Mnoge asocijacije uvijek naviru na spomen imena jednog od najpoznatijih i najljepših londonskih trgova. Netko će se pri pomisli na Trafalgar Square sjetiti mnoštva golubova, netko će pomisliti na velike novogodišnje proslave i tradicionalno londonsko božićno “drvce”, dok će drugi, pak, odmah zamisliti Nelsonov spomenik i lavove koji ga čuvaju. Ljubitelji umjetnosti posjetit će Nacionalnu galeriju i Nacionalnu galeriju portreta, ljubitelji crkvene glazbe navratit će na neki večernji koncert u crkvi “sv. Martina u polju” ili se odlučiti za neobičnu večeru u njezinoj kripti, no svi će se rado, barem par minuta, ovdje odmoriti i uživati u pogledu prema svim krajevima Londona.

Trafalgar Square svakako je najpoznatiji po spomeniku Nelsonu, visokom 46 metara. No, on je na trg stigao tek nešto kasnije, polovicom 19. stoljeća. Prije nego što je odlučeno da se trg posveti Nelsonu i bitci kod Trafalgara, za trg je bilo predloženo ime "Trg kralja Williama IV." Pogled na fotografiji proteže se niz Whitehall, do palače Parlamenta i Big Bena. (Foto: David Castor)
Trafalgar Square jedan je od rijetkih velikih, prostranih londonskih trgova. Na njemu biste, s lakoćom, mogli provesti nekoliko sati proučavajući sve znamenitosti: u kojem god smjeru da se okrenete, primijetit ćete nešto što će vam (ili što bi vam barem trebalo!) privući pažnju. Uopće ne znam odakle da krenem: dvije vrhunske galerije, lijepa crkva, impresivan spomenik Nelsonu, zanimljiv Admiralty Arch odakle se Mall proteže sve do Buckinghamske palače? Nekoliko spomenika, svaki s vlastitom poviješću, također svojim pričama pridonose Trafalgaru. A od svibnja ove godine, Trafalgar Square ljepši je no ikad: sva je rasvjeta fontana zamijenjena LED rasvjetom u raznim bojama (osim estetskog dojma, bitno je smanjena i potrošnja energije) a nove pumpe u fontanama mogu izbaciti mlaz i do 80 metara u zrak!
Ali, nije sve uvijek bilo tako impresivno na ovome mjestu. Sve od 13. stoljeća tu su se nalazile tek kraljevske štale, no sredinom 18. stoljeća George III. počeo ih je postupno seliti u Buckinghamsku palaču, a nakon što su posljednji konji otišli odavde početkom 19. stoljeća legendarni londonski arhitekt John Nash već je u glavi imao smišljen osnovni plan za trg na ovome mjestu. (Ovih dana baš nešto često spominjem Nasha u člancima na ovom webu: Kraljevski paviljon u Brightonu, Marble Arch u Londonu te kompletan Regent Street njegova su djela). Nash je zamislio trg u neoklasicističkom stilu starih grčkih i rimskih građevina, izuzetno popularnim tih godina u Londonu, a koji se ponajviše odražava na Nacionalnoj galeriji na sjevernoj strani trga koja je dovršena 1838.

Spomenik Nelsonu, jednookom i jednorukom britanskom pomorskom junaku koji je pobijedio Napoleona kod Trafalgara i pobjedu platio vlastitim životom, središnji je landmark na Trafalgar Squareu. (Foto: Visitlondonimages/Britainonview)
Nije trebalo mnogo čekati da 1843. Trafalgar Square uljepša i njegov najpoznatiji landmark - Nelsonov spomenik. Jednoruki, jednooki admiral Horatio Nelson potukao je Francuze kod Trafalgara 1805., ali je pobjedu platio svojim životom. Spomenik je visok 46 metara, a sam je Nelson, volumenom, oko tri puta veći no što bi u stvarnosti bio. Zanimljivo je da Nelson gleda prema zapovjedništvu (admiralitetu) britanske mornarice i, ujedno, prema Portsmouthu na jugu Engleske, matičnoj luci svojega broda “HMS Victory”.
Spomenik “čuvaju” četiri brončana lava koja su dodana naknadno; jedna lokalna legenda kaže da će lavovi oživjeti ako nedaleki Big Ben, ikada, pogreškom zazvoni 13 puta…
Četiri lava koja "čuvaju" Nelsona odljevena su, navodno, od rastaljenih topova francuske flote koja je potučena kod Trafalgara. (Foto: Pilise Gábor, Creative Commons Attribution ShareAlike 3.0 licenca)
Jedino što je preživjelo Nashovu temeljitu rekonstrukciju na ovome području jest konjanik, Charles I., na prometnom otočiću južno od Nelsonova spomenika. Lokacija možda jest pomalo čudna, ali ima poseban povijesni značaj: na ovome se mjestu nalazio izvorni Charing Cross, službeno središte Londona i mjesto odakle se mjere sve udaljenosti do glavnoga grada. Kada je 1291. umrla prva žena Edwarda I, Eleanora od Kastilje, memorijalna je procesija kretala iz Harbyja kod Nottinghama pa do Westminsterske opatije, gdje je pokopana. Na određenim mjestima duž procesije – njih 12 – postavljeni su križevi gdje je njezino tijelo bilo izloženo; Charing Cross bio je posljednji takav križ prije same Westminsterske opatije.
Skulptura Georgea IV. na konju također pravi društvo Nelsonu i Charlesu. Prilikom sljedeće posjete Londonu, iznenadite svoje prijatelje i obitelj podatkom koji mnogi ne znaju: originalna je zamisao bila smjestiti ovu skulpturu na vrh Marble Archa, no plan se tada izjalovio pa je George IV. smješten na Trafalgar Square “samo privremeno” – sve do danas! Ken Livingstone, bivši londonski gradonačelnik, rekao je jednom prilikom kako bi oba konjanika što su se ovdje gotovo slučajno zatekla, i Charlesa I. i Georgea IV., trebalo ukloniti s Trafalgar Squarea, smjestiti ih na neko pogodnije mjesto, a ovamo postaviti spomenike “osoba koje Londončani mogu prepoznati”.

Zgrada Nacionalne galerije dominira Trafalgar Squareom. Dovršena je 1838. po zamisli i projektu poznatog englesko-velškog arhitekta, Johna Nasha, koji je odgovoran i za izgled cijeloga trga. Klasični stil tada je bio iznimno popularan u Engleskoj. (Foto: Visitlondonimages/Britainonview)
Trgom dominiraju dvije galerije – Nacionalna galerija, te Nacionalna galerija portreta. Za razliku od mnogih drugih nacionalnih galerija, poput ruskog Hermitagea ili francuskog Louvrea, britanska Nacionalna galerija nije započela svoj život kao kraljevska kolekcija i nema baš posebno dugačku povijest. Nastala je tek 1824. kada je britanska vlada prilično nevoljko pristala kupiti četrdesetak slika od ruskoga bankara koji je živio u Engleskoj. Slike su bile izložene u njegovoj zgradi na Pall Mallu sve do 1838. kada je dovršena zgrada galerije na Trafaglar Squareu, dakako – po projektu i ideji Johna Nasha (koji je, nažalost, umro 1835. pa nije mogao vidjeti dovršetak ove neoklasicističke zgrade). Kolekcija izložena u National Gallery neupitno je impresivna: talijanski (Tizian, Michelangelo, Botticelli, da Vinci…) i španjolski majstori (Goya, El Greco, Velazquez…), te proslavljeni umjetnici poput Rembrandta, van Eycka, Vermeera, Rubensa i Picassa dio su kolekcije ove galerije. Kolekcija je, dakako, upotpunjena britanskim slikarstvom.
Galerija s portretima koja se s istočne strane nastavlja na Nacionalnu galeriju možda je manje impresivna u pogledu važnosti izloženih portreta od onoga što se može vidjeti u susjednoj galeriji, no veliku popularnost u National Portrait Gallery postižu portreti živućih osoba. (Dakako, objema galerijama posvetit ću i zasebne članke na ovom webu – stay tuned!)

Trafalgar Square u predbožićno vrijeme, s božićnim drvcem koje je tradicionalni poklon Osla u znak zahvalnosti za pomoć Britanaca u oslobađanju Norveške. S desne je strane crkva st. Martin-in-the-Fields. (Foto: Stephen McLaren/Visitlondonimages/Britainonview)
Na sjeveroistočnom dijelu Trafalgar Squarea nalazi se simpatična crkva - St. Martin-in-the-Fields. Baš kao što joj i ime kaže, nekoć davno, kada je ovdje niknula prva crkvica, ona se nalazila gotovo “nigdje” – usred polja! No, 1726. kada je izgrađena današnja crkva, četvrt je već bila u priličnoj “gužvi” pa se crkva “utopila” u okruženju mnogobrojnih niskih kuća, toliko da se jedva i vidjela.
Tek kada je Nash “raščistio” cijelo područje kako bi “sredio” Trafalgar Square, St. Martin-in-the-Fields našao se na prominentnoj, atraktivnoj lokaciji i lijepom trgu. Crkvu “svetog Martina u polju” svakako se isplati posjetiti u večernjim satima: ovdje se održavaju (besplatni) koncerti duhovne glazbe, nakon kojih se možete spustiti u podzemnu kriptu koja je preuređena u mali restoran te uživati u hrani na ovom prilično neobičnom mjestu! (Been there, done that!)

Prođite kroz Admiralty Arch da biste došli do široke avenije, The Mall, a već i pogledom kroz neki od lukova možete vidjeti kamo će vas ova šetnja dovesti - direktno do Buckinghamske palače. (Foto: Visitlondonimages/Britainonview)
Želite li krenuti prema Buckinghamskoj palači preko The Malla, uputit ćete se s Trafalgar Squarea prema Amiralty Archu; velika polukružna zgrada s uredima dovršena je 1912. godine i projektirana je tako da kroz tri luka u sredini mogu proći promet i pješaci prema Mallu. Zapis na središnjem dijelu, kaže, na latinskom: “Izgrađeno u desetoj godini vladavine kralja Edwarda VII, za kraljicu Viktoriju, od zahvalnih građana, 1910″. Zgradu je, naime, Edward naručio u spomen na svoju majku, Viktoriju, koja je umrla 1901., no niti Edward nije doživio da vidi dovršetak zgrade – umro je te iste godine kada je ona dovršena, 1910.

Neobičan element na sjevernom luku Admiralty Archa: stršeći nos navodno je šala na račun vrlo uspješnog ali i vrlo nosatog vojvode od Wellingtona. Prolazeći ispod Admiralty Archa, konjanici bi ga dotaknuli za sreću. Boljih objašnjenja o ovoj izbočini - nema. (Foto: Torsten Guise, Creative Commons Attribution ShareAlike 3.0 licenca)
Najčudnija stvar na Admiralty Archu nalazi se u najsjevernijem od tri luka: na visini od otprlike dva metra iz zida strši nešto što nevjerojatno liči na – nos! Nema baš nikakvih uvjerljivih objašnjenja zašto bi nos ovdje bio “zazidan”, no pretpostavlja se da bi stvar mogla imati veze s vojvodom od Wellingtona (pobjednikom u bitci kod Waterlooa), a kojega su svi “zezali” zbog impresivnog, prilično velikog nosa. Nos postavljen na ovoj visini omogućavao bi konjanicima da, jašući, počešu i dotaknu Wellingtonov nos – za sreću!
Događaj po kojemu je Trafalgar Square nadaleko poznat svakako je i čuveni doček nove godine. (Osobno, odabrao sam Trafalgar i šetalište uz Temzu za doček 2000.) Premda se ovdje rijetko kada događa nešto posebno što bi nadmašilo druge dočeke na atraktivnijim lokacijama – prilično je teško uživati u dočeku uz desetke i stotine tisuća drugih ljudi naguranih na trgu – ovo je, jednostavno, tradicionalna londonska lokacija na kojoj se dočekuje nova godina. Bilo je čak i pokušaja da se dočeci zbog velikih sigurnosnih rizika i potencijalnih stradavanja i naguravanja zabrane, ali što god gradske vlasti napravile, kakvu god drugu atraktivnu lokaciju pronašle za doček i kakav god party organizirale na njoj – mnogi će se Londončani i turisti za najluđu noć uputiti upravo na Trafalgar Square! Ipak, službena lokacija za doček posljednjih je godina uz obalu Temze.
(Baš kao što je ovaj trg uobičajeno mjesto dočeka nove godine, tako je i gotovo standardno mjesto mnogih londonskih prosvjednih okupljanja, još od 1848. Zanimljivo je tako da se fontane, izvorno, nisu nalazile na ovom trgu s namjerom da ga učine ljepšim, već da bi spriječile masovna okupljanja.)

Večernja predbožićna atmosfera na Trafalgar Squareu. (Foto: Visitlondonimages/Britainonview)
Glavno londonsko božićno “drvce” također je uvijek smješteno na ovome trgu. Šalje ga redovito od 1947. norveški Oslo, kao zahvalu glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva za pomoć u oslobađanju Norveške u Drugom svjetskom ratu. Drvo je obično staro 50 do 60 godina i visoko dvadesetak metara, u Englesku stiže brodom i ukrašava se s petstotinjak ekološki prihvatljivih halogenskih žarulja koje troše malo energije.
Na kraju, šećući Trafalgarom, mogli biste se upitati: a gdje su svi oni silni golubovi?! Trg nekoć poznat po tisućama golubova koje bi gotovo u potpunosti prekrivale njegovu površinu (službene procjene govorile su da je Trafalgar Square bio dom za čak 35 tisuća golubova!) danas je, barem što se ptičje populacije tiče, potpuno opustjeo. Godine 2000. službeno je ovdje zabranjena prodaja ptičjeg sjemenja, što je bio prvi korak kojim je stanovništvo potaknuto da ne hrani golubove, da bi 2003. tadašnji gradonačelnik Londona Ken Livingstone u potpunosti gradskim zakonom zabranio hranjenje golubova. Golubovi su čak rastjerivani i sokolima, pa su ptice tako gotovo u potpunosti napustile Trafalgar Square…

























































Kada se već u članku spominje Nelson da ga povežemo i s našim krajevima. Kada se od Kamenitih vrata ide prema Trgu sv. Marka s desne strane nalazi se kao dekoracija lanac – navodno se nekada on nalazio na Nelsonovom admiralskom brodu HMS Victory.
Wow, jako zanimljiva informacija, hvala!
Općenito namjeravam uskoro osmisliti jedan dio sitea koji bi se bavio primarno vezama Hrvatska – UK. Mislim da će tu biti dosta zanimljivog materijala, tim više što, mislim, većina ljudi neće znati za mnoge od tih veza…
Ostavljam link na izvor informacije koji si poslao na Twitteru, a ako nešto uspijem “iskopati” dalje, javim… http://bit.ly/3qOgum
Uživam u Vašim tekstovima! Odmah bih sjela u avion i put UK!
Što se tiče lanca kod kuće u Zagrebu, u Kamenitoj ulici, vjerojatnost da je s Victorya i nije mala, dapače – vlasnik te kuće bio je grof Artur Nugent, sin poznatijeg Lavala Nugenta, a obitelj Nugent (od Westmeatha) je irskoga porijekla. Još dulji komad toga lanca je na dvorišnom zidu ove palače, i vidi se kad se penje na Kamenita vrata s Radićeve ulice.
Planiram malo detaljnije istražiti tu priču oko lanca u Zagrebu, malo više se raspitati, vidjeti tko što zna o tome… Takve stvari zaslužuju zasebni članak
Nema greške – lanac je autentičan. Dobio ga je Laval Nugent od Hamiltonovih u Napulju 1817.-1820. i donio sa sobom, kao i masu drugih stvari.
Hvala na komentaru i informaciji! Volio bih dopuniti članak o Nelsonovom lancu koji sam napisao nakon ove diskusije ovdje. Budući da je do bilo kakvih informacija bilo prilično teško doći, znate li možda izvor te informacije (knjiga ili sl.)?
Inače, šteta je, kao što sam napisao i u tom članku, da lanac ni na koji način nije obilježen, a i znao je biti oštećen nanosima boje i slično (u vrijeme prosvjeda iza njega su se čuvale policijske barijere). Jednostavno ne znamo prodati priču turistima…