoga momka, Mariusa (dakako, dobra Cosette je na kraju pobjednica ovoga ljubavnog “dvoboja”).

Večer prije velike bitke, pobunjenici protiv režima posve su svjesni da su im šanse gotovo nikakve – evo izvedbe pjesme “One Day More” s koncerta povodom desetgodišnjice mjuzikla, s legendarnim Colmom Wilkinsonom, po mnogima najboljim Valjeanom. U toj je ulozi Wilkinson nastupao i na londonskom West Endu i na njujorškom Broadwayu.

U predvečerje velikog obračuna u Parizu, Javert se mudro preruši i pridruži studentima na barikadi, špijunirajući za vladu. Valjean priznaje Mariusu da je osuđeni kažnjenik koji bježi od zakona, te da će morati napustiti zemlju kako Cosette ne bi bila u opasnosti. U bitci na barikadama, svi su pobijeni, bitno nadjačani vladinim snagama, uključujući i Eponine koja se prerušila u muškarca kako bi mogla sudjelovati u bitkama. Jedini preživjeli su Marius koji leži teško ozljeđen i Valjean koji spašava njegov život. No, Marius sve do samoga kraja neće shvatiti tko ga je spasio, kada on i Cosette stižu u posljednji čas vidjeti Valjeana prije njegove smrti i zahvaliti mu na svemu što je za njih napravio.

Veliko finale “Les Misa” ponovno je pjesma “Do You Hear the People Sing”, jedan od zaštitnih znakova pobune najnižih slojeva poput represije odozgo, ovdje u izvedbi na koncertu povodom desete godišnjice mjuzikla. Naravno, baš ništa, nikakvo gledanje videa putem YouTubea, ne može zamijeniti iskustvo prisustvovanja stvarnom velikom finalu live izvedbe “Les Misa” s desecima pjevača/glumaca u zboru.

U Londonu sam gledao nekoliko mjuzikala, uključujući i “Fantoma u operi”, no, iskreno, “Les Mis” (stranice londonske produkcije) mi se i produkcijski i glazbeno ponajviše svidio. Na stranu to što sam inače veliki fan Andrewa Lloyda Webbera, no “Fantom u operi” mi je – barem tada kada sam ga gledao – djelovao previše rutinski odrađen. “Jadnicima” sam bio mnogo zadovoljniji, bilo je očito da je produkcija na višoj razini, glazba je bila bolje izvedena (nisam imao dojam da je išta pušteno s matrice) a scena impresivnija. Dakako – imajte na umu da se sve ovo može lako i brzo promijeniti. Mjuzikli – naročito ovi koji se vrlo dugo izvode – prolaze kroz obnovu produkcije svakih nekoliko godina.

Drugi moj argument u prilog “Les Mis” odnosi se na činjenicu da je ovaj mjuzikl globalno vrlo popularan no iz njega vjerojatno, za razliku od mnogobrojnih skladbi koje su “iščupane” iz Webberovih djela a koje se svako malo izvode (poput tema iz “Fantoma u operi”, “Memory” iz “Mačaka”, mnogobrojnih pjesama iz “Evite” koju je filmom popularizirala i prilično “potrošila” Madonna), niste imali prilike čuti ništa. A gotovo svaka skladba iz “Les Mis” vrlo je pjevna, catchy, melodiju nećete moći izbaciti iz glave još satima nakon odlaska iz kazališta. Vjerojatno ćete na kraju i kupiti neki od mnogobrojnih CD-a s nekom od izvedbi, budući da su proslavljene i deseta, i dvadeseta, i dvadesetpeta obljetnica izvođenja mjuzikla, često uz okupljanje najpoznatijih glumaca/pjevača koji su glumili Jeana Valjeana.

“Les Misérables” su nevjerojatno zabavan mjuzikl, jedan od onih koji će vas, u vrhunskoj londonskoj produkciji, fascinirati scenografijom, kostimografijom, te kombinacijom odlične glume i vrhunskog pjevanja. Često kažem kako je najveći kompliment koji mjuzikli mogu dobiti trenutak u kojemu čak i oni koji ne vole ovu vrstu scenskih nastupa jednostavno zaborave da gledaju mjuzikl. Ako su pjevanje i izgovoreni tekst tako dobro uklopljeni u cijelu priču kao što je to učinjeno u “Jadnicima”, posve je jasno zašto jedna ovakva predstava može biti iznova i iznova igrana svake večeri kroz 23 godine – i gotovo nikome ne dosaditi.

Uz sve to, “Les Mis” će uspješno ostvariti svoj glavni, neglazbeni cilj: prenijet će vam poruku o bitci običnih ljudi s ulice za ravnopravnost, moral i etično društvo, za ideale koji niti danas još nisu posve dostignuti i ostaju za mnoge gotovo jednako daleki i neuhvatljivi kao i u vrijeme Pariških ustanaka u 19. stoljeću.

S tehničke strane, posebno je iskustvo gledati mjuzikle u londonskom West Endu zbog jednostavne činjenice da rijetko koje drugo kazalište u svijetu – uz izuzetak onih na Broadwayu i u Parizu – ima dovoljne resurse i tehniku da napravi ovakvu vrhunsku, svjetsku produkciju. Sasvim sam siguran da ćete nakon dva i pol, tri sata provedena u kazalištu napustiti tetara s dojmom da ste gledali nešto posebno, a ne tek osamtisućitu reprizu “Les Misa” (brojka se, naime, trenutačno kreće tu negdje!).

Stranice londonske produkcije “Les Mis” nude informacije o mjuziklu i mogućnost rezervacije karata. Kazalište “Queen’s Theatre” nedaleko Piccadilly Circusa, na samoj Aveniji Shaftesbury, domaćin je ovog mjuzikla.

Prosjaci, siromasi i beskućnici u "At the End of the Day", jednoj od najdinamičnijih skladbi mjuzikla, skladbi koja dočarava jad i bijedu najsiromašnijih na pariškim ulicama u predvečerje velikoga ustanka. (Foto: Cameron Mackintosh Overseas Ltd.)