Kada se rimski car Hadrijan upuštao u desetogodišnji projekt kojim će rimski dio Britanije odvojiti od “divljih”, barbarskih plemena iz sjeverne pokrajine Albe – zacrtavši time praktično u velikoj mjeri povijesnu granicu Engleske i Škotske – vjerojatno nije niti slutio da će njegov zid više od milenija i pol kasnije još uvijek stajati na ovome mjestu i predstavljati pozornicu za atmosferičan događaj poput ovog večerašnjeg.
Kompjutorski generirana simulacija, napravljena prije samog događaja danas, koja prikazuje kako će izgledati paljenje brojnih baklji duž Hadrijanova zida. (Foto: © Hadrian's Wall Heritage Ltd)
Više od pet stotina volontera večeras je provelo u djelo projekt što ga je osmislila organizacija koja brine o Hadrijanovu zidu – Hadrian’s Wall Heritage. Za ovaj jednokratni događaj, planiran mjesecima a izveden samo i isključivo večeras, upaljene su baklje duž cijelog Hadrijanovog zida, na njegovoj ukupnoj duljini od 135 kilometara. Prva je baklja upaljena u 18 sati na njegovu sjeveroistočnu kraju, u rimskoj tvrđavi Segedunum u Wallsendu, da bi potom baklje “nicale” na otprilike svakih 250 metara zida, odnosno – tamo gdje zid više ne postoji – duž rute kojom je Hadrijanov zid nekoć prolazio.
Otprilike sat vremena kasnije svjetlosna je poruka stigla i do zapadne obale Engleske i mjesta Bowness-on-Solway u Cumbriji, povezavši tako obje engleske obale i uspostavivši komunikacijsku liniju koja ovdje nije postojala još od rimskih vremena. Posebna proslava održana je u Carlisleu u trenucima dok je baklja prolazila kroz ovaj pogranični grad koji je u stoljećima nakon što su Rimljani napustili Britaniju bio tradicionalno poprište mnogobrojnih bitaka između Engleza i Škota. Cijela ruta kojom su večeras paljene baklje uređena je i preporučena kao jedna od nacionalnih pješačkih staza – dakako, za one koji imaju kondicije za ovo putovanje, dok se ostali mogu prošetati tek nekom od odabranih dionica.
Cijeli je projekt Illuminating Hadrian’s Wall osmišljen u cilju promocije ovih sjevernih krajeva Engleske i realiziran kao najava tjedna promocije britanskog turizma (blog s brojnim fotografijama zabilježenima večeras možete pronaći na stranicama projekta), a zahtijevao je prilično mnogo planiranja; iako dobrovoljaca nije nedostajalo (neki su navodno dolazili čak iz Kanade i Australije kako bi mogli sudjelovati u ovom jedinstvenom poduhvatu!), bio je nužan dogovor s više od stotinu vlasnika zemlje kroz koje prolazi zid. Još je, međutim, zanimljivije što su dvije engleske obale ove večeri spojene svjetlošću baš u godini kada će raznim događajima biti obilježavano rimsko nasljeđe u Velikoj Britaniji.
Dobrovoljci s bakljama nalazili su se na svakih 250 metara duž linije kojom prolazi ili je prolazio Hadrijanov zid. (Foto: © Hadrian's Wall Heritage Ltd)
Ove je godine, naime, točno 1600 godina otkako su Rimljani zaključili da će napustiti ovaj otok, povukavši 410. godine sve svoje snage iz Britanije zbog nemogućnosti da svojim ograničenim snagama brane teritorij koji se našao pod napadom sa svih strana. Za sobom su ostavili civilizacijsko nasljeđe ali i mnogobrojne Rimljane koji su se odlučili ne vraćati u svoje carstvo već su se pomiješali s ranim Britancima (jedan od tih Rimljana koji je odlučio ostati na otoku nakon povlačenja rimskih snaga bio je, možda, i kralj Artur, odnosno osoba koja je poslužila kao predložak za buduću legendu što se pojavila tek koje stoljeće kasnije – dakako, ukoliko je legenda o ovome kralju uopće temeljena na stvarnoj osobi).
Nakon povlačenja Rimljana došlo je do određenog ekonomskog nazadovanja društva i napuštanja pojedinih naselja ali povjesničari i dalje raspravljaju o razmjerima tih posljedica za rano britansko društvo: rimska uređenost društva manifestirala se – posve je to moguće – i kroz naslijeđen, relativno uređen i miran život u Britaniji u petom stoljeću. Određeni arheološki nalazi potvrđuju da pojedine nastambe nisu napuštene odmah nakon odlaska rimskih legija pa je značaj rimske prisutnosti na otoku vjerojatno dalekosežniji no što se ranije pretpostavljalo. U konačnici, Rimljani su zaslužni i za osnutak Londiniuma, baš na mjestu gdje je bilo najlakše i najjednostavnije premostiti Temzu, te za procvat mnogih drugih gradova na južnom dijelu otoka, poput Verulamiuma, Cirencestera i Canterburyja. Možda još važnije: Rimljani su izgradili mrežu putova po Britaniji, uključujući i poznati Watling Street, cestu koja je spajala Canterbury i St. Albans.
Hadrijanov zid postao je 1987. zaštićen UNESCO-ov spomenik svjetske baštine. Većina zida nestala je do današnjeg dana ali su pojedine dionice još prilično dobro očuvane do svoje originalne visine od oko 3 metra. Za to ponajviše treba zahvaliti ljubitelju starina, Johnu Claytonu iz Newcastlea, koji je u 19. stoljeću (oko 1830.) kupovao zemljišta po kojima je Hadrijanov zid prolazio. (Foto: © Britainonview / Rod Edwards)
Hadrijanov zid bio je tek jedan od tih rimskih projekata koji su trebali osigurati miran život na južnoj polovici otoka; njegova je izgradnja počela 122. i dovršena je, vjerojatno, u sljedećih desetak godina, mada neki izvori spominju i kraći period od oko šest godina. Iako zid nije bio vrlo širok – na najtanjim je dionicama bio širok tek 1,8 metara, na najširima oko 2,5 metra – duž cijele njegove duljine postavljeno je stotinjak što promatračnica a što većih utvrda s kojih su rimski vojnici mogli nadzirati “divlja” škotska plemena iz tadašnje provincije Albe i spriječiti njihove inače brojne pokušaje proboja na jug. Nakon Hadrijanove smrti granica Rimskoga carstva u Britaniji pomaknuta je još oko 150 kilometara sjevernije, te je ponovno izgrađen zid – Antoninov zid – koji se nalazi u današnjoj Škotskoj, povezujući Firth of Forth na istoku (nedaleko Edinburgha) i Firth of Clyde na zapadu zemlje (nedaleko Glasgowa).
- Illuminating Hadrian’s Wall (vijesti, blog, fotografije)
Komentari