Glavni grad Walesa – prilično nepravedno – rijetko je glavna destinacija u koju kreću turisti, iako su se brojke u ovom desetljeću znatno popravile i porasle. Imam dojam da se o njemu priča puno manje no što ovaj grad zaslužuje! Svojevrsna vrata prema srcu Walesa, Cardiff mnogočim poziva posjetitelje: spektakularnim dvorcem koji je uređen u bogato viktorijansko doba onako kako se tada zamišljao romantičan srednji vijek, nizom odlično sačuvanih tržnica i trgovina također iz 19. stoljeća, te nedavno u potpunosti dotjeranim povijesnim dokovima što kriju više od jedne legendarne pomorske priče…
y Ddraig Goch Ddyry Cychwyn: "Crveni zmaj predvodit će na putu/pokazat će pravi smjer", kardifski je moto. Grb grada s Gradske vijećnice. (Foto: Dario Sušanj)
Reći ću odmah: glavni razlog za dolazak u Cardiff svakako bi vam trebao biti njegov dvorac – Cardiff Castle. Ovom utvrdom, na mjestu gdje su se utvrde nalazile još od rimskih vremena, a koja je spektakularno luksuzno uređena u viktorijansko doba (19. stoljeće), pozabavio sam se u zasebnom članku, pa vas odmah upućujem i na njega. Jednako tako, kad već krećete u obilazak tvrđava, Caerphilly je nevjerojatno blizu Cardiffa i definitivno je vrijedan posjete!
Sam Cardiff često se voli pohvaliti pomalo pretencioznom titulom “najmlađeg europskog glavnog grada” – pa se nemojte začuditi ugledate li je ponegdje ispisanu – zbog činjenice da je tek 1955. službeno postao glavnim gradom Walesa. No, koliko god možda bio “najmlađi europski glavni grad” u to doba hladnoga rata, nakon pada željezne zavjese i stvaranja niza novih država u središnjoj i istočnoj Europi pomalo je smiješno i dalje inzistirati na ovome terminu. Ipak, od njega se baš ne odustaje, vjerojatno i zbog sve veće želje samih Velšana da dobiju višu razinu autonomije u okviru Ujedinjenoga Kraljevstva, što je konačno i postignuto osnivanjem Velške skupštine, 1999., koja je smještena u Kardifskom zaljevu do kojega se također stiže kratkom vožnjom autobusom iz centra grada. Nema nikakve sumnje kako su status glavnog grada pa čak i ta pomalo nespretna parola kojom se on predstavlja ipak pomogli njegovom turističkom etabliranju – grad godišnje posjeti oko 12 milijuna turista.
David Lloyd George prvi je Velšanin koji se uspeo do pozicije britanskog premijera. Bio je jedna od ključnih osoba koje su Ujedinjeno Kraljevstvo nizom reformi početkom 20. stoljeća pretvarale u modernu socijalnu državu, a premijersku je stolicu naslijedio u teška vremena Prvog svjetskog rata. (Foto: Dario Sušanj)
Jedan je poznati Velšanin dao svoj velik doprinos britanskoj politici i istodobno se pretvorio u nacionalnu ikonu: David Lloyd George bio je od 1916. do 1922. prvi velški premijer Ujedinjenog Kraljevstva. A pritom je bio i jedini kojemu je materinji jezik bio velški, a engleski tek drugi. Ne čudi stoga činjenica da je Lloyd George također jedna od velških ikona: u Cardiffu ćete naići i na njegov energičan, inspirativan spomenik, kao da govori da je još on nekoć imao viziju i san o većoj velškoj autonomiji.
Unatoč svemu tome i novootkrivenom velškom ponosu, Cardiff nije tipičan velški grad – nedaleki Swansea prije bi zaslužio takvu titulu – pa ćete tako na ulicama Cardiffa rijetko čuti izvorni velški. Blizu granice Walesa i Engleske, Cardiff je “najengleskije” što ćete u Walesu naći; krenete li u bilo kojem drugom smjeru, prema sjeveru ili zapadu, tek ćete doći do pravoga srca Walesa.
Tipične viktorijanske kuće iz 19. stoljeća još uvijek čine samo srce Cardiffa. (Foto: Dario Sušanj)
Cardiff je procvao relativno kasno: do početka 19. stoljeća, naselje koje se nalazilo na ovome mjestu teško bi zaslužilo ikakav drugačiji naziv osim sela ili malenog mjestašca koje se smjetilo oko rimske utvrde što su je kasnije osvojili Normani. Utvrda se nalazila na ušću rijeke Taff, na mjestu gdje je bilo najjednostavnije braniti prijelaz preko rijeke i cijelu okolicu, a ostaci rimskih zidova utvrde i dalje se mogu vidjeti posjetite li Cardiff Castle. Ta je tvrđava dala i ime ovom gradu: velško ime Cardiffa, Caerdydd, potječe iz ranog britanskog jezika (kasnije velškog) iz perioda prije dolaska Normana i označava “utvrdu na rijeci Taff”.
U periodu od odlaska Rimljana iz Britanije 410. godine do dolaska Normana krajem 11. stoljeća malo toga se zna o povijesti Cardiffa; gotovo da se ovdje nije događalo ništa previše važno (Wales se uglavnom branio na drugim lokacijama). Grad je tek ponešto dobio na važnosti kada je 1536. potpisan sporazum o uniji između Engleske i Walesa, te je promoviran u glavni grad toga okruga. Unatoč tome što se nalazio na strateški idealnoj poziciji kako za obranu tako i za trgovinu i pomorski prijevoz, popis stanovništva iz 1801. kaže da je u ovom mjestašcu živjelo tek 1870 stanovnika.
Međutim, grad će uistinu početi brzo rasti u prvoj polovici 19. stoljeća. Drugi vojvoda od Butea – pripadnik moćne i vrlo utjecajne velške plemićke obitelji – na tome je ušću rijeke Taff 1839. sagradio prvi dok. Trgovina, industrijalizacija i brodovi počeli su brzo pristizati u “novi” grad.
Cardiff je u 19. stoljeću bio jedna od najvećih svjetskih luka, zahvaljujući obitelji Bute i bogatom zaleđu prepunom ugljena i željezne rudače.
Buteovi su, naime, bili vlasnici velikih posjeda u južnom Walesu na kojima su se iskopavali ugljen i željezna rudača, pa je inzistiranje na tome da sav promet ide preko kardifskog novog doka uskoro dovelo do izgradnje novih dokova i širenja luke. Niti stotinu godina kasnije, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Cardiff je zahvaljujući svojem bogatom zaleđu bio jedna od najvažnijih i najprometnijih luka u cijelom svijetu. I pritom je znatno narastao: s tek dvije tisuće početkom 19. stoljeća, na već tada 180 tisuća stanovnika. Usporedbe radi, danas u Cardiffu živi oko 330 tisuća stanovnika.
Ono što je drugi vojvoda od Butea započeo, treći je nastavio: u suradnji s jednim najboljim engleskim arhitektom viktorijanskoga doba, Williamom Burgesom, treći vojvoda od Butea renovirao je Cardiff Castle i pretvorio ga u bajkovitu viktorijansku viziju srednjovjekovnog dvorca. Burges se, međutim, nije zaustavio samo na ovome: velik dio onoga što ćete vidjeti u središtu Cardiffa upravo je njegovo djelo. U drugoj polovici 19. stoljeća Cardiff je tako pretvoren u jedan od najvažnijih britanskih gradova, no nije bio naširoko poznat samo po svojoj luci i trgovini ugljenom i željeznom, već je i u arhitektonskom pogledu počeo sustizati suvremene, lijepe gradove u drugim dijelovima zemlje.
William Burges jedan je od glavnih "krivaca" za viktorijanski "revival" Cardiffa. Mnoge je Burgesove projekte - poput obnove dvorca - financirao treći vojvoda iz familije Bute. Burges je i sebi, dakako, sagradio ovu lijepu kuću u samom srcu grada. (Foto: Dario Sušanj)
Dakako, dvadeseto je stoljeće sa sobom donijelo i pad trgovine ugljenom i željezom, pa se i Cardiff sve više počeo pretvarati u grad kulture i raznih državnih institucija, a i život je tako otišao sve dalje i dalje od čuvenih dokova. Tek potkraj 20. stoljeća, novoosnovana korporacija za razvoj grada pozabavila se potpunom obnovom dokova i vraćanjem života na njih. Dokove koji su u međuvremenu preuređeni u lijepu šetnicu i mjesto za izlet svakako se isplati posjetiti: ovdje, primjerice, možete vidjeti dok s kojega je 1910. na Južni pol isplovio Robert Falcon Scott.
Čuveni red kuća izgrađenih potpuno u kamenu jedan je od "landmarka" središta Cardiffa. (Foto: Dario Sušanj)
Šetnja središtem Cardiffa, koje je “zacrtano” za vrijeme obitelji Bute i arhitekta Burgesa, povratak je na kraj 19. stoljeća. Većina zgrada, uključujući i mnoge trgovine, još uvijek se može pohvaliti svojim originalnim fasadama iz toga doba. U to su vrijeme građene široke avenije s mnogo zelenih površina – poput one koja okružuje Gradsku vijećnicu ili Parka Bute odmah pored dvorca – jer su u Cardiff smještane mnogobrojne kulturne i državne institucije. Velik otvoren prostor tako okružuje Nacionalni muzej, Gradsku vijećnicu, zgradu suda i mnoge druge građevine što su nicale u to doba zapadno od luke.
Arkade natkrivenih tržnica koje su bile puls grada u viktorijansko doba u svojevrsnom su “sukobu” s mnogim modernim građevinama, poput Milenijskog stadiona smještenog tik uz rijeku. Ragbi, naime, teče ponosnim velškim žilama te je jedna od glavnih zanimacija ove nacije – impresivni stadion svojevrsni je spomenik ovome sportu! Prva se kardifska utakmica u ragbiju odigrala još 1884: Wales je tada dobio Irsku 1:0. Fanovi ovog sporta, prilično “egzotičnog” u našim krajevima, mogu turistički obići stadion, no Milenijski je stadion i uobičajeno mjesto svih ostalih velikih zbivanja u gradu, poput koncerata.
Ne morate biti fan ragbija niti uopće znati išta o ovome sportu da biste cijenili arhitektonsko dostignuće, ljepotu i zaigranost Milenijskog stadiona, smještenog neposredno uz rijeku u Cardiffu... (Foto: Dario Sušanj)
Cardiff je najbolji “uvod” i upoznavanje s Walesom koji si možete priuštiti. Možda nije “najmlađi europski glavni grad”, ali je u svakom slučaju većini potencijalnih posjetitelja najveća neistražena tajna od tri glavna grada na ovom otoku. Možda nema dinamičnost Londona i bajkovitost Edinburgha, ali izlazak iz Engleske i ulazak u Wales uistinu nikako ne mogu biti simpatičniji nego što je to ovaj grad. Kamo god krenuli dalje, u kojem god smjeru krenuli po Walesu, ono viđeno u mirnom Cardiffu vjerojatno će vam ostati pri vrhu sjećanja iz zemlje “crvenog zmaja”.
Svakako pročitajte i:
Galerija: Cardiff
Svakako pogledajte i galeriju za Cardiff Castle i Cardiff Bay.
Galeriju možete pogledati i na Flickru.
Fotografije: Dario Sušanj
Komentari