Milenijski je most izgrađen na apsolutno savršenom mjestu – spaja dvije obale Temze baš na mjestu gdje je na sjevernoj obali Katedrala sv. Pavla a na južnoj čuvena galerija Tate Modern. Savršen je Millennium Bridge i za šetnju u bilo koje doba dana; zahvaljujući konstrukciji ovog visećeg mosta čiji su noseći kablovi sakriveni ispod pješačke platforme i ispod razine pogleda, s Milenijskog mosta može se uživati u panoramskom pogledu duž Temze u svim smjerovima. No, kada je 2000. otvoren, donio je i pomalo neočekivano “iznenađenje” zbog kojega je gotovo cijele dvije sljedeće godine proveo u remontu – i to nakon samo dva dana funkcioniranja u dvijetisućitoj…

Pogled na Katedralu sv. Pavla duljinom Milenijskog mosta. Na južnoj se obali na ovome mjestu nalazi galerija Tate Modern. (Foto: © English Heritage)
Iako je početkom sedamdesetih izgrađen novi London Bridge, njegova lokacija na mjestu staroga mosta nije ga učinila posve novim mostom preko Temze; London, tako, još od izgradnje Tower Bridgea 1894. nije dobio most preko Temze na nekom novom mjestu, a računamo li London Bridge, novog mosta u Londonu nije bilo tri desetljeća. A baš niti jedan od mostova nije bio isključivo namijenjen pješacima – sve do početka ovog tisućljeća i izgradnje “Milenijskog mosta”.
London je u novo tisućljeće pokušao ući nizom “milenijskih” projekata. Najpoznatiji takav svakako je bio Millennium Dome, čija je problematična i neizvjesna komercijalna budućnost donekle skinuta s dnevnog reda preobrazbom u projekt dvorane za razna događanja (danas posluje pod nazivom O2, u skladu s imenom mobilnog operatora koji je glavni pokrovitelj), a Millennium Bridge bio je drugi takav projekt koji je trebao preobraziti pogled na obalu Temze. Arhitekt Norman Foster predvodio je tim vrhunskih arhitekata na projektu planiranja novog mosta, ujedno prvog pješačkog mosta preko Temze, i to na turistički vrlo atraktivnoj lokaciji: Millennium Bridge spaja dvije obale Temze povezujući Katedralu sv. Pavla na sjevernoj i galeriju Tate Modern na južnoj obali Temze.

Noseći kablovi ovog visećeg mosta u pravilu su sakriveni na ili ispod razine pješačke platforme. Nakon rekonstrukcije koja je dovršena 2002. Millennium Bridge može podnijeti gotovo bilo koju količinu istovremenih pješaka - više se ne morate plašiti bilo kakvog ljuljanja... (Foto: © VisitLondonImages / Pawel Libera)
Ovaj most donio je nekoliko inovacija u svijet projektiranja visećih mostova. Na primjer, većina kablova koji “drže” most postavljeni su na razini same platforme za pješake, dio se nalazi i ispod nje, a i oni koji nisu ispod razine pogleda “provučeni” su tako da pogled u svim smjerovima slobodno “puca”. Tako gotovo nikakve suvišne konstrukcije ne ometaju pogled pješaka prema obalama Temze i susjednim mostovima u oba smjera. Millennium Bridge stoga je idealan most na kojemu možete zastati i uživati u pogledu, snimiti pokoju fotografiju s panoramom Londona ili predahnuti uz povjetarac iznad Temze. Ukupne duljine 325 metara i širine 4, most je projektiran tako da kablovi “usidreni” u svaku od obala Temze mogu izdržati naprezanje od 2000 tona – ekvivalentno masini 5000 prolaznika koji bi se istovremeno našli na mostu.
Kada je Millennium Bridge otvoren, 10. lipnja 2000., pokazalo se – uz istovremeni podsmjeh javnosti i na užas i zaprepaštenje arhitekata – da most, ipak, ne može izdržati veći broj pješaka odjednom. Arhitekti i projektanti nisu predvidjeli da će velik broj prolaznika utjecati na stvaranje “povratne veze” mosta, zbog čega se Millennium Bridge počeo ljuljati. Nije nepoznanica da mostovi imaju vlastitu rezonantnu frekvenciju i da njihanjem mogu reagirati na prijelaz pješaka ili vozila preko mosta (poznati su slučajevi poput onoga visećeg američkog mosta Tacoma Narrows koji se toliko snažno počeo ljuljati zbog podudaranja rezonantnih frekvencija da se u konačnici spektakularno srušio – evo i čuvene snimke tog događaja iz 1940.) ali konstuktori i arhitekti Millennium Bridgea očito nisu predvidjeli konačni mogući učinak tisuća znatiželjnih prolaznika preko ovoga mosta.

Ono što šetnju Milenijskim mostom čini uistinu lijepim iskustvom njegova je lokacija s otvorenim, nezaklonjenim pogledom i prema Westminsteru, i prema Cityju, i prema Docklandsu. "Prozračna" konstrukcija nigdje ne seže više od razine očiju ili je postavljena bitno iznad nje pa panoramski pogled "puca" u svim smjerovima. (Foto: © VisitLondonImages / Pawel Libera)
Što bi više ljudi prolazilo njime, most je pokazivao veću tendenciju za njihanjem; kako nije bilo naznaka da bi njihanje mosta moglo prerasti u opasno ljuljanje, prolaznici su bili toliko oduševljeni time da se gotovo svatko u Londonu odvažio prošetati “ljuljajućim mostom” – Millennium Bridge uskoro je tako dobio i svoj nadimak, “Wobbly Bridge”. Neki su prolaznici spominjali da je ljuljanje mosta pod njihovim nogama ipak bilo prilično neugodno, spominjući simptome gotovo slične morskoj bolesti. Dva dana kasnije čekalo se za šetnju preko mosta u redovima na obje obale Temze jer su vlasnici mosta pokušali spriječiti prevelik broj ljudi da odjednom kroče na most. Istoga dana, konačno je pala odluka da se ovaj milenijski projekt zatvori; most je tako bio izvan funkcije gotovo cijele dvije godine, sve dok 2002. nije ponovno otvoren, ovaj put s ugrađenim brojnim amortizerima koji neutraliziraju njihanje mosta postrance i gore-dolje. Londonska novina Evening Standard čak je bila u danima prije zatvaranja mosta krenula u kampanju da se Millennium Bridge ostavi u (ljuljajućem) stanju u kakvom je bio, ne bi li predstavljao još veću turističku atrakciju.
Tako vibracije na današnjem Millennium Bridgeu nisu ništa manje ni veće nego na bilo kojem drugom mostu – pa nema dodatnog razloga za “hrabru” šetnju ljuljajućim mostom – a Milenijski je most nakon dodatnih 5 milijuna funti investicije doveden u današnje, pouzdano stanje, savršeno za šetnju i panoramski pogled duž Temze u bilo koje doba dana s jednog od najljepših mostova u Europi. Uzgred, most ste mogli vidjeti i na samom početku lanjskog hita, “Harry Potter i princ miješane krvi“, gdje, doduše, zle sluge lorda Voldemorta uništavaju most već u prvim sekundama filma.

Millennium Bridge doživio je i svoj filmski trenutak slave u prošlogodišnjem hitu "Harry Potter i princ miješane krvi" - no biva uništen odmah na početku filma nakon jakog njihanja. U stvarnosti, kada bismo baš krenuli cjepidlačiti, valja primijetiti da Millennium Bridge nije niti postojao u trenutku kada se odvija radnja ove priče J. K. Rowling - izgrađen je tek četiri godine kasnije. (Foto: Warner Bros)



Komentari