Temza: povratak u prošlost

Druga najdulja britanska rijeka, Temza, glavni je razlog što se britanska prijestolnica smjestila upravo na ovome mjestu. Kada su Rimljani stigli do lokacije današnjeg Londona i utemeljili svoj Londinium 43. godine, odabrali su za lokaciju svojega naselja mjesto na kojemu je Temza bila najuža i gdje je bilo najjednostavnije izgraditi most. Arheološki nalazi pokazali su da se prvi rimski most preko Temze nalazio vrlo blizu današnjeg London Bridgea, no čak niti izgradnja tog mosta nije bila posve jednostavna jer je rijeka na ovome mjestu bila i do pet puta šira no što je danas.

Premda tek svojim malim dijelom teče kroz London, Temza – ukupne duljine oko 345 kilometara – udahnjuje život i ovome gradu i cijeloj dolini na jugu Engleske. Temza je od Londona napravila jednu od najvećih svjetskih luka (i danas je, po prijevozu tereta, druga luka po veličini u Ujedinjenom Kraljevstvu, no promet se dakako ne odvija u samom središtu Londona već više nizvodno, prema ušću) ali je prouzročila i mnoge probleme.

Prilično nemirna, s tendencijom da za plime podigne svoj vodostaj i do 7 metara, Temza je stvarala mnogo problema Londončanima sve dok u 19. stoljeću briljantni viktorijanski inženjeri nisu konstruirali nasipe i prošili granice grada sve do same Temze. Problem time, međutim, nije bio posve riješen, jer su se nasipi urušili 1928. baš u trenutku kada se topila velika količina napadalog snijega pa je Temza početkom siječnja te godine poplavila velik dio Londona i, nažalost, odnijela i četrnaest života a mnoge ostavila bez domova. Problem s poplavama u glavnom gradu riješen je u potpunosti tek 1974. kada je u istočnom dijelu grada izgrađena brana (druga najveća pokretna brana u svijetu – odmah nakon jedne u Nizozemskoj!) premda niti ona nije stopostotna garancija da metropolu više nikada neće zadesiti niti jedna poplava.

Sljedećih nekoliko fotografija iz vlasništva English Heritagea prisjećanje je na londonske scene iz vremena dok se u Temzi još moglo kupati, dok je na rijeci bilo više labudova i više riječnog prometa.

Kliknite na svaku od fotografija za veću verziju!

Plaža kod Towera u pedesetim godinama 20. stoljeća. Iz današnje perspektive pomalo je teško povjerovati da su se u Temzi usred Londona ljudi uistinu kupali, no - fotografija ne laže! (Foto: © English Heritage National Monuments Record)

Stepenice prema Temzi kod Templea, London, 1950. Labudovi na Temzi danas su, također, prilično rijetki, no tada ih je ovdje još bilo. (Foto: © English Heritage National Monuments Record)

Pogled na dio Temze u Londonu, 1894. dok je na rijeci još bilo prilično "živo" i prometno. U pozadini je, dakako, Tower Bridge. (Foto: © English Heritage National Monuments Record)

Pogled na Temzin londonski "bazen" u tridesetim godinama 20. stoljeća. (Foto: © English Heritage National Monuments Record)

Snimka Cannon Wharfa iz 1856. Mnogi dokovi, poput ovoga, danas su preuređeni u male lučice i marine u londonskom Docklandsu. (Foto: © English Heritage National Monuments Record)

Ekipa koja obavlja posao "swan uppinga" kod Stainesa, London, 1883. godine. "Swan upping" je redovita godišnja ceremonija tijekom koje se obilježavaju labudovi na Temzi. Tradicionalno, naime, svi neobilježeni labudovi na Temzi pripadaju Kraljevstvu i monarhu. Takav je običaj još od 12. stoljeća, a posljedica je činjenice da su se labudovi smatrali luksuznom hranom na kraljevskom dvoru. Tijekom "swan uppinga" ustanovljuje se broj labudova i provjerava se njihovo zdravlje. Dakako - labudovi se danas više ne jedu. (Foto: © English Heritage National Monuments Record)

Mortlake, 1897. Mortlake je danas predgrađe Londona, blizu Richmonda, u zapadnom dijelu grada, nekoć poznato po ribarstvu i ribarskoj industriji (koja je, dakako, ovdje odavno otišla; glavni proizvod u Mortlakeu danas izlazi iz Budweiserove pivovare). (Foto: © English Heritage National Monuments Record)

Most Hammersmith za vrijeme regate, negdje tijekom sedamdesetih godina 19. stoljeća. (Foto: © English Heritage National Monuments Record)