Hrvatska i Velika Britanija ne dijele baš previše povijesnih veza, ali jedna od onih rijetkih koje postoje seže puna dva stoljeća unatrag. Malo je poznata činjenica da je jedan jadranski otok, Vis, bio pod britanskom kontrolom desetak godina tijekom Napoleonskih ratova; ovo se obično usput spomene i čuje u kontekstu razjašnjavanja “misterije” pojedinih lokalnih običaja koji su prerasli u svojevrsne kuriozitete otoka, poput igranja kriketa koji je na Visu “preživio” do današnjih dana, no Britanci su Vis koristili kao jaku utvrdu iz koje su pokušavali odbiti napade francusko-talijanske flote početkom 19. stoljeća. Kao početak istraživanja priče o vezama Visa i Britanije, evo kratkoga uvoda u britansku prisutnost na ovom dalmatinskom otoku, uz poseban bonus – recenziju jedne nedavno objavljene engleske knjige baš na tu temu.

Bitka kod Visa, 13. ožujka 1811. S jedne strane je britanska flota, s druge ujedinjena francusko-talijanska mornarica. Gravura je djelo Henrija Merkea, prema slici Georgea Webstera.

Iako se baš i ne sjećam da su mi to tijekom školovanja ikada rekli, otok Vis ostao je upamćen u povijesti po jednoj od pomorskih bitaka tijekom Napoleonskih ratova i po jednoj od značajnijih pobjeda i uspjeha britanske mornarice tih godina. Viška bitka (znana i kao bitka kod Lisse; Lissa je bilo venecijansko ime za Vis te su ga tako nazivali i Britanci) odvila se u viškom akvatoriju 13. ožujka 1811. kada se britanska flota, stacionirana na Visu koji je u tom trenutku već nekoliko godina bio pod britanskom kontrolom, sukobila s brojčano znatno nadmoćnijom francusko-venecijanskom flotom, predvođenom ratobornim francuskim zapovjednikom Bernardom Dubourdieuom. Vis je bio strateški vrlo važna točka a Britancima je prisutnost na otoku bila potrebna kako bi mogli prekinuti rutu kojom je francuska mornarica prevozila nove postrojbe i namirnice prema dalmatinskoj obali. Tijekom ove bitke omjer snaga govorio je premoćno u korist francuske flote: Francuzi 11 brodova i 2000 ljudi, Britanci 4 broda i 900 ljudi.

Britanci su imali kontrolu nad većim dijelom Sredozemnog mora još od pobjede nad Napoleonom kod Trafalgara 1805. a Vis je bio idealna točka s koje su se mogli kontrolirati teritorijalne aspiracije Francuza. Bitka kod Visa u kojoj su, uz velike žrtve na obje strane, u konačnici slavili Britanci, jedan je od manjih događaja u širem kontekstu velikih Napoleonskih ratova ali je za sobom “povukla” čitav niz dalekosežnijih posljedica; Britanci su nakon ove bitke uspijevali držati Francuze podalje od Jadranskoga mora (katkada francuska flota ne bi uspjela proći niti dalje od Korzike) a kada su se 29. studenoga 1811. Francuzi ponovno namjerili na britansku flotu u Jadranskom moru nešto južnije od Visa, izgubili su jednu od svojih najvećih i najbolje treniranih pomorskih jedinica – i više nikada nisu ponovno mogli doploviti do jadranskih obala.

To nas dovodi i do priče o britanskoj prisutnosti na Visu koja je trajala deset godina: od Nelsonove ključne pobjede nad Napoleonom kod Trafalgara (1805.) pa do 1815. kada su napustili otok. Zapovjednik britanske viške flote i njihove prisutnosti na otoku bio je kapetan William Hoste, nekoć tek “mali od palube” čuvenog Nelsona, a kasnije vrlo uspješan samostalni zapovjednik u britanskoj mornarici. Priča se da na Visu nije baš previše uživao tijekom mnogih godina koje je ovdje proveo; dovođenje kriketa na otok, što se pripisuje Hosteu, vjerojatno je direktna posljedica činjenice da boravak na Visu baš i nije bio njegov “san snova”.

Kolega Brian Gallagher, novinar Croatia Business Reporta, nedavno je pronašao zanimljivu novu knjigu, tek objavljenu u Velikoj Britaniji, baš na temu britanske prisutnosti na Visu i Napoleonskih ratova koji su se vodili u jadranskom akvatoriju. U nastavku članka prenosim odabrane dijelove iz recenzije ove knjige, The British and Vis: War in the Adriatic. Autor knjige, Malcolm Scott Hardy, u više je navrata posjećivao Vis nakon ostvarenja hrvatske samostalnosti kako bi detaljnije istražio preostale tragove britanske prisutnosti na ovom otoku.

Knjiga “The British and Vis: War in the Adriatic”

Piše: Brian Gallagher, Croatia Business Report

Postoji spoznaja i svijest o britanskim vezama s otokom Visom tijekom povijesti, no veći dio tih priča povezan je s činjenicom da je Tito koristio ovaj otok kao središte partizanskog otpora tijekom Drugog svjetskog rata zbog čega je prilično velik broj britanskih vojnika tih ratnih godina bio stacioniran ovdje. Međutim, zajednička povijest Visa i Britanije seže mnogo dalje, još do 1805. kada su Britanci došli na ovaj otok tijekom ratovanja protiv Napoleona. Danas se tih događaja sjećamo uglavnom zahvaljujući kapetanu Williamu Hosteu, osobi koja je, priča se, odgovorna za dovođenje kriketa na Vis. Ova igra i danas se igra na otoku – o čemu povremeno piše čak i ovdašnji, britanski tisak.

Knjiga "Britanci i Vis: Rat na Jadranu 1805-15" rasvjetljava mnoge detalje o životu britanskih vojnika na Visu tijekom Napoleonskih ratova i govori o njihovu nasljeđu na otoku, te bitkama koje su vodili u viškom akvatoriju. Izdavač je Archaeopress.

Autor knjige, Malcolm Scott Hardy, otkriva mnogo toga o britanskoj prisutnosti na Visu tijekom Napoleonskih ratova. Vrlo dobro ilustrirana i jako dobro istražena, ova Hardyjeva knjiga baca novo svjetlo na spomenuti period i bitno pojašnjava određene aspekte. Doduše, kapetan Hoste prava je “žrtva” ove knjige, jer već od njezina samog početka autor ističe da je reputacija kapetana Hostea bila znatno prenapuhana odmah nakon njegove smrti.

Manje poznata imena koja su odigrala svoje uloge u ovim godinama viške povijesti također su spomenuta, poput lorda Bentincka i kapetana Robertsona. Čitatelji koji su zainteresirani za vojnu povijest ovog razdoblja vjerojatno će najviše uživati u knjizi, ali je ona pristupačna i svakodnevnom čitatelju.

Hardy objašnjava koje su bile političke okolnosti u tom trenutku i zašto su Britanci uopće bili u Jadranskom moru te, posebno, na Visu. Činjenice su potkrijepljene korespondencijom lorda Liverpoola koji je u Londonu odobrio britansku okupaciju otoka Lisse, pod kojim je imenom Vis tada bio znan. U knjizi dobivamo odličan pregled vojne situacije, ali je dovoljno prostora posvećeno i aspektima svakodnevnog života, poput druženja britanskih vojnika s domaćim stanovništvom. To uključuje komentare izgleda djevojaka i žena, te, dakako, i opise prvih mečeva kriketa koji su se odigrali na otoku kako bi vrijeme brže prošlo.

Iako je glavni razlog britanske prisutnosti u Jadranskom moru bilo sprječavanje francuske mornarice da prodre do područja koja su Francuzi držali pod svojom kontrolom, čini se da su postojali i dodatni razlozi, poput jačanja britanske trgovine na ovom području. To je dovelo do nekih vrlo složenih situacija opisanih u knjizi – uključujući čak i pojavljivanje jednog irskog tajnog agenta.

Knjiga je bogato ilustrirana mnogobrojnim ilustracijama iz perioda koji pokriva; mnoge su ilustracije u boji. To naročito dolazi do izražaja kada autor piše o britanskim utvrdama jer mnoge od njih i danas postoje te se mogu vidjeti. Tvrđava George (Juraj, dobila ime po engleskom kralju Georgeu III.) naročito profitira od ovakvog pristupa u knjizi jer su sadržane fotografije iz novijih vremena, budući da je ova tvrđava korištena i tijekom Drugog svjetskog rata.

Vis možda nije igrao veliku ulogu tijekom Napoleonskih ratova ali je britanska prisutnost ostavila vidljivoga traga na ovom otoku, traga koji se vidi u tvrđavama, memorijalima i grobovima, od kojih se mnogi mogu vidjeti i danas. Hardyjeva knjiga dobro će doći svima zainteresiranima za ovu tematiku koji posjećuju Vis, no nadam se i da će dodatno promovirati važnost dobrih britansko-hrvatskih odnosa. Na kraju krajeva, Vis slavi sv. Jurja na isti dan kada to čine i Englezi. Ne bi bilo loše da diplomati obaju zemalja nabave primjerak ove knjige i da ona za njih postane obaveznom literaturom.

Osim toga, nadam se da bi ona mogla potaknuti Višane da obnove utvrde na otoku; posjetitelji danas mogu doći do utvrda ali određeni su restauratorski radovi na ovim utvrdama apsolutno nužni. Do tvrđave George može se doći ali je šetnja oko i po tvrđavi mjestimično opasna za prosječnog posjetitelja zbog lošeg stanja u kojem se tvrđava George danas nalazi. Ova knjiga odlična je literatura za svakoga koga zanimaju britansko-hrvatske povijesne veze, no bit će i dobar pratitelj onima koji istražuju Vis i nisu još znali za sve ove poveznice Velike Britanije i Hrvatske.

The British and Vis: War in the Adriatic, 1805-1815.
Autor: Malcolm Scott Hardy
Stranica: 160
Izdavač: Archaeopress
ISBN: 978-1-90573-915-8

Situacija u bitci kod Visa 1811. nakon što je britanska flota uništila brod francuskog zapovjednika. Gravura prema slici Georgea Webstera iz 1812.

Zahvaljujem Croatia Business Reportu na ustupljenoj recenziji spomenute knjige. Croatia Business Report je portal koji zainteresiranim pretplatnicima, ponajviše onima iz Ujedinjenog Kraljevstva, donosi informacije o poslovnim kretanjima i drugim vijestima iz Hrvatske kroz niz intervjua i drugih zanimljivih članaka. Pristup Croatia Business Reportu se plaća budući da se radi o poslovnom resursu no možete ih besplatno pratiti i na Twitteru putem kojega šalju linkove na zanimljive vijesti vezane uz Hrvatsku.

Volio bih uz ovaj članak objaviti neku od fotografija Fort Georgea. Ukoliko imate fotografiju i želite je podijeliti s posjetiteljima, javite mi. Zasad sam pronašao mnogo fotografija spomenute tvrđave na ovom forumu.