Zadržite li se dovoljno dugo na Piccadilly Circusu, naletjet ćete na sve ljude koje poznajete – tako kaže jedna londonska pošalica. “It’s like Piccadilly Circus” fraza je koja se koristi širom zemlje kada želite opisati užurbanu, pomalo kaotičnu, dinamičnu situaciju ili mjesto prepuno ljudi – toliko je ušla u frazeološki rječnik engleskoga da je čak i okupljanje engleske flote prije iskrcavanja u Normandiju za Drugog svjetskog rata dobilo kodno ime po – barem za većinu turista i Londončana – ovom središnjem londonskom trgu. No, kako je nastao Piccadilly Circus, odakle te brojne reklame na pročeljima i je li Eros na fontani koju krasi uistinu simbol ljubavi ili možda ipak nečeg drugog?
Izlazak iz podzemne željeznice na površinu Piccadilly Circusa može biti prilično čarobno iskustvo koje vas definitivno "uranja" odmah u središte svih londonskih zbivanja u West Endu. (Foto: © Visit London Images / Britain on View / Pawel Libera)
Piccadilly Circus poseban je poput rijetko koje druge ulice ili trga u Londonu. Možete ga obožavati ili vam čak zbog užurbanosti i hektičnosti može ići na živce, ali nema previše dvojbe kako bi vas izlaskom iz postaje podzemne željeznice na površinu Piccadilly Circusa mogao obuzeti osjećaj da se nalazite doslovno u centru svijeta. Ako ste prvi puta u Londonu i ako ste upravo pristigli s Heathrowa plavom linijom Piccadilly, teško da može postojati neki dramatičniji prvi korak u užurbano i nadaleko poznato središte Londona od ovog izlaska iz postaje podzemne željeznice u samo središte londonskih zbivanja. Sigurno ćete provesti nekoliko trenutaka razgledavajući danas ne previše lijep trg, ali to je trg kojega su širom svijeta proslavile brojne filmske snimke i brojna prepričavanja turista koji ga doživljavaju kao centar Londona. (Kad bih uistinu htio cjepidlačiti, trebalo bi reći da se pravi, službeni centar Londona nalazi tristotinjak metara jugoistično od Piccadilly Circusa; Charing Cross se, naime, smatra centrom Londona prilikom računanja udaljenosti do glavnog grada ili udaljenosti u samom gradu.)
Mapa spleta ulica i avenija oko Piccadilly Circusa.
Užurbanost Piccadilly Circusa posljedica je činjenice da se ovamo slijevaju avenije i ulice iz gotovo svih smjerova: čuveni Regent Street na sjeverozapadnom dijelu circusa, široka avenija Piccadilly na njegovu zapadnom dijelu, relativno kasno konstruirana Shaftesbury Avenue na sjeveroistočnom dijelu, Haymarket - nekadašnja tržnica sijenom za konje – kojom možete nastaviti prema jugu do Trafalgar Squarea, te mala i kratka Coventry Street kojom možete nastaviti šetnju prema istoku i Leicester Squareu. Ovaj pomalo kaotični splet londonskih avenija formirao je Piccadilly Circus baš na ovome mjestu, pretvorivši ga u središte West Enda, središte londonske zabave i, dakako, u centralno mjesto okupljanja turista koji kreću u dnevno razgledavanje grada ili noćni zabavni život po brojnim kazalištima u Theatrelandu ili pak klubovima. Premda vam se na prvi pogled možda uistinu čini da je Piccadilly Circus ovdje nastao tek slučajno – za takav su dojam odgovorni vjerojatno upravo brojni izbori smjerova koji vam stoje na raspolaganju kada se nađete u ovom središtu svijeta pa je pomalo teško proniknuti do početnih zamisli urbanista – izvorno kružni trg posljedica je prilično pažljivog urbanističkog planiranja prije gotovo 200 godina.
Piccadilly Circus nastao je početkom 19. stoljeća kada je ovaj dio Londona bio u fazi velike rekonstrukcije. Jedan od najpoznatijih londonskih arhitekata toga doba (a i uopće!), John Nash, odgovoran također za Kraljevski paviljon u Brightonu, Marble Arch u Londonu i mnoge druge građevine u središtu Londona u periodu regencyja, osmislio je cijeli Regent Street početkom 19. stoljeća, 1811. godine. Regent Street bio je jedan od prvih slučajeva modernog urbanističkog planiranja jer su izgradnjom ove ulice razrušene stare oronule zgrade te je probijen put prema jugu ovom novom rutom. Nash je također bio odgovoran za izgradnju većine zgrada koje krase današnji Regent Street; nova ulica u potpunosti je dovršena 1825. te krštena imenom tadašnjeg formalnog vladara, Princa Regenta, budućeg Georgea IV., koji je vladao umjesto svojeg mentalno onesposobljenog oca, Georgea III.
Fotografija Piccadilly Circusa iz 1896. Vidljiva je Memorijalna fontana za lorda Shaftesburyja, otvorena tri godine ranije, uz pogled duž Coventry Street prema Leicester Squareu. S lijeve je strane London Pavilion.
Izgradnja Regent Streeta važna je za nastanak Piccadilly Circusa jer je ovaj kružni trg nastao 1819. kada je Nash, nakon već osam godina izgradnje “svoje” ulice, “probio” put do lokacije današnjeg trga. Tada je ovdje nastalo tek raskršće s Piccadillyjem, impresivnom širokom avenijom koja vodi do Hyde Parka a koju je Charles Dickens opisivao kao “nešto što najviše podsjeća na parišku aveniju a da se može vidjeti u Londonu”. Tako je raskrižje Regent Streeta i Piccadillyja u početku bilo uistinu obično i ni po čemu posebno sjecište dvaju avenija ali je ubrzo odlučeno da se zgrade u četiri kuta rekonstrukiraju s oblim pročeljima čime je nastao uistinu pravi i elegantni circus, kružni trg.
Piccadilly Circus nije, međutim, uspio zadržati svoj izvorno kružni oblik naročito dugo: kada je u osamdesetim godinama 19. stoljeća odlučeno da se probije avenija Shaftesbury, srušene su zgrade polukružnog pročelja na sjeveroistočnom dijelu trga pa je tako u 1880-ima postupno počela nestajati obla forma Piccadilly Circusa. Piccadilly Circus bio je sve manje kružan, a sve se više počeo pretvarati u nevjerojatno prometan splet današnjih avenija koje su se susrele na ovome mjestu.
Što se pak samog zanimljivog imena tiče – imena za koje se posjetitelji često pitaju što bi, zapravo, trebalo značiti – i avenija Piccadilly i Piccadilly Circus svoje ime duguju čvrstom okovratniku odnosno ogrlici koju je početkom 17. stoljeća izađivao krojač na obližnjem Haymarketu. Ta se ogrlica, koja je u to doba bila vrlo popularan modni dodatak, nazivala “piccadil”, a njezin izumitelj – gospodin Higgins – izgradio je kuću na današnjem Piccadillyju i nazvao je Piccadilly Hall (u nekim izvorima – Pickadilly Hall). Prvi puta se ovo ime pojavljuje u zapisima iz 1626. Izvorno, riječ “piccadil” potječe iz francuskog jezika, gdje riječ picar označava ubadanje, šivanje, nabadanje. (Nešto više o imenima najpoznatijih londonskih ulica i trgova već sam pisao.)
Još jedna fotografija Piccadilly Circusa iz 1896. s pogledom na tek izgrađenu aveniju Shaftesbury.
Spomenuto “probijanje” sjeveroistočnog kuta Piccadilly Circusa i njegovo pretvaranje u današnju Shaftesbury Avenue krajem 19. stoljeća imalo je dalekosežnije posljedice po izgled Piccadilly Circusa no što biste na prvi pogled možda mogli pomisliti. “Problem” nije bio samo u tome što circus, eto, više nije bio kružnoga oblika, već i u činjenici da su vlasnici novoizgrađenih zgrada krajem 19. stoljeća zaključili kako bi mogli podosta profitirati činjenicom da su se njihove nove zgrade našle na jednom od najprometnijih čvorišta u Londonu i svijetu. Vlasnici trgovina na “ušću” avenije Shaftesbury u Piccadilly Circus shvatili su da se nalaze na idealnoj poziciji i da mogu mnogo više zaraditi iznajme li prostor na svojim zgradama u reklamne svrhe – električne reklame tada su bile zadnji krik tehnologije i marketinških metoda, a mnogi su bili spremni platiti za ovaj prestižni reklamni tretman na Piccadilly Circusu (baš kao što su to i danas spremni učiniti).
Ideja o pretvaranju nekoć pomno planiranog i konstruiranog Piccadilly Circusa u koji se trebala sliti Nashova grandiozna avenija posvećena Princu Regentu u najskuplji marketinški prostor na planetu nije se, međutim, već niti tada svidjela gradskim ocima. Londonsko vijeće, London County Council, pokušalo je zabraniti postavljanje električnih reklama na zgradu na sjeveroistočnom dijelu Piccadilly Circusa no taj je pokušaj bio posve bezuspješan. Tako je 1910. prva električna reklama zasvijetlila na Piccadilly Circusu, a u raspletu događaja koji se uistinu može nazvati ironijom sudbine 1923. je postavljena i velika reklama na pročelje London Paviliona, unatoč činjenici da je ova zgrada bila u vlasništvu gradskoga vijeća, istog onog koje se dvadeset godina ranije burno protivilo komercijalizaciji Piccadilly Circusa.
Promatrajući Piccadilly Circus mogli biste se, doduše, upitati zašto nema tako brojnih reklama po njegovim drugim dijelovima osim sjevernog ruba. Odgovor je jednostavan, ali za njega treba ponovno uroniti u povijest: još za vrijeme arhitekta Nasha određeno je da, poput većine zemljišta u središtu Londona, zemlja, zgrade i fasade službeno pripadaju Kruni (tojest, samoj monarhiji – o čemu sam već pisao objašnjavajući vlasničke tajne Regent Streeta) a tim je dokumentima svako postavljanje bilo kakvih znakova i oznaka na pročelja zgrada bilo strogo zabranjeno. Reklame su stoga mogle niknuti samo na sjeveroistočnom dijelu Piccadilly Circusa kad je stara zgrada srušena kako bi se napravilo prostora za aveniju Shaftesbury.
Piccadilly Circus nastao je 1819. kada je Nashov Regent Street probijen do kraja i susreo se s avenijom Piccadilly. Do danas Piccadilly Circus, naravno, nije uspio zadržati svoj izvorno kružni oblik jer su u međuvremenu probijene i druge avenije koje su Piccadilly Circus pretvorile u jednu od najprometnijih točaka u Londonu. (Foto: © Visit London Images / Britain on View / Pawel Libera)
No jedan od najzanimljivijih dodataka Piccadilly Circusu svakako je “Eros”, skulptura koja krasi vrh Memorijalne fontane podignute u slavu lorda Shaftesburyja, poznatog filantropa iz 19. stoljeća po kojemu je ime dobila i susjedna avenija. Simbolična fontana – čije je ime, službeno, Shaftesbury Memorial Fountain, a nikako “Eros” – otkrivena je 1893. i izgrađena je dobrovoljnim prilozima brojnih građana koji su željeli obilježiti sjećanje na lorda Shaftesburyja. Fontanu je osmislio arhitekt Alfred Gilbert te je tada ušla u povijest po određenim tehnološkim dostignućima; primjerice, sam “Eros” bio je prva londonska skulptura izlivena od aluminija.
Ono što Gilbert, naravno, nije očekivao jest to da će prolaznici Erosu nadjenuti njegov današnji nadimak po grčkom bogu ljubavi i ljepote, a arhitekt je uistinu zamislio da anđeo s krilima i strelicom predstavlja anđela kršćanskog milosrđa – što se pokušalo riješiti davanjem ovog službenog imena skulpturi (Angel of Christian Charity) – ali to ime javnost nikada nije prihvatila, unatoč tome što je bilo više u skladu s namjerama arhitekta i filantropskim radom i djelom lorda Shaftesburyja.
Vijeće Westminstera, područja grada u okviru kojega se Piccadilly Circus i nalazi, potvrdilo je u svojim materijalima, međutim, kako se u slučaju Gilbertove statue ipak radi o Anterosu, Erosovu bratu, bogu uzvraćene ljubavi koji kažnjava one što u ljubav ne vjeruju i “osvećuje” neuzvraćene ljubavi. Stoga bi baš Anteros, zapravo, bilo ispravno ime za skulpturu koja krasi vrh Memorijalne fontane, tim više što Anteros kao bog bezuvjetne ljubavi uistinu predstavlja rad i djelovanje filantropa, lorda Shaftesburyja, te je time i odgovarajući dodatak koji je Gilbert zamislio na Memorijalnoj fontani za lorda. To naravno nije spriječilo prolaznike, one domaće i one gostujuće, da skulpturu i dalje nazivaju jednostavno – Erosom.
Memorijalnu fontanu za lorda Shaftesburyja koju je dizajnirao arhitekt Alfred Gilbert krasi skulptura koju i Londončani i posjetitelji nazivaju "Erosom", no u stvarnosti se radi o njegovom bratu, također bogu, Anterosu. Time je Gilbert želio označiti nesebično filantropsko djelovanje lorda Shaftesburyja u 19. stoljeću. (Foto: © Visit London Images / Britain on View / Pawel Libera)
Bilo kako bilo, u doba kada je fontana sa svojom skulpturom otkrivena i predstavljana javnosti, korištenje gole osobe na javnom spomeniku bilo je prilično inovativan i vrlo kontroverzan potez u konzervativnom okruženju viktorijanskog Londona. Unatoč tome, javnost je izuzetno dobro prihvatila “Erosa”. Iako fontana nije bila izgrađena posve u skladu s izvornim Gilbertovim planom – on je zamislio daleko veću, grandiozniju, spektakularniju fontanu u koju će se voda slijevati preko više platformi postavljenih u visinu – ubrzo je postala redovito okupljalište Londončana, a sve do četrdesetih, ratnih godina 20. stoljeća ispod Erosa su se okupljale brojne starije gospođe koje bi ovdje sjedile satima i satima, promatrajući život na Piccadilly Circusu. Ubrzo su one postale praktički integralni dio same scene oko fontane te dobile i prikladan šaljivi nadimak – ‘Cockney flower girls’.
Kako bi priča o Erosu bila još šira i još kompliciranija, javnost ubrzo nije više spekulirala samo o tome radi li se o simbolu ljubavi ili kršćanskog milosrđa već je pokušala zaključiti i gdje bi završila strelica kada bi Eros kojim slučajem oživio i odapeo svoj luk. Pojavilo se nekoliko teorija koje su s vremenom prerasle u urbane legende i u kojima se tražio neki “skriveni smisao” ili poruka koju je arhitekt fontane, Alfred Gilbert, možda želio ostaviti svakodnevnim prolaznicima.
Prva od urbanih legendi kaže da bi strelica – prikladno – odletjela u smjeru avenije Shaftesbury gdje bi pogodila neku od zgrada. Druga urbana legenda predviđa da Eros nije samo izuzetno precizan strijelac, već i vrlo snažan: po toj legendi, strelica je usmjerena prema Dorsetu gdje se nalazio dom lorda Shaftesburyja. Obje urbane legende, međutim, baš ne drže vodu, jer se na gornjim ranim fotografijama Piccadilly Circusa snimljenima 1896. – dakle, samo tri godine nakon izgradnje Memorijalne fontane – vidi da strelica nije usmjerena niti prema aveniji Shaftesbury, niti prema Dorsetu, već prema jugu, tj. donjem dijelu Regent Streeta koji se nastavlja nakon Piccadilly Circusa. Skulptura i strelica su, dakako, i danas usmjerene u istom pravcu.
Reklama za Sanyo danas je najstarija reklama na Piccadilly Circusu - ovdje je još od kraja osamdesetih godina i od tada se nije mijenjala. TDK se pojavio ovdje 1990. umjesto ranije reklame za Kodak. McDonald's je ovdje skoro jednako dugo kao i Sanyo, ali je nekoliko puta stavljana nova reklama; današnji veliki LED ekran ovdje je postavljen 2008. Samsung je svoj komadić skupog reklamnog prostora na Piccadilly Circusu dobio 1994. kada je "uletio" na dotadašnje mjesto rezervirano za Panasonic. Od postojećih reklama, gledano po tome tko koliko dugo "drži" ovaj prestižni reklamni prostor, rekorder je ipak Coca Cola koja svoju reklamu na Piccadilly Circusu ima, bez prekida, još od 1955. (Foto: © Visit London Images / Britain on View / Pawel Libera)
Piccadilly Circus nije najljepši trg u Londonu – najprometniji, najhektičniji i najdinamičniji vjerojatno jest – no nikako ga ne treba doživljavati “zdravo za gotovo”. Ovo središte londonskog noćnog života na koje se slijevaju rijeke prolaznika željnih zabave nastalo je pomno planiranom izgradnjom prije gotovo dva stoljeća i još uvijek odiše određenom dozom elegantne arhitekture iz vremena regencyja, premda je ona naravno prigušena komercijalizacijom brojnih pročelja. No, i impresivne reklame podjednako su zaštitni znak Piccadilly Circusa kao i Eros ili bilo koji drugi njegov element; nadam se da vam je ovaj članak pomogao da sljedeći puta kada se nađete na Piccadilly Circusu ugledate i pokoji detalj na koji ranije možda uopće niste obraćali pažnju.
Komentari