Plimni val (‘Flood’)

Ovaj osvrt na britanski film iz 2007. pišem nakon upravo odgledanog filma, odnosno televizijske mini-serije. Za razliku od mnogobrojnih američkih filmova katastrofe u kojima je potrebno prilično “nategnuti” određene pretpostavke da bi priča djelovala uvjerljivo, “Plimni val”, snimljen po noveli Richarda Doylea, temelji se tek na preuveličanoj čestoj situaciji zbog koje Londonu redovito prijeti poplava pa samim time baš i nije klasičan film katastrofe jer opisuje posve zamislivu situaciju. Kada se u tu priču ubaci uvjerljiva računalna grafika kojom je “potopljen” London i njegovi ključni spomenici, znamenitosti, ulice i trgovi, te vrhunska glumačka postava koju predvode Robert Carlyle, David Suchet i Joanna Whalley, rezultat su tri sata za koja nimalo ne žalim što sam ih proveo pred televizorom…

Što bi se dogodilo da olujni plimni val s Atlantika krene južno La Mancheom, te da se višak vode prelije uzvodno Temzom prema Londonu? "Plimni val" priča je o tom, nimalo nezamislivom scenariju i pripremljenosti jednog višemilijunskog grada da se s takvom velikom poplavom nosi.

Moram priznati da u startu nisam previše “trznuo” na najavu ove mini-serije; djelovalo je kao da će se raditi o još jednom “katastrofalnom filmu katastrofe”, no ono što me u početku ipak privuklo gledanju filma i zadržalo uz ekran bile su odlične panorame Londona te pojavljivanje dvaju respektabilnih glumačkih imena – Roberta Carlylea i Davida Sucheta. Njih dvojica zasigurno se ne bi upuštala u projekt bilo kakve “B” produkcije, zar ne?

I uistinu – ne bi. Britanski film iz 2007. “preuređen” u televizijsku mini-seriju od dvije epizode u ukupnom trajanju nešto duljem od tri sata uistinu dobro funkcionira i neće razočarati po nekoliko ključnih kriterija. Za početak, priča se temelji na situaciji koja je itekako realna i ostvariva – za razliku od brojnih holivudskih armageddon-style uradaka u kojemu je svaki sljedeći događaj još mrvicu nevjerojatniji od prethodnoga.

London je, naime, oduvijek bio vrlo podložan poplavama; ona najveća, 1928. godine, poplavila je velik dio grada i odnijela čak 14 života. Temza je “ukroćena” kako treba tek izgradnjom i puštanjem u pogon brane u istočnom Londonu 1982. (o problemima poplave u Londonu već sam ukratko pisao) no niti ova brana, dakako, nije stopostotna garancija da bi se nevjerojatno velik, nabujali plimni val koji bi se pojavio nakon velike oluje mogao zaustaviti prije no što stigne do središta grada.

Kako bi izgledao poplavljeni London: Westminsterska palača i London Eye velikim dijelom u vodi. Situacija nije posve nezamisliva: pisalo se da se za vrijeme velike poplave 1236. Westminsterskom palačom moglo "veslati po hodnicima kao da ste na jezeru". Jedna od najgorih poplava dogodila se 1953. kada se samo nizvodno, na ušću Temze, utopilo tristotinjak ljudi.

Scenarij opisan u “Plimnom valu” tako je uistinu realan jer i inače može dovesti (odnosno – dovodio je) do izlijevanja Temze iz korita i poplavljivanja metropole: kada se zbog oluje u sjevernom Atlantiku stvori područje niskoga tlaka, plimni val stvoren olujom može krenuti južno Sjevernim morem, duž obale Škotske. Kako se morski kanal između Engleske i Francuske sužava, višak vode jednostavno nema kamo pa kreće uzvodno, ušćem Temze, prema Londonu.

Kako dolazi do poplava na Temzi: plimni val stvoren olujom u sjevernom Atlantiku može, pod djelovanjem niskog tlaka, ući kroz ušće Temze i krenuti prema glavnom gradu. (Dijagram: UK Environmental Agency)

Najveće poplave pogađale su London upravo u proljeće kada bi se takav plimni val, potaknut olujom iznad Atlantika, “poklopio” s redovitom proljetnom plimom na Temzi. Danas ovakve poplave sprječava spomenuta brana na Temzi – koja se u pojedinim godinama aktivira i više desetaka puta, a u naročito problematičnim godinama i više od stotinu – ali nije nezamisliva situacija u kojoj će se pojaviti tako velika poplava da niti ova brana neće moći spriječiti izlijevanje Temze.

Upravo takvog scenarija – monstruozne plime koja se pojavljuje jednom u tisuću godina – prihvatio se Richard Doyle u svojemu romanu čiji je “Plimni val” ekranizacija. Znanost koja stoji iza priče i filma objašnjena je na stranicama samog autora.

Osim što se drži uvjerljive priče i scenarija čije se postavke lako mogu provjeriti (zbog upravo opisanog scenarija i uloženo je više od pola milijarde funta u izgradnju brane na Temzi!), “Plimni val” se još po mnogočemu razlikuje od nečega što bi bilo snimljeno s druge strane Atlantika. Dobri poznavatelji Londona primijetit će da svi geografski odnosi uistinu funkcioniraju (glavni junaci nisu čas na jednom, čas na drugom kraju grada u treptaju oka) i, srećom, nema nikakvog forsiranja da se u film o zamislivoj katastrofi ubaci ikakva ljubavna priča što je nešto čime Hollywood uvijek mora “uprskati” svaki film ove vrste.

Kako je premijer baš na službenom putu, ključne odluke o tome kako spasiti London donosi njegov zamjenik Campbell (David Suchet, stoji) uz podršku povjerenice Patricije Nash (Joanna Whalley).

David Suchet – mnogima najpoznatiji po ulozi Herculea Poirota u vrlo popularnoj televizijskoj seriji – ovdje je zamjenik britanskog premijera koji stjecajem okolnosti mora preuzeti svu odgovornost za rješavanje problema plimnoga vala koji s mora stiže Temzom prema Londonu, nakon što je već prouzročio kaos i stradavanja u Škotskoj. Meteorološke službe posve zakažu u svojim prognozama, predviđajući da je Engleska sigurna jer će val nakon Škotske nastaviti prema Nizozemskoj…

Što se točno događa, u posljednji čas shvaća stručnjak za plime, profesor Leonard Morrison (Tom Courtenay). (Dakako, kako to već mora biti u dramskim zapletima – u početku ga nitko ne sluša i ne želi niti razgovarati s njim.) Njegov sin, Rob Morrison (Robert Carlyle) stručnjak je za održavanje brane na Temzi gdje radi i njegova bivša supruga Sam (Jessalyn Gilsig). U posljednjem trenutku prije nailaska plimnog vala, oni uspijevaju zatvoriti branu no to, dakako, nimalo ne pomaže – cijela brana biva preplavljena, baš kao i šire središte Londona.

Rob Morrison (Robert Carlyle) i njegova bivša supruga Sam (Jessalyn Gilsig) uspiju izvući živu glavu iz nabujale i podivljale Temze te se nađu u tunelima podzemne željeznice s dva snalažljiva radnika službe za održavanje.

U međuvremenu, dok Rob i Sam pokušavaju spasiti živu glavu skaćući s brane u nabujalu i podivljalu Temzu, pritisak da u nevjerojatno kratkim rokovima spasi što veći broj Londončana pada na leđa povjerenice za krizne situacije, Patricije Nash (glumi je odlična Joanna Whalley). Pritisnuta je zamjenikom premijera koji čim prije želi konkretna rješenja (nakon što su meteorološke službe zakazale onemogućivši hitnim službama da imaju dovoljno vremena za evakuaciju stanovništva) i zapovjednikom vojske koji bi – kako to već biva u ovakvim filmovima – probleme najradije rješavao dizanjem stvari u zrak i davanjem većih ovlasti vojsci.

Patricia Nash tako je prisiljena donositi odluke koje se počesto moraju temeljiti na povjerenju u profesora Morrisona i njegovu prije tridesetak godina odbačenu i ismijanu teoriju o tome zašto će se nova brana na Temzi prije ili kasnije pokazati kao velik promašaj, pa često mora preklinjati za još koju sekundu vremena prije no što vojska počne rješavati stvari na svoj način ili prije no što zamjenik premijera zatraži alternativne opcije.

Dramski elementi – poput pogrešnih meteoroloških predviđanja i zakazivanja niza sustava koji su trebali osigurati Londončanima dovoljno vremena za evakuaciju – zapravo su naznake potpuno zamislivih situacija u kojima bi se London (ili bilo koji drugi grad) mogao naći, neovisno o tome koliko dobro razrađene planove za ovakve situacije ima. (I neovisno o tome ima li bespilotne letjelice i oklopna vozila – Zagrepčani znaju o čemu pričam.)

Ljepota i talent: prava je šteta što engleska glumica Joanna Whalley nije imala šansu za veća i značajnija filmska ostvarenja u Hollywoodu. U "Plimnom valu" je jednostavno - odlična.

Osim što je priča posve uvjerljiva, na visokoj su razini i specijalni efekti. Razmišljajući o protekla tri sata odgledanog materijala, ne mogu se sjetiti baš niti jedne scene koja bi djelovala neuvjerljivo: Temza se razlijeva iz korita vjerojatno taman onoliko koliko bi se to u stvarnosti dogodilo, a kombinacija panoramskih snimaka Londona i kompjutorima generirane vode također djeluje vrlo dobro.

Pojedine scene – poput borbe za preživljavanje u tunelima londonske podzemne željeznice – temeljene su na stvarnim karakteristikama ovih tunela (mnogi su ojačani vratima protiv poplavljivanja zbog blizine Temze te vratima otpornima na eksploziju nakon Drugog svjetskog rata u kojima su tuneli podzemne željeznice mjesecima služili kao sklonište milijunima Londončana).

Kada se Rob i Sam uspiju izvući iz tunela na stanici Charing Cross, čeka ih impresivan virtualan pogled na posve poplavljeni Trafalgar Square; ova posvećenost geografskim detaljima posebno me, kao ljubitelja Londona, čini sretnim, jer u filmu nema nikakvih geografskih nekonzistentnosti i razmimoilaženja. (Neka sitnija primijetio sam gledajući nedavno “Sherlocka Holmesa“, no nisam vas želio zamarati detaljima…)

Moja konačna ocjena – thumbs up! Još se jednom pokazalo da britanska filmska i TV industrija mogu napraviti dobar, dramatikom “nabijen” proizvod koji, međutim, drži vodu (pun intended!) i kada se krenu preispitivati znanstvene činjenice koje stoje iza cijele priče – a upravo je to nešto što počesto nedostaje baš u “filmovima katastrofe”. Čak niti spremanje “Plimnoga vala” u ladicu s filmovima katastrofe upravo zbog toga nije posve ispravno, jer, koliko god se događaj mogao činiti preuveličanim za potrebe ekranizacije, nikako nije posve nemoguć. Ne kažem da će “Plimni val” odgovarati svakom gledatelju – nekima će tri sata, odgledana ovako “u komadu” biti možda i previše – ali je predstavljao vrlo ugodno filmsko iznenađenje subotnje večeri.

Brana na Temzi zapravo je jedna od glavnih junakinja filma: iako ne uspijeva spriječiti inicijalni plimni val, od velike je koristi prilikom povlačenja vode. Odlična i realistična računalna grafika kojom su prikazane londonske znamenitosti jedna je od glavnih odlika "Plimnog vala".

Napomena: Ova mini-serija bila je prikazana večeras na Novoj TV, a repriza je sutra, u nedjelju, 10. siječnja, u 14:40. Ako ste propustili i originalno emitiranje i reprizu, “Plimni val” objavljen je i na DVD-u pa se do njega lako može doći. Službene stranice filma/mini-serije su ovdje, a tu su i već spomenute stranice autora knjige.