Fawlty Towers ove godine može proslaviti svoj 35. rođendan. To je humoristična serija o neljubaznom, čangrizavom vlasniku devonskog hotela, njegovoj supruzi koja mu pije krv i zbog najmanje sitnice koja u hotelu ne funkcionira (a ne funkcionira štošta!), posve nesposobnom španjolskom konobaru koji ne razumije niti deset riječi engleskoga pa će na većinu pitanja odgovoriti zbunjenim ‘Que?’, te nizu drugih živopisnih likova koji doprinose smiješnom kaosu što vlada u ovom pansionu.

Kako je moguće da jedna serija s tek 12 snimljenih epizoda postigne takav kultni status i da gotovo u potpunosti bude smatrana klasičnim trenucima britanske komedije? Dijelove odgovora na to pitanje svakako čine briljantna karakterizacija likova, fantastično napisan scenarij u kojemu skoro svaka rečenica može natjerati na smijeh te komedija temeljena na klasičnom konceptu zabuna – a da Cleeseove glumačke vještine niti ne spominjemo!

Rijetko se koja humoristična serija može pohvaliti činjenicom da je poznat točan datum kada je začeta u mislima svojih tvoraca. A Fawlty Towers može se pohvaliti baš time: ideja o humorističnoj seriji čiji je glavni junak često dobronamjerni ali u praksi prilično disfunkcionalan i krajnje neljubazan voditelj hotela rođena je u glavi Johna Cleesea točno 12. svibnja 1971.

Toga je dana cijela ekipa “Monty Pythona” ušetala u hotel “Gleneagles” u gradiću Torbay, na engleskoj rivijeri u Devonu. Trebali su u tome kraju snimati nove nastavke svoje proslavljene, kultne serije, no John Cleese odmah je primijetio kako je vlasnik hotela – izvjesni Donald Sinclair – osoba “neizmjerno velike nepristojnosti”.

Dvojica Cleeseovih kolega gotovo trenutačno su se našla u sukobima sa Sinclairom. Terry Gilliam bio je naviknut najprije razrezati hranu vilicom i nožem a potom uzeti vilicu u desnu ruku i jesti samo njome; Sinclair mu je više puta predbacio kako se “u ovoj zemlji tako ne jede”, aludirajući na američko porijeklo Gilliama. No još je veći problem imao Eric Idle kada se nekoliko sati nakon prijavljivanja u hotel vratio na recepciju te se, ne pronašavši nigdje kofer, zbunjeno obratio Sinclairu tražeći objašnjenje gdje je njegova prtljaga. “Vaš se kofer nalazi s druge strane vrtne ograde”, navodno je posve mirno odgovorio Sinclair. Nakon što ga je Idle upitao zašto bi itko bacio prtljagu u susjedni vrt, Sinclair je pojasnio kako se možda netko uplašio da bi u koferu mogla biti bomba a da “ionako ima mnogo problema s osobljem posljednjih dana”.

Cijela je ekipa pajtonovaca napustila čudan hotel još čudnijeg vlasnika – ali John Cleese je odlučio ostati. Kasnije je ispričao kako ga je Sinclairova urođenja, iskonska neljubaznost prema gostima uistinu fascinirala pa ju je odlučio detaljnije istražiti, naslućujući vjerojatno odličan materijal za neku novu humorističnu seriju ili barem pokoji skeč baziran na ekscentričnom Sinclairu. Cleese je i svoju tadašnju suprugu pozvao da odsjedne u hotelu; glumica Connie Booth također će kasnije glumiti u Fawlty Towers.

Nakon što je snimanje i emitiranje svih ugovorenih epizoda “Monty Pythona” privedeno kraju, BBC je pokušao obnoviti ugovore s većinom glumaca i osmisliti pojedinačne projekte za svakoga od njih. Ponajviše su bili nestrpljivi i očekivali daljnju suradnju s Cleeseom koja je i dogovorena kad se on tri godine nakon kraja Pythona pojavio s idejom o humorističnoj seriji o neljubaznom, posve nerafiniranom vlasniku hotela. Dakako, priča je bila inspirirana njegovim iskustvom u Gleneaglesu!

Na konceptu serije i razradi dijaloga John i Connie radili su zajedno; u početku se Cleese počeo baviti pisanjem dijaloga za muške likove (vlasnika hotela Basila i nesposobnog španjolskog konobara Manuela) dok je Booth pisala dijaloge za Basilovu televizijsku suprugu, Sybil, i pomoćnicu Polly, njezin vlastiti lik. Na kraju je ovaj scenaristički tim Cleese – Booth toliko dobro funkcionirao da su napisali praktički cijelu seriju bez ičije pomoći izvana.

Fawlty Towers danas je – unatoč tome što je snimljeno samo 12 epizoda ove serije (dvije sezone s po šest epizoda u svakoj) – jedna od legendarnih i najomiljenijih klasičnih britanskih humorističnih serija. Međutim, kada je u rujnu 1975. emitirana prva epizoda, televizijski su je kritičari zasipali često prosječnim, katkada i vrlo nepovoljnim kritikama, a i televizijska je publika ostala relativno hladna. Pisalo se kako je ova komedija “lišena svega što mora imati moderna komedija, a osim toga pati od prenemaganja i pretjeranog glumljenja”.

Kritičari su možda imali koncepcijski problem s Fawlty Towers jer su očekivali da će John Cleese, kralj alternativnog humora koji se dokazao na “Monty Pythonu”, i u svojem novom projektu nastaviti pomicati granice humora i komedije, a Cleese se ovoga puta odlučio za posve “klasičnu” varijantu sitcoma – dakako, ništa što Cleese napravi nije “posve klasično”, ali čini se kako je i ta misao promaknula televizijskim kritičarima prije 35 godina. Niti jedna od pet epizoda u prvoj sezoni tako nije na dan svojeg emitiranja uspjela ući u deset najgledanijih emisija na televiziji toga dana, ali inzistiranje BBC-a na tome da nastavi seriju isplatilo se kada je šesta epizoda – The Germans - postigla nevjerojatnu gledanost, takvu da je BBC odlučio odmah reprizirati cijelu sezonu. Publika je, možda, “kasno palila”, ali je počela cijeniti ovu zabavnu seriju sasvim dovoljno da 1976. ona bude proglašena najboljom britanskom komedijom.

Kako to katkada već biva kod kreativaca, stvari nakon dovršetka prve sezone Fawlty Towersa nisu išle posve glatko. Brak Cleese – Booth raspao se praktički iste godine no dvojac je unatoč tome nastavio surađivati na scenariju za novu, drugu sezonu, ali je na njega bilo potrebno pričekati gotovo pune četiri godine. Connie Booth, naime, isprva nije baš bila raspoložena niti sklona ideji rada na drugoj sezoni (raspad njezina braka bio je tek jedan od razloga) no u konačnici su je BBC, Cleese i ostali involvirani ipak uspjeli nagovoriti na nastavak. Druga je sezona tako krenula s emitiranjem tek u veljači 1979. ali se produkcija sad pak otegnula zbog štrajka sindikata na BBC-u pa je posljednja, šesta epizoda sezone i ujedno posljednja epizoda cijele serije emitirana tek u listopadu te godine. I ona je postignula nevjerojatnu gledanost, ponovno, zbog štrajkova – konkurentska televizijska mreža, ITV, nije tih dana emitirala program zbog štrajka svojih djelatnika pa je BBC-ova gledanost višestruko porasla.

S rastom interesa za seriju porastao je i interes za Donalda Sinclaira, čangrizavog i neljubaznog vlasnika hotela iz Torbaya; sama činjenica da se radnja Fawlty Towersa odvijala u drugom gradu na rivijeri, Torquayu, nije nimalo pomogla u “maskiranju” identiteta osobe na kojoj je temeljena cijela serija a javnost je, dakako, željela upoznati vlasnika hotela kojemu većina gostiju predstavlja apsolutnu smetnju. Cleese je bio posve otvoren u pogledu “modela” koji je poslužio kao osnova za njegov lik Basila Fawltyja (tim više što u seriji postoji jedna interna šala da Basil pojedine goste šalje na večeru u “Gleneagles, samo malo niz ulicu”), no sve do Sinclairove smrti 1981. supruga vlasnika “Gleneaglesa” uporno se suprotstavljala Cleeseu tvrdeći da je Sinclair bio srdačna osoba te da je posve nemoguće da bi napravio išta od prilično apsurdnih stvari koje je Cleese spominjao, uključujući i famozno bacanje prtljage u dvorište susjedne kuće.

Dvije kćeri Donalda Sinclaira i do današnjih dana tvrde kako je Cleese uistinu pretjerao u portretiranju njihova oca – no svaka se odlična komedija u velikoj mjeri ionako temelji na prevelikom naglašavanju specifičnih karakteristika nekog pojedinca. Međutim, kada je Eric Idle prije nekoliko godina (2006.) objavio svoje memoare o “pajtonovskim” godinama, ne samo što je u njima dokumentirao ekscentrično ponašanje vlasnika hotela već ni njegova supruga u tim prisjećanjima nije najbolje prošla: nakon što su svi, nakon samo jedne prespavane noći u “Gleneaglesu”, odlučili napustiti hotel Sinclairovih, dotična im je, kaže Idle, pokušala isporučiti račun za cijela dva tjedna boravka!

Priča o navodnoj trećoj planiranoj sezoni ili čak famoznoj “trinaestoj epizodi” čini se, ipak, spada u domenu urbanog mita i wishful thinkinga brojnih obožavatelja ove serije. Ono što, međutim, ipak jest poznato jer je o tome progovorio i sam Cleese je činjenica da su postojali planovi za cjelovečernji film Fawlty Towers te da je postojala malena vjerojatnost da on i bude snimljen tijekom devedesetih godina. Cijeli je scenarij bio napisan i trebao se fokusirati na mirovinu Fawltyjevih kada oni napokon pronalaze dovoljno vremena da posjete Manuela i njegovu obitelj u Španjolskoj. Dakako, Basil Fawlty ne bi bio Fawlty kad ne bi sve uprskao pa tako igrom slučaja – i ponovno klasičnom komedijom zabuna – biva optužen za otmicu zrakoplova i provede cijeli odmor u zatvoru. No zbog brojnih Cleeseovih obaveza film tada nije snimljen, a ubrzo je i sam Cleese postao skeptičan oko toga bi li koncept ove humoristične serije uopće bio održiv u devedesetominutnom obliku.

Kratak vodič kroz epizode

Ništa, baš ništa, ne može zamijeniti samo gledanje ove humoristične serije. Nikakvi opisi, sažeci scenarija, citati pa čak niti isječci s YouTubea; Fawlty Towers je, naime, velikim dijelom klasična komedija zabuna pa se tako u svakoj epizodi može uživati isključivo u njezinoj cjelovitosti. Ukoliko ste propustili reprize koje se u trenutku pisanja ovog članka emitiraju svakoga utorka na 2. programu Hrvatske televizije, imam samo jedan savjet: trk u videoteku ili neku dobru trgovinu po dvostruki DVD box set praćen dodatnim, trećim diskom s posebnim dodacima! Sljedeći sažeci epizoda, pokoji screen capture iz serije i YouTube video će vas, nadam se, potaknuti da ipak u cijelosti pogledate ovu briljantnu humorističnu seriju.

1/1: “A Touch of Class”

Fawltyjeve susrećemo u za njih tipičnoj situaciji: Sybil uporno pokušava nagovoriti (zapravo – “pili”) svog tvrdoglavog supruga da objesi sliku na zid i istovremeno pripremi novi jelovnik. Sybil se ne slaže s Basilovim planom da u hotel privuče “elitu” – oglas za hotel u jednom ekskluzivnom magazinu bio je, naime, prilično skup – no Basil je uvjerava da će se plan itekako isplatiti.

Kada u hotel naiđe Lord Melbury, Basil “njuši” aristokraciju i miris novca, potpuno zanemaruje ostale goste (premještajući ih čak u blagovaonici kako bi mogao ugoditi Melburyju) i na kraju, u trenutku kada shvati da je prevaren i preveslan, uspije i potpuno upropastiti posjetu jednog pravog lorda koji izjavljuje kako se u “ovako užasno loš hotel nikada neće vratiti”…

1/2: “The Builders”

Vrijeme je za preuređenje prostora recepcije u hotelu. Sybil biva uvjerena da je Basil angažirao pouzdanog gospodina Stubbsa kako bi zazidao jedna vrata i napravio još neke prepravke, ali tvrdoglavi i škrti Basil zove jeftinog Irca O’Reillyja koji ga uvjerava da će poslati svoje najbolje radnike u hotel.

Njegova posve nesposobna ekipa zazida ulazak u blagovaonicu umjesto drugih vrata u predvorju, a potporni zid ispuni običnim gipsom. Kada Sybil po povratku u hotel uz pomoć majstora koji je izvorno trebao biti angažiran na preinakama otkrije što je Basil “zakuhao”, dotični se u strahu od supruge sprema pobjeći u Kanadu!

1/3: “The Wedding Party”

Basilu se ne sviđa budući mladi bračni par kojega prilikom prijavljivanja u hotel pokušava smjestiti u dvije odvojene sobe na različitim katovima kada shvati da nisu u braku; uvjeren je, naime, da su golupčići upleteni u grupne seksualne igre s drugo dvoje gosti iz hotela pa čini sve kako bi razotkrio ova nemoralna druženja – no kako to već biva u Basilovom slučaju, niz pogrešno protumačenih događaja dovodi ga do toga da u jednom trenutku posumnja kako je i Polly dio tog društvanca kada je vidi kako napušta sobu mladenaca. Basil se već priprema otpustiti Polly, no istovremeno ima i vlastitih problema s gospođom koja, unatoč evidentnoj ljutnji Sybil, pokušava očijukati upravo s njim…

1/4: “The Hotel Inspectors”

Basil dobiva informaciju da turistički inspektori inkognito “češljaju” sve hotele u Torquayu. Sama činjenica ne bi ga posve izludila da nije počeo sumnjati kako je jedan gost prema kojemu je bio izuzetno neljubazan – onako kako samo Basil Fawlty može biti – možda zapravo bio inspektor. Slučaj pogrešne identifikacije temeljene na pretpostavkama ponovno dovodi Basila do toga da u hotelu napravi potpuni kaos, pa – premda se radi o spoileru – ne biste trebali biti nimalo začuđeni činjenicom da će se pravi turistički inspektori pojaviti kod Fawltyja baš u pravom trenutku da svjedoče vrhuncu Basilove nespretnosti i neljubaznosti prema gostima…

1/5: “The Gourmet Night”

Basil ponovno, baš kao u prvoj epizodi, pokušava od svojega hotela napraviti mjesto u kojemu će uživati “viša” klasa pa organizira gurmansku večer i zapošljava novog kuhara Kurta. Premda se na večeri pojavljuje tek četvero uzvanika, stvari se tek pretvaraju u katastrofu kada Basil pronađe Kurta u posve alkoholiziranom stanju u kuhinji.

Kurt je, ispostavlja se, homoseksualac s romantičnim interesom za nesposobnog španjolskog konobara Manuela, a tugu zbog neostvarive ljubavne veze utopi u alkoholu prije no što je išta skuhao. Basil je prisiljen pobrinuti se za hranu kako zna i umije, dok Manuel pokušava odugovlačiti i kupovati vrijeme svirajući flamenco pred gostima…

1/6: “The Germans”

Bez ikakve dvojbe – jedna od legendarnih epizoda serije! Basil pokušava montirati veliku glavu losa u prostoru recepcije, ali mu ona padne na glavu i ozlijedi ga. Izgubljen i dezorijentiran, ozlijeđene glave, Basil u hotelu ugošćuje grupu njemačkih turista stalno se podsjećajući da ne spominje rat – u čemu je, dakako, katastrofalno neuspješan jer u svakoj rečenici napravi neki lapsus s ratnim asocijacijama!

“Zašto stalno spominjete rat”, pita Basil svoje njemačke goste; “Vi ste počeli”, odvraćaju mu Nijemci i pripremaju teren za njegov šlagvort: “Ne, vi ste počeli, vi ste napali Poljsku!”. Nakon što finalno rasplače njemačku djevojku i izludi Nijemce, Basil ih pokušava “oraspoložiti” imitirajući Hitlera u kombinaciji s njegovim ministrom smiješnoga hoda iz “Monty Pythona” – tih nekoliko sekundi Cleeseova gega predstavlja jedan od najboljih trenutaka britanskih humorističnih serija!

2/1: “Communication Problems”

Kada u hotel dođe starija nagluha gospođa koja po čangrizavosti može apsolutno parirati Basilu, ne treba proći mnogo vremena prije no što ga ona dovede na rub živaca. Basilovo nerazumijevanje za njezine prohtjeve ubrzo ga gurne posve preko linije osnovne pristojnosti: ona inzistira na boljem pogledu na more i općenito se žali na neatraktivnu panoramu na što joj Basil britko odgovara: “a što ste očekivali u Torquayu, pogled na Operu u Sydneyu?”.

Niz komunikacijskih poteškoća obilježava cijelu epizodu, no svojevrsni je vrhunac trenutak u kojemu Basil pokušava od svoje supruge Sybil sakriti činjenicu da se kladio na konjskim utrkama. Pokušavajući pantomimom sugerirati Polly kako se zvao konj na kojega je, umjesto njega, uložila novac, riječ “zmaj” opisuje pokazujući na Sybil…

2/2: “The Psychiatrist”

Psihijatar dolazi odsjesti u Fawlty Towers sa svojom suprugom očekujući miran odmor no ni ne sluti da će doživjeti pun raspon Basilovih “performansa”. Iako oprezno upozorava suprugu kako valja paziti na ponašanje pred psihijatrom, splet okolnosti i ponašanje na rubu živčanog sloma dovodi psihijatra do zaključka kako Basil ne bi bio tek zanimljiv predmet promatranja na kojemu bi se mogao temeljiti znanstveni rad, već tu ima materijala za čitavu knjigu! Basilu nimalo ne pomaže činjenica što Sybil smatra da promatra i pipka atraktivnu australsku gošću iz jedne sobe dok on samo pokušava dokazati kako je gost u susjednoj sobi doveo neprijavljenu ljubavnicu…

2/3: “Waldorf Salad”

Basil ponovno ima kroničnih problema s kuharima i gastronomskom ponudom u svojem establishmentu. Brojni gosti žale se na ono što im je posluženo, a Basil jedva uspijeva potkupiti kuhara da ostane pola sata dulje u večernjem terminu i pripremi neku hranu. No kada ostane i bez tog kuhara, Basil je prisiljen sam pripremati svu hranu i koktele, pri čemu ima ogromnih problema s razumijevanjem što bi točno trebao biti koktel screwdriver i što uopće ide u Waldorfsku salatu, živcirajući goste koji mu maltene diktiraju recepte do krajnjih granica. U jednom od zabavnijih trenutaka epizode, Basil pokušava održati dojam da i dalje ima kuhara, vičući na njega u trenucima dok mu u kuhinji gori meso i odgovarajući sam sebi pištavim, povišenim glasom… ali niti ta varka nije naročito dugog vijeka.

2/4: “The Kipper and the Corpse”

Haringe koje hotelski kuhar Terry priprema za jednog gosta ne djeluju baš dobro. Basil se pita “smiju li uopće biti te boje” i “nije li trovanje i dalje zločin u ovoj zemlji”, no Terry ga uvjerava da je s ribama sve savršeno u redu. Kada gost nedugo potom umre, Basil odmah počne paničariti da je otrovan pokvarenom ribom i pokušava smisliti plan kako da tijelo mrtvoga gosta odvuče iz sobe i nekamo sakrije a da to nitko od gostiju ne primijeti. Splet kaotičnih događaja kreće kada jedna od gošći u hotelu primijeti mrtvaca te se i ona onesvijesti, a Polly ju je kao privremeno rješenje prisiljena sakriti u ormar jedne već zauzete sobe, naravno – baš u trenutku kada se u nju požele vratiti gosti…

2/5: “The Anniversary”

Unatoč tome što je naziva “zmajem” i “njegovim malenim gnijezdom zmija”, Basil pokušava iznenaditi Sybil tako što joj priprema proslavu godišnjice braka ali se na to jutro pretvara da je zaboravio na obljetnicu. Sybil, krajnje izluđena činjenicom da je on opet zaboravio taj važan datum, demonstrativno napušta hotel, a Basil je suočen s činjenicom da kroz nekoliko minuta pristižu brojni gosti kojima treba prikriti informaciju da ga je Sybil napustila.

Basil izmišlja priču o njezinoj navodnoj bolesti sa simptomima koji djeluju uistinu strašno i vrlo zarazno, tvrdeći da je Sybil u sobi na katu i da joj je jako, uistinu jako loše. Na njegovu nesreću, jedna od gošći baš je medicinska sestra i inzistira na tome da vidi Sybil, pa Polly mora uskočiti i pretvarati se da je Basilova bolesna supruga…

2/6: “Basil the Rat”

Konobar Manuel ima novog kućnog ljubimca – i apsolutno inzistira na činjenici da se radi o hrčku. Ostatku svijeta prilično je očito da se radi o štakoru. Stvari možda i ne bi bile alarmantne da u nenajavljenu posjetu ne dolazi sanitarni inspektor koji je odlučio provjeriti i svaku najmanju sitnicu u hotelu – od stanja hladnjaka pa nadalje – i koji, dakako, pronalazi tisuću nedostataka, nabrajajući popis onoga što ne valja minutu, dvije.

Finale epizode – a i cijele serije – nevjerojatno je zabavno: štakor trčkara po blagovaonici baš u vrijeme dok se u njoj nalazi inspektor, no Manuel ga uspijeva uloviti u kutiju za kekse. Jadan Basil, koji to nije primijetio, ne sluti što mu se sprema kad inspektor naruči čaj i kekse, pa pred njim otvara kutiju…

John Cleese, inače, kaže kako mu je ovo omiljena epizoda serije!

Video isječci

Basil pokušava objasniti Manuelu da je na kruhu previše putra ali je razlika između engleskog i španjolskog za Manuela posve nepremostiva:

Ozlijeđeni Basil poslužuje Nijemce i nikako ne može prestati spominjati rat; koliko god se podsjećao na to, podsvjesni lapsusi događaju se u gotovo svakoj rečenici:

Simpatičan ali nesposoban Manuel pokazuje pun raspon kaosa kojeg je sposoban stvoriti kada se nađe sam u kuhinji:

Basilovi planovi za gurmansku večer počnu se izjalovljavati odmah od trenutka kada pristignu prvi gosti:

Manuelov ljubimac, štakor, pobjegne mu baš u trenutku kada se u hotelu nalazi sanitarna inspekcija – scena u kojoj se sanitarni inspektor i simpatičan štakor što proviruje iz kutije s keksima gledaju oči u oči nezaboravna je, a niti beskonačan popis utvrđenih nedostataka u hotelu nije ništa manje zabavan: