U petom i zasad konačnom nastavku niza članaka u kojima predstavljam mjesta u Velikoj Britaniji koja još nisam imao prilike posjetiti a izuzetno bih volio, idem tek nedaleko od Londona u pokrajine Suffolk, Norfolk, Cambridgeshire i Essex – jednim imenom, u Istočnu Angliju. Pretežno ravničarski kraj Engleske ipak krije nekoliko tajni: jedno od najznačajnijih močvarnih područja u Europi s bogatom populacijom ptica, krajolike koje je svojim slikama proslavio John Constable, najveće arheološko nalazište iz anglosaksonskog perioda u Sutton Hoou…
Prije nego što krenemo na virtualno putovanje, evo ponovno kratkog podsjetnika na smisao ove serije članaka: osim činjenice da volim maštati, nadam se da bi vam ove ideje možda mogle poslužiti prilikom planiranja i vašeg malo manje uobičajenog i mnogo mirnijeg odmora u Britaniji. Potrudio sam se svaki članak prožeti linkovima prema bitnim web stranicama s kojih možete započeti istraživanje o pojedinom području i najznačajnijim atrakcijama. Ukoliko niste čitali prethodne nastavke članaka u ovoj seriji, linkove na ranije četiri ideje možete pronaći u dnu ovoga članka.
Thetford Warren Lodge u Norfolku. Ova utvrđena "koliba" izgrađena je vjerojatno oko 1400. kako bi zaštitila lovce i čuvare od naoružanih razbojnika. Kasnije su se ovom mini utvrdom služili uzgajivači zečeva na ovome području. Malenu utvrdu u Thetfordu možete posjetiti posve besplatno. (Foto: © English Heritage)
Istočna Anglija
Gdje: Područje odmah sjeveroistočno od Londona, s pokrajinama Essex, Cambridgeshire, te Norfolk i Suffolk.
Zašto: Unatoč pretežno ravničarskom kraju, Norfolk krije brojna iznenađenja, poput jednog od najznačajnijih močvarnih područja u Europi s velikim staništem ptica. Južnije, krajolik Suffolka poslužio je proslavljenom engleskom slikaru Johnu Constableu kao glavni motiv njegovih radova, a grad Cambridge može se pohvaliti možda i najzanimljivijom arhitekturom u Engleskoj.
Kamo: Točno područje koje Istočna Anglija (East Anglia) “pokriva” uglavnom je stvar dogovora; striktno govoreći, Istočnom Anglijom trebalo bi se smatrati samo područje triju pokrajina – Suffolka, Norfolka i Cambridgeshirea – u kojima su živjeli Angli u petome stoljeću; međutim, današnja šira definicija područja koje pokriva Istočna Anglija često uključuje i velik dio pokrajine Essex. Tako je ovo cijelo područje svoje ime naslijedilo od Angla, a oni pak od regije Angeln u Njemačkoj, odakle su (najvjerojatnije) došli. Njihovo ujedinjeno kraljevstvo na istoku Engleske, Anglija, nastalo je početkom šestog stoljeća kada su se ujedinila sjeverna plemena (North Folk) i ona južna (South Folk) – sada znate i odakle imena današnjih pokrajina Norfolk i Suffolk.
Cijelo područje istočne Anglije nalazi se odmah sjeveroistočno od Londona (zračna luka Stansted u Essexu je), pa je prometno odlično povezano s metropolom i lako dostupno. Stansted se nalazi baš otprilike na pola puta između Londona i Cambridgea, pa bi baš ovaj grad mogao poslužiti kao svojevrsni gateway prema Angliji. Istočna Anglija veliko je područje, no pretpostavljam da bi putovanje u trajanju od oko dva tjedna bilo dovoljno za obići glavne znamenitosti, unutrašnjost i obalu Norfolka i Suffolka, te barem dio Essexa.
Kapelica u sklopu King's Collegea u Cambridgeu, gledana s livade "The Backs" i rijeke Cam. (Foto: © Britainonview / - Britain on View)
Cambridge, čuveni sveučilišni grad smješten na rijeci Cam, mirniji je od svojega zapadnog vječnog rivala Oxforda i prepoznat je širom svijeta kao arhitektonski jedan od najzanimljivijih gradova u Engleskoj. Šetnja duž rijeke i po livadi “The Backs”, smještenoj iza starih zgrada sveučilišta, navodno je neizostavno iskustvo. Najprepoznatljivija zgrada u Cambridgeu je ona King’s Collegea, u čijem se kompleksu nalazi i kapelica koja predstavlja školski primjer kasne gotičke arhitekture. Njezina je izgradnja započela 1446. za vladavine Henryja V. ali je trajala preko šezdeset godina, pa joj je čak i Henry VIII. podario neke dodatke poput staklenih flamanskih prozora; danas je ova kapelica svjetski poznata po svojem dječačkom zboru.
Turistički obilazak ostalih sveučilišta – Clare College, St. John’s, Trinity College – sasvim bi sigurno otkrio još pokoju zanimljivost. Primjerice, nedaleko sveučilišta Clare nalazi se jedan od najpitoresknijih mostova preko Cama – Clare Bridge – a Trinity College može se pohvaliti Wrenovom knjižnicom koju je projektirao isti onaj Christopher Wren zaslužan za londonsku Katedralu sv. Pavla.
Pogled prema gore, prema Octagonu u katedrali u Elyju. Uistinu se ima čemu diviti - konstrukcija je nastala u srednjem vijeku. (Foto: © Britainonview / Rod Edwards)
Tek nekoliko kilometara sjeverno od Cambridgea nalazi se Ely, grad poznat po svojoj normanskoj katedrali. Središnja atrakcije ove vrlo dugačke katedrale – duljine čak 165 metara – osmerokut je Octagon, jedini takav u Engleskoj, koji se nalazi na visini od 52 metra i ukupne je širine 23 metra. On uistinu predstavlja veliko dostignuće srednjovjekovnog inženjerstva i arhitekture jer masivne hrastove drvene grede trebaju uspješno držati oko 400 tona njegove težine – pogled prema gore oduzima dah.
Nakon Cambridgea, nastavio bih sjeveroistočno u pokrajinu Norfolk i jedan od pet najvećih normanskih gradova u Engleskoj – Norwich. Zahvaljujući tekstilnoj industriji i odličnim vezama s južnom Engleskom, do početka 18. stoljeća Norwich je bio najbogatiji grad u zemlji, odmah nakon Londona. Industrijska revolucija preselila je tu proizvodnju u sjevernije krajeve Engleske, no s druge strane, to je pomoglo da stare ulice Norwicha kao i većina starih zgrada ostanu jako dobro sačuvane. Ponos Norwicha njegova su katedrala i tvrđava, te preko trideset srednjovjekovnih crkava kojima je izolacija od industrijske revolucije također pomogla da ostanu netaknute.
Gallows Hill u Norfolku. Nije cijeli Norfolk posve ravan; blizu Thetforda nalazi se brdašce Gallows Hill koje je već 40. godine bilo značajno ceremonijalno mjesto lokalnog plemena Icena. (Foto: © English Heritage)
Put od Norwicha prema istočnoj obali Norfolka vodi do jednog od najznačajnijih močvarnih područja u Europi, takozvanog “The Broads“: tri rijeke, Bure, Waveney i Yare, stvaraju velika vodena područja nazvana “the broads”, za koja se nekoć smatralo da su prirodna jezera, ali su u stvarnosti rezultat velikih sječa drveća tijekom perioda od nekoliko stoljeća; praznine nastale nakon urušavanja zemlje preplavila je voda iz ovih rijeka u trinaestom i četrnaestom stoljeću te je tako nastalo močvarno područje koje danas nastanjuje brojne i bogate kolonije ptica. Područje se može razgledati iznajmljivanjem bicikla ili – još bolje – jedrilice, čamca, ili pak na nekom turističkom brodiću. Najveći grad na istočnoj obali Norfolka, Great Yarmouth, svojevrsna je norfolška rivijera, no može se pohvaliti i unatoč ratnim razaranjima dobro sačuvanim dijelovima srednjovjekovnih zidina te brojnim uskim, paralelnim uličicama koje “šaraju” gradom, također iz srednjega vijeka.
Sjeverna obala Norfolka, barem prvih tridesetak kilometara nakon Great Yarmoutha, gotovo je posve lišena ikakvih turističkih atrakcija ili malo bitnih mjesta, no potom slijedi nekoliko tipičnih odmarališta i malenih luka, poput Cromera i Sheringhama. Ipak, jedno mjesto u unutrašnjosti sjevernog Norfolka, Little Walsingham, vrijedno je duljeg spomena budući da je stoljećima konkuriralo Canterburyju za mjesto vodeće destinacije hodočasnika u Engleskoj, zasluživši pritom epitet “Engleskog Nazareta”. Ovamo su dolazili i svi engleski kraljevi, uključujući i Henryja VIII. koji je – nažalost – između 1536. i 1541. sustavnom akcijom raspuštanja samostana doveo i do rušenja onoga u Walsinghamu. Obnovljen je tek potkraj 19. stoljeća, a do ovog navodno simpatičnog srednjovjekovnog mjesta možete doći i parnom željeznicom iz gradića Wells na obali.
Lavenham je jedno od najčešće posjećivanih sela u Suffolku; glavni razlog što turisti hrle ovamo činjenica je da se selo vrlo malo promijenilo od srednjega vijeka naovamo. Tipične engleske drvene kuće ponajbolje svjedoče tome... (Foto: © English Heritage)
Nakon Norfolka, krenuo bih južnije, u Suffolk. Lavenham je jedno od najposjećenijih sela u Suffolku, baš u njegovoj unutrašnjosti - glavni razlog popularnosti ovoga sela otkriva već gornja fotografija. Odlično sačuvane drvene kuće u srednjovjekovnom mjestašcu koje se gotovo uopće nije promijenilo otkako je tradicionalna industrija vune propala i otišla iz ovoga sela u 17. stoljeću u trenutku posjetitelje vraćaju tristotinjak godina unatrag. Očuvanost Lavenhama velikim je dijelom zasluga lokalnih udruga koje su uspjele isposlovati zabranu postavljanja bilo kakvih televizijskih antena po krovovima; preko 300 zgrada zaštićene su građevine. Impresivna Crkva sv. Petra i sv. Pavla može se pohvaliti svojim tornjem visokim 42 metra – daleko najvišim u bližoj okolici – što se možda čini pretjeranim za ovako malo mjestašce, no lokalni su trgovci željeli spektakularno proslaviti pobjedu Tudora kod Boswortha 1485. godine i istovremeno pokazati koliko su imućni. U Lavenhamu je, navodno, i mnogo ostataka i naznaka podzemnih tunela; ipak, mjesto je najpoznatije po Corpus Christi Guildhallu, posve drvenoj zgradi izgrađenoj u 14. stoljeću koja je služila kao sjedište seoskih cehova.
Jug Suffolka, na granici s Essexom, poznat je i pod nadimkom “zemlja Constablea” – jedan od najvećih engleskih umjetnika, John Constable, proslavio je, slikajući, cijelu ovu regiju. Njegov “hram” svakako je kompleks starih zgrada pored rijeke kod Flatford Milla. Ljubitelji slikarstva odmah će prepoznati scene u ovome mjestu s Constableovih slika, a i ostali se mogu upoznati s njegovim djelima na izložbi ili u šetnji po lokacijama koje je slikao.
Constable je ovdje uistinu mogao pronaći itekako mnogo inspiracije jer se sva ova pitoreskna mjestašca u dolini rijeke Stour – Stoke-by-Nayland, Dedham, Lavenham, Kersey, Long Melford i Sudbury – nalaze u brdovitom dijelu Suffolka, pravom kontrastu inače ravničarskoj Istočnoj Angliji. Krajolik ispresijecan rječicama, stare drvene kuće poput već spomenutih u Lavenhamu i naznake nekadašnjega blagostanja u kojemu je cijeli ovaj kraj živio od proizvodnje vune, glavni su razlozi za posjet ovim engleskim selima oko Ipswicha. Sam Ipswich nekoć je bio bogata pomorska luka no svoj današnji izgled može ponajviše zahvaliti obnovi u viktorijansko doba.
"Kuća u oblacima" ("House in the Clouds") nalazi se u Thorpenessu, na istočnoj obali Suffolka. Ova zanimljiva i bajkovita kuća zapravo je pumpna stanica za vodu koju je 1923. izgradio Glencairn Stuart Ogilvie kako bi doveo vodu cijeloj rivijeri Thorpenessa. Sam koncept naselja za odmor početkom 20. stoljeća još nije toliko "pustio korijenje", no ova kuća koja skriva rezervoar visok dvadesetak metara za 227 tisuća litara vode, pomogla je od ribarskog naselja Thorpe napraviti rivijeru gradića Thorpeness koju su ljudi željeli posjetiti. (Foto: © English Heritage)
No, jedno mjesto sjeveroistočno od Ipswicha privući će najviše pažnje onih koje zanima povijest i arheologija: Sutton Hoo postao je svjetski poznato selo u ljeto 1939. kada je lokalni farmer posve slučajno pronašao najveću arheološku zbirku iz anglosaksonskih vremena ikad pronađenu na teritoriju Velike Britanije. Ispostavilo se da artefakti potječu iz 625. i pripadaju Raedwaldu, kralju Istočne Anglije. Oko njegove drvene grobnice ukrašene zlatom i brojnim dijamantnim ukrasima pronađeni su i mnogobrojni drugi artefakti poput, primjerice, ostataka čuvenog “broda iz Sutton Hooa”. Početkom devedesetih obavljena su nova iskapanja, te je tada pronađena još jedna nova, posve netaknuta grobnica iz istog perioda; iako je većina pronađenih artefakata u međuvremenu preseljena u Britanski muzej, National Trust otvorio je i centar za posjetitelje u Sutton Hoou u kojemu možete saznati zašto su ovi pronalasci važni te prošetati do samih grobnica.
Odlična baza za istraživanje juga Suffolka mogao bi biti grad na sjeveru Essexa, Colchester, koji se hvali činjenicom da je službeno najstariji grad u Britaniji. Postoje dokazi da je područje grada bilo naseljeno već u petom stoljeću pr. Kr., a u prvome je ovdje vladao kralj Cunobelin – poznatiji kao Shakespeareov Cymbeline. Osim posjete Colchester Castleu, u ovome je gradu u kojem se mjestimice još uvijek po centru mogu vidjeti dobro očuvane rimske zidine još nekoliko muzeja vrijednih pažnje. Primjerice, ljubitelji satova mogu posjetiti Tymperleys Clock Museum u predivnoj drvenoj kući iz petnaestog stoljeća, a tu je i Prirodoslovni muzej.
Finchingfield je "najviše fotografirano selo u Essexu", kako kažu sami o sebi. Fotografija daje naslutiti zašto bi tome moglo biti tako; crkva, jezerce u Finchingfieldu i pitoreskni pogledi na selo česti su motivi na kalendarima pa čak i kutijama čokolade. (Foto: © English Heritage)
Ovime završava ova, prva serija wishliste s destinacijama u Velikoj Britaniji koje bih među prvima volio posjetiti tijekom daljnjih istraživanja. Nadam se da ste, čitajući ove članke, klikajući po linkovima i uživajući u fotografijama možda i sami dobili pokoju ideju za neki malo neobičniji, opušteniji, pitoreskniji posjet Britaniji. Ako ste propustili neku od ranijih ideja, evo ih kamo sam sve virtualno “putovao”:
Jedan od zanimljivih podataka o Anglima, koji sam pročitao u nekoj povijesti Britanije prije X godina:
Jedino gdje su ostali zabilježeni je u place names. Nitko ništa ne zna o njihovom jeziku, nitko ništa ne zna o njihovim običajima, ne zna se na koji su točno način došli u Albion, a kao što se vidi na Wikipediji, ne zna se sasvim točno ni odakle su došli.
Jedno tajnovito pleme koje je dalo ime cijeloj zemlji. Skoro pa zaslužuje fantasy roman.