Worcester je danas prilično velik grad s gotovo stotinu tisuća stanovnika. Iako zbog urbanog razvoja i nedostatka velikih turističkih atrakcija nije masnim slovima upisan na turističku kartu Engleske, nađete li se u engleskom Midlandsu već će vam kratka vožnja vlakom iz Birminghama otkriti jednu od najpoznatijih engleskih katedrala. Ona je podjednako zanimljiva bez obzira odlučite li ući u nju ili je promatrati samo tijekom pitoreskne šetnje duž – srećom – ne previše urbanizirane obale rijeke Severn.

Pogled na katedralu u Worcesteru najljepši je sa šetnice uz rijeku Severn. Sama katedrala, premda je izvana preuređena u viktorijanskom stilu 19. stoljeća, krije srednjovjekovnu unutrašnjost s nekoliko zanimljivih i povijesno značajnih grobnica te najstarijom normanskom kriptom na britanskom tlu. (Foto: Dario Sušanj)

Za Worcester, grad pedesetak kilometara od Birminghama, mnogi će reći da nije ni po čemu “poseban”; strogo arhitektonski gledano, možda će i biti u pravu jer je Worcester mješavina suvremene arhitekture (što je direktna posljedica činjenice da ovdje živi gotovo stotinu tisuća stanovnika) i, tek dijelom sačuvane, arhitekture iz vremena Tudora. Ovo posljednje znači međutim, primjerice, da ćete i ovdje vidjeti tipične drvene kuće iz šesnaestog stoljeća kao u nedalekom (i u svakom slučaju zanimljivijem) Stratford-upon-Avonu. No, dvije stvari ipak mogu opravdati poludnevni izlet u Worcester (čije su službene turističke stranice ovdje): mirna i za šetnju pogodna, pitoreskna obala najdulje britanske rijeke Severn, te zanimljiva katedrala koja je poznata i mnogo dalje no što se čuju njezina zvona.

Rijeka Severn glavni je razlog što se Worcester smjestio baš ovdje i što se može pohvaliti poviješću koju “vuče” još od saksonskih vremena sredinom 7. stoljeća. Dokazi o nastanjenosti ovoga područja mogu se, doduše, pronaći i u neolitskim vremenima, a i Rimljani su ovdje imali vjerojatnu utvrdu pored rijeke na jednoj od svojih važnih prometnica, ali ni nakon njihova odlaska iz Britanije početkom 5. stoljeća Worcester se još uvijek nije počeo razvijati do dolaska Saksonaca. U knjige o engleskoj povijesti ovaj grad se, međutim, ponajprije upisao kao poprište jednog od događaja veće magnitude: pobjedom Olivera Cromwella nad vojskom Charlesa I. baš kod Worcestera započeo je relativno kratak period od nepunih 11 godina tijekom kojih Engleska nije bila monarhija već – republika.

Rijeka Severn udahnula je život Worcesteru - i glavni je razlog zašto je ovdje bila smještena utvrda još u doba Rimljana - ali je jednako tako bila i razlogom mnogih pustošenja grada; 1670. Worcester je doživio najveću poplavu ikada kada se rijeka izlila daleko izvan svojega korita. Urbani razvoj srećom nije došao do samih obala rijeke pa je ona i danas idealna za šetnju. (Foto: Dario Sušanj)

Glavni mamac u Worcesteru njegova je katedrala, savršen primjer mješavine raznih stilova arhitekture koji su se pomiješali tijekom perioda od gotovo pola tisućljeća koliko na ovome mjestu stoji katedrala. Ova današnja izgrađena je između 1084. i 1504. Premda je vanjština uglavnom preuređena u viktorijanskom stilu u 19. stoljeću, unutrašnjost je ostala izvornom, netaknutom, srednjovjekovnom. Poput sličnih srednjovjekovnih katedrala u Engleskoj (i, na primjer, baš poput također čuvene katedrale u Salisburyju), i ova katedrala temelji se na dvije poprečne lađe koje presijecaju brod, za razliku od kontinentalnog pristupa izgradnji katedrala gdje se obično pojavljuje samo jedna poprečna lađa. Posjeta katedrali je besplatna (web je ovdje), no – baš kao i prilikom posjete mnogim drugim crkvenim posjedima – dobrovoljna donacija koja ide u svrhu održavanja katedrale više je nego dobrodošla.

Unutrašnjost katedrale u Worcesteru krije i grobnicu jednog od najpoznatijih (a za razvoj britanske povijesti i prilično značajnih) kraljeva. Kralj John, poznatiji kao Ivan Bez Zemlje (John Lackland), ovjekovječen je i zabilježen u povijesti podjednako Shakespeareovom dramom kao i činjenicom da ga je plemstvo prisililo na ograničavanje dosega vlastite vladavine potpisivanjem Magna Carte (1215.) koja se smatra temeljem i današnje britanske države. Ivana Bez Zemlje pamti i fikcija kao vječnog neprijatelja Robina Hooda. Najstariji dio same katedrale je, inače, kripta – dakako, ispod razine zemlje – s kraja 11. stoljeća (vjerojatno negdje iz 1080-ih godina, iz vremena nakon dolaska Normana na otok). Ova kripta ujedno je i najveća sačuvana normanska kripta u Britaniji.

Većina današnje katedrale izgrađena je u periodu od 1084. do 1504. pa tako "miješa" arhitektonske stilove od normanskog (Normani su polovicom 11. stoljeća tek stigli na otok) do gotičkog, popularnog u 16. stoljeću. (Foto: Dario Sušanj)

Katedrala krije još pokoju povijesnu priču: osim Ivanove grobnice, tu je u memorijal za princa Artura, sina Henryja VII. Artur je trebao naslijediti prijestolje nakon smrti svojega oca, no taj trenutak nažalost nije doživio, preminuvši već s navršenih 15 godina. Zanimljiv splet povijesnih okolnosti ipak se stvorio oko tog princa: već tako mlad on je, naime, bio oženjen španjolskom princezom Katarinom Aragonskom. Nakon smrti Henryja VII. i samog Artura, Henry VIII. neće kao Arturov mlađi brat naslijediti samo englesko prijestolje već će se oženiti i njegovom udovicom. Memorijal u spomen Arturu u worcesterskoj katedrali ukrašen je – prigodno – simbolima dvaju velikih i značajnih engleskih kuća – York i Lancaster. One su nakon mukotrpnog i krvavog “Rata ruža” objedinjene u jednoj kraljevskoj liniji upravo za vladavine Henryja VII. nakon njegove pobjede kod Bosworth Fielda (1485.) te ženidbe Elizabetom, kćeri kralja Edwarda IV. od Yorka.

Upravo ova katedrala, s jednim od najčuvenijih engleskih crkvenih sjedišta, u konačnici, čini posjetu ovom gradu na rijeci Severn uistinu isplativom. No, šećući Worcesterom pronaći ćete još poneku zanimljivu povijesnu informaciju, poput, na primjer, one da je ovdje rođen Edward Elgar, autor glazbe za čuvenu, omiljenu melodiju – i svojevrsnu neslužbenu englesku himnu – “Land of Hope and Glory“.

Ljubitelji ukusne hrane povezat će Worcester i s čuvenim istoimenim umakom koji je po prvi puta proizveden upravo ovdje, još 1837. – nakon toga je s početkom masovne proizvodnje potkraj 19. stoljeća osvojio svijet, postavši danas gotovo nezaobilazan prilog, naročito uz roštilj i druge vrste pečenog mesa.

Je li Worcester must see destinacija ili nije ovisit će prije svega o vašim interesima tijekom razgledavanja Midlandsa (mnogima će zapadniji Stratford-upon-Avon, vjerojatno, biti zanimljiviji, ako ni zbog čega drugoga onda stoga što je simpatičniji i manji gradić s neizbježnim asocijacijama na Shakespearea na svakom koraku), no odlučite li se za poludnevni izlet do Worcestera gotovo sam siguran da ćete i iz njega otići puni dojmova.