30. studenoga škotski je nacionalni praznik u slavu sv. Andrije, zaštitnika Škotske. Od sredine 10. stoljeća, kada je sv. Andrija postao svecem zaštitnikom tadašnjih škotskih plemena, bogate su reference na njega u povijesti sjevernog dijela otoka: posvećene su mu mnoge crkve na otoku i u svijetu (uključujući i škotsku crkvu u Rimu) pa čak i jedan gradić poznat po svojem istoimenom sveučilištu i nekadašnjoj katedrali – St. Andrews. Najpoznatiji simbol je, dakako, križ sv. Andrije koji se nalazi na škotskoj zastavi.
Sv. Andrija i poveznica sa Škotskom
Priče kažu da je sv. Andrija postao službenim zaštitnikom Škotske negdje sredinom 10. stoljeća kada su njegove relikvije donesene na područje gdje se nalazi današnji gradić St. Andrews. No, čini se da su same relikvije bile prisutne u Škotskoj i mnogo ranije – navodno ih je jedan kralj Pikta (jednog od plemena od kojega će kasnije nastati Škoti) imao u svojem posjedu već oko 732. godine. Krajem istog tog stoljeća, drugi kralj Pikta, Ungus, navodno je tijekom jedne bitke na nebu ugledao oblake u obliku dijagonalnog križa, zaključio da “sveti Andrija pazi na njih” te da će mu dugovati svoju vječnu zahvalnost i proglasiti ga svecem zaštitnikom ukoliko pobijede u bitci.
Od tada je sv. Andrija neraskidivo vezan uz Škotsku (mada je, dakako, istovremeno i svetac zaštitnik još nekih zemalja, ali sve su one, uključujući Škotsku, tek rijetke zemlje čiji je zaštitnik jedan od Isusovih apostola) a poveznica je dodatno osnažena jednom odlukom nekoliko stoljeća kasnije. Keltskoj crkvi koja je tada djelovala na području Škotske u određenom je trenutku, naime, “zatrebao” svetac ranga sv. Petra, budući da je njihov dotadašnji svetac, sv. Kolumba, bio nedovoljno “snažan” u usporedbi s Petrom. Tako je deklaracijom iz 1320. rečeno da će “sv. Andrija predvoditi prijelaz naroda na kršćanstvo”, čime je ova veza Škotske i sv. Andrije dodatno očvrsnuta.
Dan sv. Andrije slavi se 30. studenoga i obilježava početak Adventa, a uz samu su proslavu vezane i neke zabavne tradicije. Primjerice, u noći s 29. na 30. studenoga, djevojke koje žele pronaći supruga trebale bi se pomoliti i izraziti tu želju, a potom tražiti “znakove” da ih je sv. Andrija uistinu čuo. Jedna od “metoda” kojom bi mogle dobiti svoj odgovor jest bacanje cipele u izlazna vrata kuće: padne li cipela na pod tako da pokazuje prema izlazu, to znači da će uskoro pronaći muža i napustiti roditeljski dom. Alternativa: oguliti jabuku tako da kora ostane u jednome dijelu i baciti je preko ramena; posloži li se kora prilikom pada na pod tako da tvori neko slovo abecede, to je prvo slovo imena budućeg supruga…
Interaktivna priča o tome kako je sv. Andrija postao svetac zaštitnik Škotske te kako se ovaj dan slavi u Škotskoj i svijetu nalazi se na posebnim stranicama kod Scotland.org.
Škotska zastava

Križ sv. Andrije na škotskoj zastavi.
Prepoznatljiv simbol sv. Andrije onaj je koji se može pronaći na škotskoj zastavi – dijagonalni bijeli križ na plavoj pozadini simbolizira, navodno, križ na kakvome je razapet sv. Andrija. Neki podaci kažu da je križ sv. Andrije najstariji nacionalni kraljevski simbol koji je još i danas u kontinuiranoj upotrebi: prvi se puta pojavio još 832. godine i od tada se koristi kao grb ili zastava.
Iako se čini prirodnim da se na dan nacije izvjese nacionalne zastave, Škotska je donedavno imala specifičan “problem”: koju zastavu izvjesiti na kojoj instituciji, koja se uopće smije koristiti? Do 2002. na Dan sv. Andrije na svim je institucijama smjela visjeti isključivo zastava unije, neovisno o tome radi li se o britanskim ili lokalnim škotskim institucijama. No, nakon odluke koju je te godine donio Škotski parlament, stvari su se bitno promijenile.
Britanska državna tijela – poput vojske, koja je i dalje službeno prisutna u Edinburškom dvorcu - na Dan sv. Andrije izvjesit će državnu zastavu (“Union Jack”), dok je spomenutom odlukom Škotskog parlamenta određeno da sva škotska tijela i institucije 30. studenog slobodno mogu izvjesiti isključivo škotsku zastavu (“križ sv. Andrije”) ukoliko imaju samo jedno koplje za zastavu, no mogu joj pridodati i zastavu unije ukoliko imaju na raspolaganju i drugo koplje. Uzgred, premda se smatra blagdanom i ima status “Bank holiday”, Dan sv. Andrije nije neradni dan – poslodavci svojim zaposlenima mogu ali i ne moraju dati slobodno, a banke su, za razliku od ostalih blagdana te vrste, ipak otvorene.
Grad St. Andrews
Ostaci Katedrale sv. Andrije u gradiću St. Andrews; katedrala je napuštena u 16. stoljeću kada se "reformacijom" škotska crkva približila anglikanskoj i raskinula veze s Vatikanom. (Foto: MosheA/Wikimedia, GNU Free Documentation License 1.2)
St. Andrews nalazi se u Fifeu, sjeverno od Edinburgha, te je danas možda čak i najpoznatiji kao “prijestolnica” golfa budući da je ovdje sredinom 18. stoljeća osnovana golferska udruga u čijoj su nadležnosti i danas sva pravila ovog sporta. Sam grad nastao je u 8. stoljeću, a izgradnja Katedrale sv. Andrije započela je 1158. Danas su vidljivi samo njezini ostaci i osnovni obrisi (uključujući i jedan toranj) jer je katedrala u potpunosti napuštena i prepuštena propadanju nakon što je Škotska 1560. u okviru “Reformacije” koju je predvodio John Knox raskinula sve veze s Vatikanom. St. Andrews je također poznat po svojemu sveučilištu, jednom od najprestižnijih u Ujedinjenom Kraljevstvu i trećem najstarijem s nastavom na engleskom jeziku u cijelom svijetu. Princ William diplomirao je 2005. upravo ovdje.

































Dragi Dario,
Jako me obradovalo kada sam naišao na tvoj sajt, možda ne kao i ti ali i ja sam fan Velike Britanije i svega što se toj zemlji pripisuje. St. Andrews je mjesto koje mi je ostalo u jako lijepom sjećanju. Nedavno sam ga posjetio, točnije prije pola godine i jednostavno sam ostao fasciniran njegovom ljepotom. Sve bitno si spomenuo u članku tako da nama koji smo posjetili St. Andrews vraćaš lijepe uspomene.
Hvala ti na tome i želim ti puno uspjeha u daljnjem radu.
Jura