Preminuo Michael Foot

Piše: Dario Sušanj , 04. 03. 2010.

Nekadašnji čelnik britanskih laburista i vođa opozicije u vrijeme vlade Margaret Thatcher, političar koji je svojim djelovanjem u parlamentu dugim 42 godine postavio svojevrsni rekord, preminuo je jučer u 96. godini života. Svojom dugom i bogatom političkom karijerom o čijem će pravom smislu i značaju britanski politički komentatori još dugo raspravljati a koju su njegovi kolege parlamentarci opisivali kao “izrazito dosljednu karijeru briljantnog govornika” u devedesetima je “dotaknuo” i Hrvatsku – zagovarajući tada prilično vatreno politiku hitne i snažne međunarodne intervencije kojom bi se Hrvatska i Bosna i Hercegovina zaštitile od agresije – pa je pomalo nevjerojatno da je vijest o smrti Michaela Foota baš posve promaknula hrvatskim medijima.

Michael Foot (Foto: Laburistička stranka)

Iako se 1992. nakon duge parlamentarne karijere povukao iz Donjeg doma Parlamenta i otišao u mirovinu, Michael Foot ostao je politički vrlo aktivan. Tako je u devedesetima zagovarao hitnu međunarodnu intervenciju NATO-a na našim prostorima, intervenciju kojom bi se pomoglo Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini – no bili smo svjedoci da je ova međunarodna intervencija kojoj se Foot nadao ipak u konačnici došla prilično kasno.

Michael Foot bio je i jedan od pokrovitelja i članova Britansko-hrvatskog društva u Londonu, a zbog bezrezervne je podrške Hrvatskoj tih godina povremeno bio izložen i kritikama koje su uglavnom išle na račun njegove “pretjerane podrške Franji Tuđmanu”, kako se tada pisalo u Guardianu.

Međutim, nikakvi komentari nisu ga spriječili da nastavi svoju aktivnu kampanju za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, potaknut naročito ratnim stradanjima Dubrovnika. Iako je kao šef oporbe početkom osamdesetih predstavljao opoziciju vladi Margaret Thatcher, ovo se dvoje političara u devedesetima u svojoj podršci Hrvatskoj našlo na istoj strani.

Za one koji žele saznati ponešto više o ovom političaru, evo tek malog izbora vijesti, analiza i komentara koji su danas i jučer objavljeni u britanskim medijima na temu jednog od rijetkih političara koji bi, kako u svojim realističnim hvalospjevima pišu neki komentatori, “radije časno izgubio nego varao u bitci”.