Londonska je podzemna željeznica stara oko stoljeće i pol, ali njezini tuneli, u kronološkom smislu, prokopani su kroz više od dva tisućljeća podzemne londonske povijesti. Viđenja neobjašnjivih pojava u tunelima ispod grada stoga nisu rijetka, pa iako o njima možda nećete razmišljati dok se usred “špice” nalazite na prometnoj stanici poput Banka, Waterlooa ili Oxford Circusa, stvari se poprilično mijenjaju ako u pozni sat kao jedina osoba na platformi čekate posljednji vlak…

Iako je sama podzemna željeznica izuzetno sigurna (a tuneli pod stalnim nadzorom brojnih sigurnosnih kamera), vjerojatno vam neće biti baš posve svejedno ostanete li posljednji na stanici, čekajući zadnji vlak. Na slici je Holborn, stanica o kojoj kruži ipak posve nevjerojatna urbana legenda koja kaže da ispod nje živi cijela jedna kolonija Londončana... (Foto: © Visit London Images / Pawel Libera)

Na početku bih se želio ograditi od vječne dvojbe o tome jesu li paranormalne pojave, pa tako i viđenja duhova istinite ili ne. Cilj ovog članka nije dati decidirani odgovor na to pitanje, već čitatelju pružiti određene činjenice, te mu prepustiti da sam izvede svoje zaključke. Ipak, gdje ima dima, ima i vatre, kako kaže poslovica, a Velika Britanija je već poslovično zemlja u kojoj su kontakti sa paranormalnim česti – dovoljno je navesti podatak kako je svaki deseti Britanac navodno imao neku vrstu takvog iskustva. Nije to ništa neobično, jer zemlja obiluje područjima koja kod čovjeka izazivaju blagu jezu; od keltskih megalita na maglovitom poljanama Walesa i južne Engleske, preko niske napuštenih dvoraca, katakombi i crkvi, pa sve do znakova u krajoliku koje su ostavila dva zadnja stoljeća industrijskog booma, poput derutnih industrijskih pogona ili napuštenih željezničkih tunela…

I stanimo tu na trenutak – londonsko je podzemlje ispresječeno mrežom uglavnom aktivnih ali i “umirovljenih”, ljudskom rukom stvorenih prokopa koji udomljuju ne samo željeznicu već i dijelove bivših tramvajskih linija (konkretno Kingsway), podzemne vode, minijaturni poštanski vlak od Paddingtona do Aldgatea (izvan upotrebe od 2003.), a tu je i cijeli splet hodnika i dvorana koji je u hladnoratovskom razdoblju trebao u nuždi poslužiti za smještaj operative i građana.

Ipak, zbog relativne pristupačnosti a pogotovo zbog specifične klaustrofobične atmosfere, dvorane i koridori londonske podzemne željeznice su najidealnija mjesta za susrete s paranormalnim. Ovdje se čovjekov urođeni strah od podzemlja kao simbola smrti i nepoznatog spaja sa pomalo sablasnim tehnološki uvjetovanim čimbenicima kao što je treperenje neonskog svjetla u pločicama obloženim prolazima ili brujanje udaljenog lifta ili eskalatora. O tome nećete misliti kada se tijekom rush houra spuštate u bučne i napučene prostore najvećih stanica poput Banka, Waterlooa ili Oxford Circusa, no stvari se poprilično mijenjaju ako u pozni sat kao jedina osoba na platformi čekate zadnji vlak ili ako ste jedan od zaposlenika London Undergrounda koji noću vrše provjeru infrastrukture. Pribroji li se tome činjenica da tuneli podzemne željeznice u kronološkom smislu presjecaju više od dva tisućljeća zatrpane londonske povijesti, viđenja neobjašnjivih pojava u tim prostorima dobivaju na vjerodostojnosti.

Photoshop, igra svjetla i tame, pogreška na senzoru kamere ili možda - neočekivani posjetitelj? Fotografija sablasti iz londonske podzemne željeznice, dakako, baš i nema previše, no priča onih koji su ih navodno vidjeli uistinu ne nedostaje... (Foto: Daveograve, Creative Commons Attribution 2.0 licenca, http://www.flickr.com/photos/daveograve/3735169426/)

Visoki čovjek u dugom, crnom kaputu…

Prilikom proširenja stanice Bank godine 1933., radnici su naišli na lijes zakopan na bivšem groblju uz crkvu Sv. Christophera, na lokaciji koja danas predstavlja južnu stranu ulice Threadneedle. Nažalost, ovaj primjer uznemiravanja posmrtnih ostataka nije usamljen. Kada je devedesetih godina dvadesetog stoljeća probijan istočni nastavak linije Jubilee kroz Southwark na južnoj obali Temze, na planiranoj se trasi našlo staro groblje Cross Bones. Problemi sa istom linijom tu ne prestaju – pri radovima na posljednjoj stanici ogranka u Stratfordu otkriveno je 647 grobišta žrtava kuge iz četrnaestog stoljeća. Na tom se mjestu nalazio cisterijanski samostan Sv. Marije koji je razoren oko 1540. tako da je pripadno groblje sve do konca dvadesetog stoljeća spavalo u duboku zaboravu. Unatoč jezivom nalazištu, lokacija stanice nije mijenjana, a ostaci žrtava su prebačeni na cisterijansko groblje pri opatiji Sutton Coldfield u zapadnom Midlandsu.

Skica iz 1746. koja pokazuje lokaciju vješala na Tyburnu, danas prekrivenom pritoku Temze. Na ovome se mjestu danas nalazi postaja Marble Arch; kako bi vam orijentacija bila lakša, ulica lijevo je Bayswater Road a desno je početak Oxford Circusa. Otprilike na mjestu Tyburn Housea danas se nalazi hotel i sam ulaz u ovu stanicu podzemne željeznice.

Dvojbeno je mogu li žrtve iz davne povijesti biti odgovorne za pojedina ukazanja u londonskoj podzemnoj željeznici, no činjenice govore svoje. Jedan od tipičnih primjera je onaj sa stanice Marble Arch, izgrađene u blizini položaja nekadašnjih vješala Tyburn Tree, na kojima je smrt našlo više tisuća Londončana. Anonimna svjedokinja navodi vlastito iskustvo iz 1973. godine. Bilo je relativno kasno, a ona je kao jedina putnica napustila vlak na liniji Central. Ušavši u prazni lift, zaputila se gore, prema uličnoj razini, da bi u jednom trenutku postala svjesna nečijeg prisustva koje je u njoj izazivalo nelagodu i trnce. Samo dijelom okrenuvši glavu, krajičkom je oka uočila nešto što je opisala kao visokog čovjeka u dugom crnom kaputu. Jedva dočekavši otvaranje vrata, izletjela je vani. Ohrabrena, zbog prisustva nekolicine ljudi, okrenula se ka liftu kojeg je napustila prije sekundu – dvije. Bio je potpuno prazan!

Poznat je i slučaj vrišteće sablasti sa stanice Farringdon u Clerkenwellu. Po riječima očevidaca, kasno navečer, u vrijeme zadnjih vlakova mogu se čuti krici djevojčice kako odzvanjaju po opustjeloj platformi. Smatra se da je riječ o manifestaciji duha trinaestogodišnje Anne Naylor, koju su ubile maćeha i njezina kći u kući koja se nalazila uz rijeku Fleet, upravo na mjestu današnjeg Farringdona.

Kompleksom povezanih stanica Bank i Monument navodno luta ženska figura u tamnoj odjeći koja učas nestaje u zavojima hodnika i tunela... (Foto: Sunil Prasannan, Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported licenca)

Crna opatica sa stanice Bank

Pojedina ukazanja mogu imati svoje uzroke i u nemilim događajima novijeg datuma. Poznato je kako su za vrijeme Drugog svjetskog rata stanice podzemne željeznice korištene kao masovna skloništa, iako su se zbog specifične izvedbe pokazala manjkava za tu svrhu. Tipičan primjer je tragedija koja se navečer, 3. ožujka 1943., zbila na ulaznim stubama stanice Bethnal Green. Navodno je jedna žena, noseći bebu u naručju pri dnu stubišta izgubila ravnotežu i pala. Uplašena sirenama i zvukom nadirućih bombardera, masa ljudi se nastavila kretati uzrokujući stampedo u kojemu je u konačnici poginulo 172 civila. Četrdesetak godina poslije, 1981., šef stanice je u kasnim večernjim satima sređivao dnevnu papirologiju kada je začuo ženske krikove i dječji plač sa opustjelih platformi linije Central. Zvukovi su trajali nekih petnaestak minuta, a po njihovu prestanku čovjek je smogao hrabrosti napustiti kancelariju i poći provjeriti situaciju. Naravno, nije pronašao ništa što bi upućivalo na mogući izvor krikova, a službeno objašnjenje šturo navodi kako je riječ o kombinaciji zavijanja vjetra u koridorima i zvukova udaljenih vlakova.

Kompleks stanica Bank - Monument

Od svih paranormalnih pojava vezanih za londonsku podzemnu željeznicu, a koje imaju dokumentirani povijesni uzrok, jedna se izdvaja u tolikoj mjeri da je već postala dio gradskog folklora čime je pomalo izgubila na jezovitosti. Riječ je o čestom ukazanju žene odjevene u crninu, koja u kasnim noćnim satima prolazi platformama složenog staničnog kompleksa Bank – Monument u središtu Cityja. Navodno je u pitanju sablast stanovite Sarah Whitehead, čiji je brat Paul, inače djelatnik Engleske banke početkom 19. stoljeća okrivljen za krivotvorenje. Iako je tijekom procesa u Old Baileyju tvrdio da je nevin, sud mu nije povjerovao, tako da je Paul nedugo po završetku suđenja pogubljen u zatvoru Newgate. Ovakav razvoj događaja doveo je do toga da je jadna Sarah uskoro izgubila razum, počevši svakodnevno posjećivati Banku i raspitujući se za stanje svog već mrtvog brata. Zbog svoje upornosti i ekscentričnosti dobila je i nadimak Crna opatica (Black Nun), koji se kasnije modificirao u Bank Nun. Ta je mučna situacija potrajala idućih dvadesetipet godina, sve do njene smrti 1837. Ironijom sudbine, Sarah je pokopana na groblju crkve Sv. Christophera, koje je u kasnijim godinama postalo vrt Engleske banke, a sve do danas pojedinci koji se u kasnim satima nađu na stanici Bank svjedoče o ukazanju ženske figure u tamnoj odjeći koja nestaje u zavojima hodnika.

Ovo su bili neki od neobjašnjivih fenomena koji se povremeno javljaju u prostoru londonske podzemne željeznice, a kojima se bar može pretpostaviti uzrok. No, mnogo veći broj pojava se ne može povezati sa određenim događajem što im zasigurno pojačava dojam jezovitosti. Takav je primjerice događaj koji se 1992. zbio na stanici Becontree, u vrijeme nakon prolaska zadnjeg vlaka prema Upminsteru, kada je na radnom mjestu ostalo tek dvoje zaposlenika. Jedan od njih je začuo kako netko trese vrata prostorije u kojoj je boravio. Izašavši, vidio je mladu ženu duge plave kose koja je okrenuta leđima stajala nekoliko metara ispred njega. Pomislivši da je riječ o osobi koja je ostala zarobljena na zaključanoj stanici, krenuo je ka njoj s namjerom da je izvede, no, žena se tada okrenula ka njemu. Ono što je vidio sledilo mu je krv u žilama – na njenom licu nije bilo nikakvih tragova facijalnih elemenata; samo zategnuta koža koja je djelovala nekako maglovito. Kasnije se dotični djelatnik povjerio svom kolegi te ustanovio kako nije jedina osoba koja je te večeri vidjela istu sablast!

Kenningtonska petlja, dio pruge koji se koristi za okretanje vlakova linije Northern, vjerojatno je "uklet"; vozači koji ovim dijelom pruge voze prazne vlakove često prijavljuju kako iza sebe čuju lupanje vrata na vagonima i korake tajnovitih putnika koji se približavaju sve bliže i bliže vozačkoj kabini... Mnogi su vozači vlakova prijavili nelagodu dok prolaze Kenningtonskom petljom. Na fotografiji je stanica Kennington na liniji Northern, a Kenningtonska petlja nalazi se u nastavku tunela. (Foto: Sunil Prasannan, Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported licenca)

Ukleta Kenningtonska petlja

Mlađa ženska osoba također je viđena u podzemlju Elephant and Castlea u Southwarku.  Ova stanica linije Northern ujedno je i najistočnije odredište na liniji Bakerloo. Ponovo u kasnim večernjim satima, po zatvaranju stanice, neimenovani djelatnik ulazi u prvi vagon praznog vlaka, u namjeri da se njime vrati do depoa (spremišta) u Stonebridge Parku. Čekajući vozača, primjećuje djevojku koja ulazi u vagon kroz jedina otvorena vrata i prolazi pored njega. Vozač uskoro dolazi, i neposredno pred polazak vlaka, spomenuti se djelatnik osvrće po vagonu kako bi ustanovio da je ženska osoba koju je maloprije vidio jednostavno nestala! Uznemiren događajem i svjestan kako je žena morala proći pored njega ako je napustila vagon, djelatnik se povjerava vozaču. Ovaj djeluje uplašeno ali ne i iznenađeno. ‘Oh, her. We hear about her all the time.’ – glasio je odgovor vozača svojem kolegi. Izgleda kako ovo nije jedina paranormalna manifestacija vezana za Elephant and Castle, pošto radnici na održavanju stanice i tračnica tvrde kako u noćnim satima često čuju korake kroz opustjele platforme i hodnike. Ovome se može pridodati i tvrdnja nekolicine putnika koji su se vozili linijom Bakerloo od ove stanice prema sjeverozapadu. Čak i kad pored njih ne bi bilo drugih ljudi, navodno bi na staklu vagonskog prozora vidjeli odraz nečijeg lica pored svojeg!

Kenningtonska petlja nalazi se na južnom dijelu linije Northern.

Nešto južnije od Elephanta and Castlea, na liniji Northern nalazi se stanica Kennington, znakovita po tome što se dotad jedinstvena linija iz pravca Mordena u južnom Londonu ovdje račva na dva ogranka; zapadni koji ide prema Charing Crossu te istočni usmjeren ka London Bridgeu. Kako bi se izbjegle gužve i nepotrebna čekanja, uz stanicu je konstruirana podzemna petlja koja vlakovima omogućuje okretanje i povratak na prugu prema sjeveru, tzv. Kenningtonska petlja (Kennington Loop). Sudeći po glasinama koje kruže, ovaj je podzemni zavoj vjerojatno uklet. Najmanje su dva vozača ispričala gotovo identičnu priču o čudnim zvukovima koje su čuli tijekom prolaska kroz to područje. Iskrcavši putnike na južnoj platformi Kenningtona, uveli bi vlakove u petlju, u namjeri da se vrate na platformu usmjerenu ka sjeveru. Dolaskom do kraja petlje i čekajući zeleni signal koji bi im dozvolio ulazak na peron prema Charing Crossu, jasno bi čuli sve jače i jače zvukove otvaranja i zatvaranja vrata, kao da netko prolazi vlakom od stražnjeg dijela krećući se prema vozaču.

Tijekom osamdesetih, djelatnici podzemne željeznice dokumentirali su još jedan jezoviti slučaj. Konkretno, radnik na održavanju pruge je u noćnim satima vršio inspekciju Jubilee linije idući od Baker Streeta prema St. John Woodu. U jednom je trenutku odlučio odmoriti se, te zastao u tunelskoj niši kako bi zapalio cigaretu i popio limenku Coca Cole. Najednom je osjetio priličan pad temperature. Pogledavši ka jugu, prema Baker Streetu, vidio je nešto što ga je doslovno naježilo – iako je tunel bio potpuno prazan, u prašini između tračnica se jasno vidjelo slijeganje tla uslijed gaženja nevidljivih stopa koje su išle prema njemu. Kad su sablasni koraci prošli pored njega i nastavili ka sjeveru, temperatura se opet vratila u normalu, ali najgori dio je tek slijedio – radnik, kojeg se u izvještaju o ovom događaju spominje pod imenom Billy trebao je nastaviti provjeru tunela u istom pravcu u kojem je otišla sablast. Skupivši hrabrost, pretrčao je prvih desetak metara, osjećajući se, kako je naknadno naveo, kao u hladnjaku. Srećom, nakon tih desetak metara strah ga je najednom napustio te je svoju smjenu obavio koliko toliko normalno. Kasnije je Billy ovaj događaj ispričao svojem kolegi, stanovitom Wilsonu, očekivajući da će postati predmet ismijavanja. Ali, Wilsonu nije bilo do smijeha, već mu je mrtav ozbiljan ispričao kako se upravo na toj dionici dogodila nesreća u kojoj je servisni vlak pregazio čovjeka koji je provjeravao stanje tunela.

Stanica Marble Arch na liniji Central. Je li blizina nekadašnjih vješala na Tyburnu možda odgovorna za niz čudnih, sablasnih prikaza koje su, navodno, viđene na ovoj stanici? (Foto: Sunil Prasannan, Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported licenca)

Poluprozirni vlakovi iščezavaju u zidovima

Navedeni primjeri su uglavnom govorili o duhovima koji se manifestiraju u vidu prikaza s ljudskim likom ili zvukova, no neka svjedočenja sa šireg londonskog područja govore i o sablasnim vlakovima! Jedan se takav slučaj dogodio u prosincu 1928. na stanici South Kensington. Putnik iz zadnjeg vlaka na District liniji prema Earl’s Courtu je nedugo po silasku na peron začuo zvižduk stroja, te uočio poluprozirnu parnu lokomotivu i njenog sablasnog vozača. Prikaza je nakon nekoliko sekundi nestala u zazidanom tunelu! Nepotrebno je napominjati kako su obje linije koje prolaze preko površinske platforme stanice South Kensington (District i Circle) u to vrijeme već bile elektrificirane!

Dionica Archway - East Finchley na sjevernom dijelu linije Northern.

Slične su pojave sablasnog vlaka evidentirane i na liniji Northern, na dionici između stanica Archway i East Finchley. Zanimljivo je kako ova dionica prelazi preko četvrti Highgate, poznatoj po još jednoj pojavi sablasnog vlaka. Četrdesetih je godina dvadesetog stoljeća, naime, planirano površinsko proširenje linije Northern prema Alexandra Palaceu, no od projekta se odustalo nedugo po početku radova. Svejedno, stanovnici obližnjih naselja tvrde kako upravo od vremena pomenutih radova na toj nikad otvorenoj dionici čuju prolazak fantomskih parnih vlakova, najčešće po kišnim zimskim noćima.

Ovo je samo letimičan pregled možda najpoznatijih paranormalnih zbivanja koja su se, ako je vjerovati očevicima zbile u prostorima londonske podzemne željeznice, no time spisak takvih pojava ni izdaleka nije iscrpljen. Mogli bi smo spomenuti i neke urbane legende, poput priče o cijelom vlaku, koji je zajedno sa putnicima zazidan u napuštenim tunelima ispod bivšeg Crystal Palacea u Sydenhamu, one o amorfnoj crnoj masi koja je u nekoliko navrata prestravila radnike na probijanju Victoria linije kod Pimlica, o egipatskoj mumiji viđanoj u prvoj polovici prošlog stoljeća na danas zatvorenoj stanici British Museum, pa sve do nevjerojatnih tvrdnji o cijeloj koloniji londončana koja već više od stoljeća navodno egzistira u podzemnim hodnicima i napuštenim dijelovima Tubea ispod Holborna!

U svakom slučaju, sa svojih 11 linija, skoro 400 kilometara pruga i tunela te 270 stanica, sustav londonske podzemne željeznice je vrlo složen, a u nekim situacijama i poprilično jezovit kompleks!

Literatura za one koji žele saznati više o temi:

• David Brandon & Alan Brooke: Haunted London Underground (The History Press Ltd, 2008.)
• Ed Glinert: The London Compendium (Penguin Books, 2003.)
• Richard Jones: Walking Haunted London (The McGraw-Hill Companies, 1999.)
• Stephen Smith: Underground London: Travels beneath the City Streets (Abacus, 2005.)