Berkeley Square, br. 50

Igrom slučaja, a možda i ne baš posve slučajno, odlučio sam ovaj članak napisati u “noći vještica”, na Halloween, samo nekoliko minuta do ponoći. Cijeli je otok, cijela Velika Britanija, prepun mnogih priča o kućama i mjestima koja proganjaju duhovi, no nijedna kuća nema takvu zastrašujuću reputaciju kao ona na broju 50 na londonskom Berkeley Squareu. Krajem 19. stoljeća, Londončani su bili posve uvjereni kako je ovo “most haunted” kuća u zemlji, a nekoliko je žrtava okončalo svoje živote u misterioznim, nerazjašnjenim okolnostima koje su pokazale da se s kućom ne treba šaliti. Ako ste mislili da su čudni događaji prestali u 21. stoljeću – u krivu ste…

U kući na broju 50 danas se nalazi antikvarijat, a nekoć je u njoj živio političar George Canning (što obilježava plava spomen-ploča lijevo). Poput većine zgrada na trgu Berkeley i ova je izgrađena u 18. stoljeću. Zastrašujućih događaja ovdje više nije bilo nakon 19. stoljeća, no svi kažu da je kuća i dalje jednostavno nabijena energijom koju možete osjetiti dotaknete li već i samo fasadu... (Foto: Visitlondonimages/Visitbritain)

Izvana ni po čemu posebna, kuća na trgu Berkeley, na broju 50, dom je antikvarijatu Maggs Bros. Izgrađena je u 18. stoljeću, u tipičnoj arhitekturi toga vremena, baš kao i većina Berkeley Squarea. Pa ipak, prije više od jednog stoljeća, ova je zgrada bila sve samo ne tipična: zastrašivala je građane Londona i zaslužila prestižan naziv kuće koju najviše proganjaju duhovi! Takva reputacija počela je pratiti ovu adresu u 19. stoljeću.

Prolaznici su viđali čudna, prigušena svjetla što bi se pojavljivala na pojedinim prozorima. Čuli bi strašna vrištanja iz kuće i zvuk lupanja teškog tijela o pod dok ga se vuče niz stube prema podrumu. Jedna je sluškinja, navodno, odmah nakon što je pristigla u kuću krenula na odmor u svoju sobu na posljednjem katu, da bi je stanari pronašli dva sata kasnije, potpuno ukočenu u sredini sobe, s izbezumljenim pogledom u očima; nikada ne povrativši razum, nije mogla ispričati i objasniti što joj se uistinu dogodilo i što je vidjela te strašne noći u ovoj kući…

Nedugo potom jedan je mladić inzistirao na tome da provede noć baš u toj sobi. Sa sustanarima je dogovorio sljedeći plan: bude li mu trebala ikakva pomoć tijekom noći, dvaput će zazvoniti zvoncem. Nije trebalo mnogo čekati da se nešto dogodi: zvono se ubrzo oglasilo par puta, a potom počelo zvoniti histerično, ubrzano, gotovo bez prestanka! Momak je pronađen mrtav u krevetu, s prestrašenim, ukočenim, “zamrznutim” izrazom lica…

Nakon toga u ovoj kući više nitko nije htio živjeti, bilo je posve nemoguće naći ijednu osobu koja bi željela iznajmiti sobu na adresi 50 Berkeley Square. Reputacija kuće jednostavno je bila poznata svakome stanovniku Londona –  i šire! Jednom su u nju zalutala dva mornara koja su, tražeći prenoćište u Londonu, provalila u kuću na broju 50 ne znajući za strašne priče iz ranijih godina. Usred noći čuli su teške, spore korake kako se uspinju stepenicama, da bi samo nekoliko trenutaka kasnije njihova soba bila ispunjena gustom masom. Jedan je uspio pobjeći iz kuće i dovesti policajca, no bilo je prekasno – drugi je mornar već bio mrtav i pronađen je na željeznoj ogradi ispred kuće.

Daljnji takvi događaji sa smrtnim posljedicama na broju 50 nisu zabilježeni, no mnogi tvrde da kuća i dalje odiše čudnom aurom i da je jednostavno “nabijena” energijom koja je toliko jaka da je dovoljno dotaknuti vanjsku ciglu zgrade i hladni trnci već kreću niz kralješnicu. Pojedinci su doživjeli da im ovdje, primjerice, netko istrgne naočale iz ruku i baci ih na pod ili su, pak, prijavljivali čudan osjećaj da ih netko cijelo vrijeme promatra u pojedinim sobama ili im stoji iza leđa, samo da bi se okrenuli i primijetili da u sobi nema baš nikoga. Jedna zaposlenica antikvarijata braće Maggs kazala je 2001. da je vidjela gustu, sivu maglu kako se brzo širi kroz jednu sobu i potom hitro nestaje niz hodnik…

Ako u ovoj kući, osim antikvarijata, danas živi još nešto, priče kažu da bi se moglo raditi o poludjelu bratu jedne gospođe kojega je ona zaključala u tavan na katu i nije ga iz njega puštala. Priče kažu da je on bio toliko agresivan i poremećen da ga se moglo hraniti tek kroz rupu na vratima, a da su se njegovi zastrašujući krikovi mogli čuti posvuda u okolici kuće.

Druga priča spominje mladoženju, izvjesnog gospodina Myersa, kojega je buduća supruga ostavila dan prije vjenčanja. To ga je toliko pogodilo i potpuno shrvalo da se zaključao u sobu na posljednjem katu, napuštajući je samo noću kada bi uz slabu svijetlost svijeće šetao mračnom kućom…

Vjerujete li u ove priče ili, možda, ipak ne? Bez obzira koje je vaše mišljenje, znate gdje ga možete u praksi provjeriti prilikom svoje sljedeće posjete Londonu. Adresa je – 50 Berkeley Square…