Tower Bridge

Unatoč tome što izgleda mnogo starije, Tower Bridge jedan je od posljednjih mostova koji su premostili Temzu u Londonu potkraj 19. stoljeća. Gotička arhitektura mosta glavna je koja “vara” promatrača da pomisli kako se radi o mnogo starijoj građevini, no krajem 19. stoljeća u viktorijanskom Londonu vladao je pravi “revival” toga stila građenja. Jedini dižući most u Londonu, jedan od ponosa viktorijanskog inženjerstva, prouzročio je i pokoji problem: vozač pretrpanog gradskog double-deckera našao se 1952. na mostu u trenutku kada se on već počeo podizati, a pilot britanskog RAF-a u okviru “privatne proslave” proletio je ispod mosta…

Jedan od najpoznatijih pogleda na Tower Bridge, sa skulpturom dječaka koji se igra s delfinom u prednjem planu. (Foto: Britainonview/Britain on View)

Most nadomak londonskog Towera u pravilu se miješa s Londonskim mostom: Tower Bridge toliko je impresivan da ga se, uz toranj Westminsterske palače s Big Benom, smatra tipičnom ikonom Londona. London Bridge, s druge strane, nešto uzvodnije na Temzi ima znatno dulju i zanimljiviju povijest, ali današnji most dakako niti približno ne oduzima dah kao Tower Bridge.

Tower Bridge dovršen je tek 1894. godine, te je posljednji premostio Temzu za viktorijanskog doba. Zbog pojačanog prometa u Londonu bilo je potrebno izgraditi još jedan most, no bilo je potrebno pronaći rješenje koje će i dalje omogućavati prolaz brodovima do pristaništa koja su se nalazila uzvodno.

Rješenje je, dakako, nađeno u mostu čije se platforme po potrebi mogu podići i propustiti brodove; prilično radikalno i inovativno rješenje za kraj 19. stoljeća! Prvih je godina most otvarao prolaz brodovima i po nekoliko puta dnevno no danas je taj prizor mnogo rjeđi – i samim time i vrjedniji – jer most se podiže petstotinjak puta godišnje. (Na stranicama Tower Bridgea pronaći ćete točan raspored dizanja mosta; ako je ikako moguće, svakako biste trebali barem jednom svjedočiti ovom događaju!) Nekoć je bilo dovoljno da brodovi svojom sirenom najave prolaz nešto prije nego što doplove do mosta, no danas je podizanje mosta potrebno zatražiti 24 sata ranije.

Tower Bridge u sumrak. Idealan trenutak za promatranje podizanja mosta, informirate li se na vrijeme o prolascima brodova ispod njega... (Foto: Britainonview/Britain on View)

Most je na papiru osmislio arhitekt Horace Jones, a u inženjerskom pogledu izgradio Sir John Wolfe Barry. Za Barryja možda dosad niste čuli, ali njegov životopis prilično je impresivan; osim Tower Bridgea, naime, mogao se pohvaliti činjenicom da je bio arhitekt Westminsterske palače (zgrade Parlamenta). Dva najpoznatija londonska landmarka - nije loše!

Vanjština mosta obložena je granitom iz Cornwalla i čuvenim kamenom s otoka Portland u Dorsetu (taj se kamen koristio i pri izgradnji drugih prepoznatljivih londonskih ikona – npr. Buckinghamske palače i Katedrale sv. Pavla), no manje je poznato da je čelična konstrukcija koja mostu omogućava izdržljivost i snagu (za podizanje platformi) napravljena od škotskog čelika. Jedan od glavnih razloga zašto su se Jones i Barry odlučili za ovakav dizajn mosta – osim revivala gotičkog stila u viktorijansko doba – leži i u činjenici da se Tower Bridge morao što bolje uklopiti u područje kojim dominira nedaleki Tower.

Stara parna strojarnica može se razgledati u južnom tornju. Pokretala je strojeve koji su podizali platforme mosta sve do 1974. kada je mašinerija zamijenjena novijom, električnom, temeljenom na hidrauličkom sustavu. (Foto: Arpingstone, public domain)

Stara strojarnica nalazi se u južnom tornju i moguće ju je posjetiti u okviru obilaska Tower Bridgea. U njoj ćete vidjeti parne strojeve grijane ugljenom koji su pokretali platforme mosta od njegova otvaranja pa sve do 1974. kada je veći dio sustava zamijenjen suvremenim, električnim hidrauličkim sustavom.

Ukupna duljina mosta je 244 metra, no središnji dio između dva tornja duljine je 61 metar. Tornjevi su visoki 65 metara i povezani su dvama paralelnim “mostovima”, 43 metra iznad zemlje. Odlučite li ući u Tower Bridge i razgledati izložbu koja prikazuje povijest ovog mosta i objašnjava kako on funkcionira, imat ćete priliku prošetati ovim hodnicima i doživjeti jednu od rijetko viđenih londonskih panorama. No, veći dio 20. stoljeća – od 1910. do 1982. – ovi prolazi bili su zatvoreni, postavši već mnogo ranije omiljeno okupljalište “prijateljica noći” i džepara te jedno od najboljih mjesta za one koji žele okončati svoj život skokom u hladnu Temzu.

Jedan od razloga zašto je Tower Bridge dizajniran ovako kako je, jest i činjenica da se morao arhitektonski što bolje uklopiti uz nedaleki Tower of London. Ovo je pogled na most s jednog od ulaza u Tower. (Foto: Dario Sušanj)

Zamislite za kraj filmsku scenu: pretrpan londonski autobus, crveni double-decker na liniji broj 78, stiže na most točno u trenutku kada je započelo njegovo podizanje. Vozač nema nikakvog izbora, osim nagaziti na papučicu gasa svom snagom i – preletjeti procijep između dvaju platformi koji se tek počeo otvarati! Kako se sjeverna platforma još nije počela uzdizati, autobus je i propao oko jednog metra. Ta se scena ovdje uistinu dogodila 1952.

Nije to bio jedini “incident” ovdje: 1968. jedan je pilot britanskog ratnog zrakoplovstva, razočaran što vodstvo RAF-a ne želi službeno obilježiti svoju pedesetu godišnjicu letovima iznad Tower Bridgea, uzeo stvari u svoje ruke. Poručnik Alan Pollock svojim je zrakoplovom Hawker Hunter odlučio proletjeti ispod dvaju prolaza pri vrhu mosta – nevjerojatno rizičan potez! Navodno je želio proletjeti iznad mosta, ali je kasnije izjavio kako mu se nadomak mosta baš ovo učinilo dobrom idejom… Dakako, zrakoplovstvo ga je zbog ove opasne egzibicije kaznilo.

Tower Bridge tijekom izgradnje, na fotografiji iz 1892. Klikom na fotografiju možete pogledati još jednu raniju snimku mosta u izgradnji...