Speakers’ Corner

Hrvatima je ova priča poznata barem svojim povodom: kada je britanski parlament pokušao 1855. zabraniti rad nedjeljom – dakle, ništa se nije moglo kupiti, ništa se nije smjelo prodavati – izazvao je masovan revolt i prosvjede građana, i to ne samo trgovaca. Stvari su poprimile takve razmjere da se prosvjedima priključio čak i Karl Marx, proglasivši ih sigurnim početkom engleske revolucije!

Danny Shine jedan je od "redovitih" na Speakers' Corneru. Njegova poruka s transparenta primjer je tipičnih poruka kakve bi vas ovdje mogle dočekati... (Foto: Wikipedia/Public Domain)

Na sjeveroistočnom uglu Hyde Parka, pored obližnjeg mramornog luka (Marble Arch) okupilo se na prosvjedima 1855. čak 250 tisuća ljudi! Protestirali su protiv zabrane trgovine nedjeljom, a Karl Marx (koji je drugu polovicu života proveo u Londonu gdje je i pokopan na groblju Highgate) “poveselio” se kako takva nevjerojatna količina ljudi na prosvjedu zasigurno predstavlja početak engleske revolucije.

Pogodio, dakako, nije – ali je od tada, više od stoljeća i pol, ovaj ugao Hyde Parka najpopularnije mjesto u Londonu za izražavanje političkog mišljenja i prosvjede svih vrsta. Desetak godina kasnije ovdje se borilo za pravo glasa svih građana: “Liga za reformu” okupila je ovdje, ponovno, 200 tisuća ljudi. Uz Marxa, i Lenjin i Engels su se također mogli ovdje vidjeti u masama.

Problem je ležao u činjenici da ovakva masovna okupljanja u Britaniji nisu imala posve dobro riješenu zakonsku podlogu. Primjerice, za vrijeme prvog protesta, onog protiv zabrane trgovanja nedjeljom, policajci koji su bili smješteni unutar Marble Archa u malenoj policijskoj postaji istrčali su iz mramornoga luka kao Grci iz Trojanskog konja – na sveopće iznenađenje protestanata. Organizacije u čijoj je nadležnosti održavanje parkova također su bile unezvjerene ovakvim masovnim okupljanjima na njihovim travnjacima te nisu znale što učiniti s prosvjednicima.

Zbog toga je 1872. donesen zakon kojim se omogućava slobodno okupljanje i izražavanje na ovome mjestu u Hyde Parku: uz pridržavanje određenih pravila, govornicima je dopušteno da okupe publiku i govore joj o bilo kojoj temi, uz potpunu slobodu izražavanja – sve dok ne vrijeđaju monarha ili dok policija nema opravdan razlog da prekine “nastup” i privede ih. Policija je u praksi vrlo tolerantna i rijetko kada prekida govornike, osim u rijetkim slučajevima kada na njihov govor ima mnogo pritužbi.

Postoji samo jedno pravo vrijeme za posjetu Speakers’ Corneru: nedjelja prijepodne! Na nekom od obližnjih štandova opskrbite se sendvičima, hot-dogovima i pićem, te prošećite među govornicima i pronađite onoga sa zanimljivom verbalnom “ponudom”.

Mnogi su govornici uobičajeni “gosti”, publika ih već poznaje i dolazi čuti što novoga imaju za reći. Ima nešto posve simpatično baš u toj činjenici da bilo tko može na Speakers’ Corner donijeti malene ljestve, stolicu ili kutiju za cipele, stati na njih i početi pričati o čemu god želi. No, za okupljanje impresivnog broja gledatelja ipak treba biti vrstan orator!

Većina toga svodi se, dakako, na religiju i političke teme, no ono što me uvijek fascinira je razina komunikacije koju govornici uspiju postići s publikom. Publika, naime, uvijek izražava svoje mišljenje, diskutira se i razgovara, a dakako da bude najživlje kod provokativnih govornika koji izražavaju radikalno drugačije stavove od mainstreama. Neugodne situacije uistinu su rijetke; rasprave i izlaganja počesto znaju biti prožeti humorom, pa će vam sve biti uistinu zabavno, barem tako dugo dok Speakers’ Corner ne počnete shvaćati previše ozbiljno.

Jedna moja, sada već prilično stara fotografija, snimljena običnim "idiotom" na Speakers' Corneru jedne prilično prometne i živahne nedjelje! Kao što vidite - dovoljno je donijeti "gajbu" za pivu, uspeti se na nju i održati govor na bilo koju temu. Dežurni "provokator" (desno) gotovo je uvijek također prisutan...

Moje idealno nedjeljno popodne u Londonu (naročito ako je sunčano!) uključuje šetnju Hyde Parkom, opskrbljivanje grickalicama i pićem te barem sat do sat i pol uživanja u mudrovanju prosječnih građana koji imaju rješenje za sve političke, gospodarske i religijske probleme. Ako ste na Speakers’ Corneru prvi put, jednostavno se pridružite najvećoj grupici – sva je prilika da je taj govornik najzabavniji ili najviše provokativan!

Za kraj, jedan faktografski podatak: najveći prosvjedi na Speakers’ Corneru dogodili su se u veljači 2003. kada je više od milijun ljudi ovdje izražavalo svoje neslaganje s ratom u Iraku i odlaskom britanskih snaga u tu zemlju. Bilo je pokušaja da se taj prosvjed zabrani – što je izazvalo još veće ogorčenje građana – pa je u konačnici ipak održan.