Kult engleskog doručka

Jedan je pisac rekao: “Da biste u Engleskoj jeli dobro, morali biste triput dnevno uživati u engleskom doručku”. Danas se u pravom, “punom” engleskom doručku rijetko kada uživa svakoga dana i većina obitelji čuva ovaj običaj za vikende. Trend u pripremanju lakših doručaka i užurbani životni stil učinili su stoga pravi engleski doručak prilično rijetkim običajem, no brojne kritike na račun njegovih masnoća ili nezdrave prehrane lako se mogu eliminirati ponešto drugačijom pripremom pojedinih jela koje su sastavni dio doručka. Odlazite li na Otok turistički, engleski doručak je nešto što biste u svakom slučaju trebali kušati: teško da će vas bilo koje drugo jelo tako dobro pripremiti za ostatak napornog turističkog dana…

Mnogi pubovi danas nude engleski doručak tijekom cijeloga dana. On počesto predstavlja i odličnu vrijednost za plaćeni novac. (Foto: ©Britainonview / Ingrid Rasmussen)

Gotovo svaki narod koji govori engleskim jezikom ima neku svoju inačicu engleskog doručka. “Puni doručak” – kako se često naziva da bi se razlikovao od “lagane” kontinentalne varijante (koja uključuje kavu ili čaj, sok i kroasan ili slična peciva) – ima svoju englesku, škotsku, irsku, australsku, kanadsku, pa čak i američku varijantu. Kako se širio Britanski imperij, tako je i puni engleski doručak putovao po svijetu zajedno s njim. No, puni je engleski doručak izvorna varijanta, dok se ostali često nazivaju tradicionalnima iako to u stvarnosti baš i nisu (neće Irci, dakako, nazivati svoj doručak “engleskim”, makar sadržavao ista jela).

Engleski je doručak obilan i mogao bi vas podsjetiti na varijantu laganijeg ručka. Osnovna ideja engleskog doručka oduvijek je bila najesti se dobro na početku dana. Iako se moderni nutricionisti slažu oko mišljenja da je doručak najvažnije jelo u danu, engleski doručak i dalje se mnogima može učiniti pretjerano obilnim. Do ovakvoga je sastava došlo, uglavnom, zbog povijesnih razloga: doručak je trebao radnike pripremiti za naporan radni dan, ali su, jednako tako, i pripadnici aristrokracije često imali sljedeći obrok tek navečer. Osim soka od naranče, obavezan dodatak engleskom doručku svakako je i engleski jutarnji čaj.

Zbog promjena prehrambenih navika i težnji ka posve zdravoj hrani, kao i užurbanog lifestylea, sve manje Britanaca svakodnevno uživa u engleskom (ili škotskom) doručku. Kada je BBC 1958. proveo anketu na Otoku, pokazalo se da čak polovica građana uistinu priprema puni engleski doručak, a prije nekoliko godina ta je brojka pala na manje od jedan posto. Čak niti putujete li turistički Engleskom ili Škotskom, nećete se vjerojatno svakoga dana odlučiti za engleski doručak (unatoč tome što ga možete dobiti u bilo kojem boljem hotelu ili gotovo na svakom koraku u nekom od pubova), ali nema previše sumnje niti oko toga kako će vas on prilično dobro pripremiti za naporan turistički dan, mnogo pješačenja i brojna razgledavanja. Ključ je, dakako, kao i kod mnogih drugih stvari, u umjerenosti.

Engleski doručak, počevši od kajgane, u donjem desnom kutu: "hash browns", gljive, prženi grah, "black pudding" i kobasica, te polovica rajčice i slanina u sredini.

Sastojci engleskog doručka mogu varirati, ali nekoliko se osnovnih jela uvijek mora naći na pladnju da bi se obrok mogao nazvati engleskim doručkom.

Primjerice, jaja napravljena u obliku kajgane, pržena slanina, kobasica, gljive i prepečeni tost nužni su dijelovi doručka, no ta su jela uobičajena i u našim krajevima i ne predstavljaju nam “nepoznanicu”.

Ali hash browns bi vam mogao biti nepoznanica budući da ćete ga rijetko gdje dobiti na tanjuru osim u Engleskoj. To je preprženi krumpir koji je prethodno sasjeckan ili samljeven, a katkada se jelo može napraviti i od preostalog pire-krumpira. U pravilu se krumpir priprema pasiranjem kako bi se uklonile tekućine te kako bi ga se uopće moglo prepržiti. Odakle i hrskavost hash brownsa koji je relativno svježa “izmišljotina” u engleskom doručku jer nije bio dijelom ovog obroka, primjerice, u viktorijansko doba. Ponekada je u engleskom doručku on zamijenjen i običnim pečenim krumpirom.

Preprženi grah, obično u umaku od rajčica, te sama prepolovljena (pečena ili prepržena) rajčica čine “povrtni” dio engleskog doručka.

No svi se, obično, najviše pitaju “što je ono crno” u njihovom engleskom doručku. Moram iskreno priznati da ne razumijem čemu česta zgražanja kada nekom znatiželjnom objasnim što je uistinu black pudding. Evidentno se ne radi o slatkome pudingu kakvoga biste pojeli za desert, no jelo koje Englezi nazivaju ovim imenom definitivno nije strano, barem ne nama Hrvatima, budući da slično postoji i u našoj kuhinji. I Nijemci imaju svoju verziju, Blutwurst. Pogađate već - black pudding engleska je verzija naše krvavice, s uglavnom sličnim načinom pripreme i sličnim sastojcima: kuhana svinjska krv u crijevu, obično s dodatkom masnoća i žitarica, te začina.

Ako volite krvavicu, black pudding također će vam biti dobar; ne volite li krvavicu, vjerojatno ćete odlučiti preskočiti i njezinu englesku inačicu. Ako nemate predrasuda prema sastojcima, mogli biste sljedeći puta u Engleskoj barem liznuti black pudding: moj je dojam kako je u pravilu bitno manje začinjen i “oštar” od naših krvavica, a da sada ne znate koji ga sastojci čine, vjerojatno nikada ne biste niti pogodili…

Engleski doručak s ponešto promijenjenim sadržajem tako da ga bude lakše napraviti na "kontinentu": nema "black puddinga", a "hash browns" zamijenjen je običnim krumpirom. (Foto: André Zahn, Creative Commons Attribution ShareAlike 2.0 licenca)

Nema previše sumnje oko toga da doručak čija su pojedina jela nastala prženjem nije najzdravije konzumirati svaki dan, no mnogobrojni savjeti koje možete pronaći na webu (poput ovoga ili ovoga) pomoći će vam da iz engleskog doručka – odlučite li ga povremeno pripremiti kod kuće – uklonite većinu masnoća. Savjeti poput ovih omogućavaju da se od tradicionalnog engleskog doručka napravi njegova modernija i zdravija varijanta, a da povijesna izvornost ovog obroka i dalje bude očuvana.