U trećem nastavku niza od pet članaka u kojima predstavljam mjesta u Velikoj Britaniji koja još nisam imao prilike posjetiti a izuzetno bih volio, idem na sjeverozapad Engleske, uz samu granicu sa Škotskom: pokrajina Cumbria dom je najvećeg engleskog nacionalnog parka, Lake District, mjesta gdje se na malom području između najviših engleskih planina smjestilo čak 16 velikih jezera. Kažu – ovo je “alpski” dio Engleske!
Ipak, da najprije podsjetim koja je ideja ovih članaka: osim činjenice da volim maštati, nadam se da bi vam ove ideje možda mogle poslužiti prilikom planiranja i vašeg malo manje uobičajenog i mnogo mirnijeg odmora u Britaniji. Potrudio sam se svaki članak prožeti linkovima prema bitnim web stranicama s kojih možete započeti istraživanje o pojedinom području i najznačajnijim atrakcijama.
Cumbria je spoj najviših engleskih planina - sve su niže od 976 metara, koliko je visok najviši vrh, ali i to je puno za inače ravnu Englesku - brojnih jezera i specifičnih dolina koje su isklesali ledenjaci prilikom povlačenja nakon zadnjeg ledenog doba. (Foto: ©Britainonview / Britain on View)
Cumbria & Lake District
Gdje: Sjeverozapad Engleske, uz granicu sa Škotskom i s obalom na Irskom moru.
Zašto: Planine, jezera, morska obala, šetnje nacionalnim parkom prepunim vodopada i starih naselja (s kućama od kamena) koja su se sakrila u nizinama između planina, vožnja pitoresknom željezničkom linijom, plovidbe jezerima. Planinarenje – dakako, za one s odgovarajućom kondicijom.
Kamo: Cumbria se uistinu može nazvati ”alpskom Engleskom” – na području širine samo pedesetak kilometara našle su se najviše planine u Engleskoj i čak 16 velikih jezera, sve zajedno objedinjeno u najvećem engleskom nacionalnom parku – Lake District National Park. No, i nacionalni park i sama pokrajina Cumbria protežu se sve do obale Irskog mora, a glavni grad pokrajine, Carlisle, sažima više od dvije tisuće godina engleske povijesti. Za one koji vole uživati u vožnji vlakom kroz lijepe krajolike, Cumbria je idealno mjesto za vožnju navodno “najpitoresknijom željeznicom na svijetu”: linija koja povezuje Settle (mali gradić u Yorkshireu) i Carlisle prelazi preko mnogobrojnih vijadukata, kroz neke od najduljih tunela u Engleskoj i brojna sela putem do Carlislea. Vjerojatno bi to ujedno bio i najljepši način za dolazak u sam grad.
Carlisle je jedan od najstarijih engleskih gradova s korijenima još iz doba Kelta pa bi – iako se nalazi izvan nacionalnog parka – istraživanje Cumbrije započeo upravo ovdje. Stare zidine prizivaju slike rimskih vojnika koji su ovdje čuvali granicu prema onome što će kasnije postati Škotska (tadašnja Kaledonija), pri čemu su kroz grad provukli i svoj čuveni Hadrijanov zid. Blizina škotske granice bila je odgovorna i za mnoga zbivanja na relaciji Engleska – Škotska tijekom bogate povijesti Velike Britanije. Englezi i Škoti naizmjence su se borili za Carlisle. William Wallace (“Braveheart”) pokušao je osvojiti grad 1297. a Robert the Bruce osamnaest godina kasnije. Niti jedan nije uspio, ali je to pošlo za rukom “lijepom princu” Charlieju 1745. – no uspio ga je zadržati samo šest tjedana. Dvorac u Carlisleu, koji dominira ovim gradom, nalazi se na mjestu koje je bilo utvrđeno još u rimsko doba, a specifičan je i po tome što je to posljednji engleski dvorac koji je ikad bio pod opsadom. Katedrala u Carlisleu često je također bila oštećena u sukobima, no stoji na ovome mjestu gotovo devet stoljeća. Danas je Carlisle, pak, grad umjetnosti i galerija – galeriju i muzej Tullie House Museum & Art Gallery preporučuju baš svi, uz komentar da predstavlja odličnu “šetnju” kroz burnu povijest Carlislea.
Srce Cumbrije područje je oko vulkanske planine Scafell koja je nastala još prije posljednjeg ledenog doba. Kada su se ledenjaci počeli otapati, kliznuli su niz planine i izrezbarili za Cumbriju karakteristične doline, no nakupljeni sedimenti kasnije su prirodnim branama pregradili vodu nastalu topljenjem ledenjaka pa je tako u srcu Cumbrije nastalo mnogo jezera. Najveće englesko jezero je ovdje – plovidba jezerom Windermere bila bi obavezna tijekom posjete. Sam gradić Windermere nastao je tek 1847. kada je ovuda prošla željeznička pruga i obalu najduljeg engleskog jezera pretvorila u rivijeru s viktorijanskim kućama i hotelima.
Cumbria je mnogo godina bila vrlo izolirana od ostatka Engleske, kao jedan zaseban svijet - čini se da joj je to pomoglo da svoj prirodni alpski šarm očuva netaknutim do današnjih dana. (Foto: ©Britainonview / Britain on View)
Kameni krug u Castleriggu možda je mnogo impresivniji od poznatijih kamenih krugova na jugu, poput Aveburyja i Stonehengea, ponajprije zbog svoje dramatične planinske pozadine kakva nedostaje na jugu! Tridesetiosam komada vulkanskog kamenja čini ovaj krug promjera 30 metara čija funkcija, baš kao i u slučaju ostalih krugova, nije poznata; prije četiri do pet tisuća godina možda je služio kao astronomski uređaj ili sat. Nedaleka dolina Borrowdale omiljena je većini posjetitelja – mnogi je proglašavaju najljepšom u Lake Districtu. Nadvisuju ju najviši engleski vrhovi – Scafell i Scafell Pike (976 m – za inače pretežno nizinsku Englesku, to je dosta!), koji su, uz Great Gable, idealni za one sklone planinarenju. Sami nazivi planina koji završavaju na -fell ostatak su iz doba Vikinga koji su nastanjivali ovo područje u 9. i 10. stoljeću te prvi počeli krčiti šume i baviti se poljoprivredom.
Gradić Whitehaven, na obali Irskog mora, specifičan je po tome što je jedan od rijetkih gradova u Engleskoj što su planski izgrađeni kao pravilna “mreža” ulica. Ovaj pomorski gradić neko je kraće vrijeme čak bio treća najprometnija engleska luka (nakon Londona i Bristola), a lipanjski pomorski festival tek je nastavak ove tradicije. Jedna od recentnih atrakcija u Whitehavenu je i Priča o rumu, atrakcija koja će vas iz Whitehavena “teleportirati” na egzotične Karibe – sa scenografijom kao iz čuvene serije igara, “Monkey Island” – ali tu su i drugi elementi poput realističnog modela broda kakvim se prevozilo roblje, tropska šuma i još štošta.
Tjedan do desetak dana vjerojatno bi bilo posve dovoljno za ovo opuštanje u “alpskoj” atmosferi sjeverozapadne Engleske!
Komentari