Otvorenje Parlamenta

Kraljičin govor središnji je dio ceremonije otvorenja nove parlamentarne sezone u Ujedinjenom Kraljevstvu; tradicionalno se održava u studenom ili – kao u današnjem slučaju – nakon netom održanih parlamentarnih izbora. Sam sadržaj Kraljičinog govora nije nimalo nevažan jer se njime zacrtava budući rad vlade i parlamenta pa će se o danas iznesenim stavkama i političkim prijedlozima tek žustro raspravljati u narednim danima. Ono što je zanimljivo promatrati sa strane svakako su ceremonijalni običaji vezani uz otvorenje parlamenta: jeste li, primjerice, znali da se podrumi parlamentarne palače još uvijek tradicionalno pretražuju u potrazi za barutom zbog jednog događaja iz 1605?

Kraljičina kočija dolazi pred palaču Parlamenta, označavajući početak ceremonije otvorenja ovog saziva parlamenta. Službeno državno otvorenje parlamenta događa se jednom godišnje i tom prilikom monarh otvara novu parlamentarnu sezonu. Uobičajeni je termin za to najesen, no u slučaju formiranja parlamenata ceremonija se događa odmah nakon općih izbora. (Foto: © Terry Moore, Parliamentary copyright images are reproduced with the permission of Parliament.)

Nakon najneizvjesnijih parlamentarnih izbora u novijoj britanskoj povijesti i uspješnog formiranja nove koalicijske vlade, današnji je dan – 25. svibnja – bio sljedeći važan datum u otočnom političkom životu. Tradicija i pravila rada Parlamenta nalažu da se jednom godišnje cijeli saziv parlamenta okupi te da mu se obrati aktualni monarh. Takvo otvaranje nove parlamentarne sezone u pravilu se događa najesen, u studenom, kojom prilikom vlada izlaže planove rada i svoja očekivanja za sljedeću parlamentarnu sezonu, no parlament je potrebno okupiti i odmah nakon općih izbora. Kraljica Elizabeta II. tako je danas, u ovom proljetnom terminu i niti tri tjedna nakon provedenih parlamentarnih izbora, posjetila sjedište Parlamenta, Westminstersku palaču, kako bi službeno otvorila njegovo prvo zasjedanje u novom sazivu. Teoretski je moguće da se u jednoj godini dogodi i više ovakvih otvorenja parlamenta: 1974. izbori su održani dvaput, pa je i parlament dvaput otvaran.

Za one koji žele promatrati monarhiju na djelu, ne postoji niti jedan drugi parlamentarni događaj tijekom sezone zasjedanja koji bi bio spektakularniji i otmjeniji od ovoga: kraljica stiže iz Buckinghamske palače u svojoj svečanoj kočiji, preuzima Imperijalnu krunu nakon dolaska u Parlament te potom drži govor sa svojega trona u Domu lordova. No, ono što je znano pod imenom Queen’s Speech zapravo nije uistinu njezin govor: što će ona točno reći ovisi o tome kakav govor je napisao aktualni, odnosno u ovom slučaju novi premijer, David Cameron, s užim timom svojih ministara. Premijer će, nakon što sasluša savjete kabineta i vodeće ljude Doma lordova i Zastupničkog doma Parlamenta, u većini slučajeva donijeti konačnu odluku oko toga što će u sadržajnom pogledu biti uključeno u finalnu verziju govora i što će Elizabeta II. pročitati pred predstavnicima oba doma parlamenta. Ovdje ne postoje nikakvi posebni zahtjevi: kraljičin će govor zacrtati osnovne smjernice rada parlamenta i vlade, no ne mora u detalje obrazložiti potpuni program vlade i najaviti baš sve daljnje korake.

Kraljica Elizabeta II. čita svoj govor s trona u Domu lordova. Njezin govor - Queen's Speech - napisao je premijer David Cameron sa svojim kabinetom ministara te oni u njemu zacrtavaju plan rada vlade u narednom periodu. To uključuje i osvrtanje na konkretne zakone koje planiraju donijeti. Za ovu prigodu otvorenja nove sezone parlamenta, Elizabeta II. nosi Imperijalnu krunu koja je ranije stigla do Westminsterske palače posebnom kočijom. (Foto: Parliamentary copyright images are reproduced with the permission of Parliament.)

Politički analitičari pretpostavljaju da je ovogodišnje sastavljanje i pisanje Kraljičinog govora bilo naročito “začkoljasto” i prepuno izazova budući da Ujedinjeno Kraljevstvo po prvi puta nakon 35 godina ima parlament u kojemu nitko nema većinu te da je po prvi puta nakon 65 godina na vlasti koalicijska vlada. Budući da Kraljičin govor nije tek puko obraćanje parlamentu već da je na određeni način obvezujuće za daljnji rad vlade, u praksi mu često prethode tjedni ili mjeseci “natezanja” unutar same vlade gdje se ministri bore da njihove ideje i planovi budu prihvaćeni kao jedna od tema za ovaj govor; spomen određene inicijative ili programa u Kraljičinom govoru je, naime, gotovo jamstvo da će se u određeni projekt ili program ići. Koalicijska vlada Konzervativne stranke i Liberalnih demokrata imala je tako ovoga puta svega deset dana od potpisivanja koalicijskog sporazuma do trenutka kada svoj program mora predstaviti parlamentu kroz Kraljičin govor. Vjerojatno je ovo bio i prvi veliki koalicijski zadatak koji su Cameronovi i Cleggovi suradnici uspješno zajednički prebrodili.

Obraćanje kraljice u samoj dvorani Doma lordova važno je i zbog daljnje uloge tog doma: neovisno o činjenici da trenutačna koalicijska vlada ima većinsku podršku u Zastupničkom domu, Dom lordova je taj koji u bilo kom trenutku može odbiti bilo koji zakonski prijedlog vlade i vratiti ga na ponovno razmatranje u Zastupnički dom pa stoga smještaj govora u ovaj dom ima i poseban značaj. Pritom čak nije važno ima li vlada većinu u Domu lordova ili ne jer ovakva procedura može bitno otegnuti donošenje pojedinih zakona. U situaciji kada nova britanska vlada predlaže značajne proračunske rezove i niz reformi (o većem sam dijelu koalicijskog programa već pisao u ranijem članku), svako bi odugovlačenje ili “padanje” pojedinih zakona u Domu lordova moglo dodatno zakomplicirati život koaliciji Davida Camerona i Nicka Clegga.

Ipak, za činjenicu da se Kraljičin govor održava u Domu lordova a ne u Zastupničkom domu odgovorna je jedna vrlo konkretna povijesna situacija: kralj Charles I. pokušao je 1642. ući u Zastupnički dom i uhititi petoricu zastupnika. Nakon što mu je čelnik toga doma odbio reći gdje se njih petorica skrivaju, daljnja praksa nalaže da je monarhu zabranjen svaki sljedeći ulazak u donji dom parlamenta!

Kraljevska procesija napušta Westminstersku palaču, sjedište Parlamenta, nakon današnjeg otvorenja parlamentarne sezone. (Foto: © Terry Moore, Parliamentary copyright images are reproduced with the permission of Parliament.)

Samo otvorenje Parlamenta posebna je ceremonija koja u sebi sadrži mnoge povijesne elemente: primjerice, prije nego što se bilo što desi u Westminsterskoj palači, čelnik kraljičine straže pretražuje podrume parlamenta kako bi se uvjerio da u njima nema baruta – “zaostatak” je to iz godine 1605. kada je Guy Fawkes sa svojom skupinom zavjerenika umalo uspio poslati i zgradu Parlamenta i same zastupnike nebu pod oblake! Iako je tada uistinu malo nedostajalo da katolik Fawkes uspije izvršiti atentat na protestantskog kralja Jamesa I. baš prigodom jesenskog otvorenja parlamenta u studenom, slična se situacija kasnije nije nikada ponovila pa je pretraživanje podruma Westminsterske palače danas ponajprije tek dio ceremonije. Imperijalna kruna koju će kraljica nositi tijekom svojega govora nakon toga stiže do zgrade parlamenta u svojoj vlastitoj kočiji te će je kraljica staviti na glavu tek neposredno prije ulaska u Dom lordova.

Tradicija nalaže da svi parlamentarci saslušaju Kraljičin govor te da ga ne prekidaju za britanski parlament inače karakterističnim i duhovitim “podbadanjima”, iako su laburisti ne tako davno – 1998. – odlučili pozdraviti jedan od vladinih prijedloga glasnim vikanjem yes i hear, hear za vrijeme Kraljičina govora, što je izazvalo uzvratne uzvike shame, shame konzervativnih zastupnika i u konačnici kritiku javnosti za jedne i druge. Tek u danima koji slijede nakon Kraljičina govora parlament će imati prilike raspraviti ono što su danas čuli: raspravljat će se o pojedinim elementima programa pa će nakon toga Cameron i Clegg konkretnije znati kako novi saziv parlamenta “diše” kada se radi o pojedinoj temi i programu nove vlade.

Oba doma parlamenta danas su, međutim, prihvatila svoje prve pro forma zakone: tradicija nalaže da Dom lordova prihvati zakon nazvan Select Vestries Bill a Zastupnički dom istovremeno kao svoj prvi zakon prihvaća Outlawries Bill. Ova dva zakona nemaju nikakvog stvarnog pravnog učinka i njihov je sadržaj posve nebitan; mada se na prvi pogled čini kako bi cilj ovog drugog zakonskog prijedloga trebao biti učinkovitija borba protiv odmetnika i kriminalaca, njegov je sadržaj uistinu nevažan. Njima se želi pokazati samo jedna stvar: Parlament može djelovati neovisno od monarha koji je upravo dovršio svoj govor i napustio Dom lordova, a ova dva zastupnička tijela imaju pravo na vlastito izražavanje mišljenja i biranje svojih tema o kojima će raspravljati, posve neovisno od onoga što su svojim govorom ranije zacrtali kralj ili kraljica.

Kraljica Elizabeta II. i princ Philip tijekom današnje posjete Parlamentu. (Foto: © Alpha Photo, Parliamentary copyright images are reproduced with the permission of Parliament)