Tajne imena ulica (3)

Kamo su nestali slon i dvorac, ako više nisu kod Elephant & Castlea? Etimologija imena gradskih ulica i četvrti u svakom je gradu prepuna zanimljivih priča, no kada šećete Londonom imena ulica uistinu su prožeta poviješću dugom dvije tisuće godina. Kako nakon prethodna dva nastavka u ovoj seriji članaka zanimljiva imena i dalje nisu iscrpljena, evo novih desetak!

• Prvi nastavak članka: Heathrow, Gatwick, Piccadilly, Haymarket, Downing St, Bond St, Baker St, Tottenham Ct. Rd, Oxford St, Bayswater, Paddington, Knightsbridge, Kensington, Covent Garden, Holborn, Greenwich, Fleet St, Edgware Rd, Charing Cross, Strand, King’s Cross.
• Drugi nastavak članka: Westminster, Barbican, Blackfriars, Cheapside, Newgate St, Eastcheap, Cannon St, Cornhill, Houndsditch, London Wall, Aldersgate, Aldgate, Bridgegate, Ludgate, Newgate, Cripplegate, Bishopsgate, Moorgate.

Uzalud ćete danas tražiti i slona i tvrđavu u Elephant & Castleu: to je samo prilično prometno raskrižje u južnom Londonu... (Foto: © English Heritage)

Ovoga puta u šetnju londonskim ulicama i četvrtima zanimljivog imena krećem iz južnog Londona: misteriju danas nepostojeće Kristalne palače čije je ime preživjelo u pojedinim imenima ulica već sam pojasnio, ali južni dijelovi grada kriju još jedno maštovito i pomalo bajkovito ime. Elephant & Castle djeluje kao destinacija koju biste, kada je ugledate ispisanu kao odredište autobusa, možda čak i željeli posjetiti! Bit ćete, ipak, prilično razočarani: Elephant & Castle svojevrsni je “Piccadilly Circus južnog Londona” – kako ga zbog prometne gužve i središnjeg smještaja često nazivaju – ali niti slona niti čarobnog dvorca ovdje nema! Ovo je prometno raskrižje nastalo u 17. stoljeću kada su se ovdje križale ceste koje su vodile prema Kenningtonu, Walworthu i Lambethu, a već do sredine 18. stoljeća na Elephant & Castleu vladala je prilično velika strka zahvaljujući izgradnji mosta Blackfriars.

Dvije su moguće teorije kako je Elephant & Castle dobio svoje ime. Prva je ujedno i mnogo vjerojatnija: oko 1765. na ovome je mjestu postojalo odmorište za brojne putnike koje je krasilo baš to ime. U to su doba u takva odmorišta navraćali putnici namjernici koji su putovali kočijama (do danas se većina takvih mjesta pretvorila u tipične pubove, ali u 18. i 19. stoljeću kroz ovo su mjesto prolazile upravo brojne kočije) a “Elephant & Castle” ne bi bilo neobično ime za takav ugostiteljski objekt budući da su se prije njega na tome mjestu nalazile kovačnica i nožareva radionica. Jedan od grbova nožarskog ceha bio je upravo slon s tvrđavom na leđima – slonova, dakako, nije bilo u Britaniji ali simbolizirali su bjelokost koja se koristila za izradu kvaka. Sam slon s kulom na leđima ne bi bio tako čudan simbol budući da se gotovo svaka figura topa u šahu tada oblikovala upravo tako!

Druga teorija koja stoji iza etimologije imena Elephant & Castle manje je vjerojatna, a pretpostavlja kako je tijekom stoljeća došlo do pogrešnog izgovora imena jedne španjolske dame. Na prvi pogled se čini kako je ovo ime uistinu moglo nastati pogrešnim izgovorom španjolskog naziva Infanta de Castille (u doslovnom prijevodu: “dijete Kastilje”, najstarija kći španjolskog monarha koja neće naslijediti prijestolje), ali povijesne činjenice ovdje se jednostavno ne slažu. Niz španjolskih princeza moglo je nositi ovakav naziv – uključujući Katarinu Aragonsku, ženu Henryja VIII., Eleanoru od Kastilje ili pak Mariju, kći španjolskog kralja Filipa III. – ali sve su one živjele prije 1765. a ime Elephant & Castle prije tog spomenutog odmorišta jednostavno nikad nije zabilježeno. Jedna kandidatkinja za naziv Infanta de Castille, Eleanora, nije po svome statusu uopće bila infanta, a druga koja je živjela gotovo tri stoljeća kasnije i bila zaručena za engleskoga kralja Charlesa I., Marija, nije pak bila iz Kastilje. Stoga činjenica da je vrlo teško pronaći “kastiljsku infantu” ukazuje na vjerojatnu ispravnost prve teorije o porijeklu imena Elephant & Castle.

Stara elektrana u četvrti Battersea postala je zaštitnim znakom ovoga dijela grada. (Foto: © Visit London Images / Britain on View)

Vratimo li se malo bliže središtu grada, imena ulica i četvrti koja bi bila vezana uz londonsku prošlost ne nedostaje. Millbank, područje neposredno uz Temzu gdje se nalazi i galerija Tate, dobilo je ime po mlinu koji se nekoć ovdje nalazio a pripadao je Westminsterskoj opatiji za čije je svećenike mljeo pšenicu (Millbank se može vidjeti ucrtan i na ovoj lijepoj karti Westminstera iz 1593). Još zapadnije i na suprotnoj obali Temze nalazi se Battersea, četvrt poznata ponajviše po napuštenoj elektrani koja je jedna od prepoznatljivih simbola Londona (televizijska postaja Sky News nedavno je na dimnjake elektrane projicirala rezultate parlamentarnih izbora i broj osvojenih mjesta u parlamentu kako bi rezultati pristizali iz pojedinih izbornih jedinica).

Izvor ovoga imena može se pratiti unatrag sve do 693. godine i staroengleskog izvornog izraza koji označava “Badricov otok” (te je time posve u skladu s mnogobrojnim imenima mjesta koja su potekla iz starih anglosaksonskih osobnih imena), a u kasnijim se stoljećima pojavljuje pod imenom Patrisey, no nema previše dvojbe da je cijelo ovo područje poput mnogih susjednih također nastalo nasipavanjem Temze i “otimanjem” teritorija rijeci isušivanjem njezina korita. Neposredno uz Battersea nalazi se i Nine Elms, četvrt koja je svoje ime uistinu i dobila po brijestovima – njih devet – koji su se 1645. nalazili uz cestu. U ovo susjedstvo za sedam, osam godina stiže nova američka ambasada u Londonu a i cijelo bi područje trebalo biti renovirano.

Na sjevernoj se obali u neposrednom susjedstvu četvrti Battersea nalazi prestižna londonska četvrt Chelsea, no ne postoji konsenzus oko podrijetla ovoga imena već je teorija čak nekoliko. U starim se dokumentima ime ovog naselja pojavljivalo u raznim oblicima – Chelcheya, Chelched, Chelchith pa i Chelchythe, a pretpostavki odakle sva ta imena vuku svoje korijene ima više. U starom anglosaksonskom Cealc hyd značilo bi gat, dok ili pristanište napravljeno od krede (što i ne bi bilo toliko čudno budući da sedimentnih kamenih slojeva ove vrste na ovom području uistinu ima), dok jedna druga teorija objašnjava kako bi prijevod na suvremeni engleski mogao biti “pješčani sprudovi” pa bi Chelsea zapravo bila “imenjakinja” mjesta Selsey Bill u Sussexu i Chesil Beach u Dorsetu. Treća mogućnost izvire iz činjenice da se naziv Chelchith u starom anglosaksonskom mogao prevesti i kao “hladno pristanište” ili “hladna luka” (ceale, cele označavaju hladnoću, a hyd je luka ili pristanište).

Crkva djevice Marije pored riječice Tyburna dala je, skraćivanjem imena, naziv cijeloj četvrti Marylebone. Na ovoj je slici ta crkva onako kako bi izgledala 1829.

Jedna od središnjih londonskih lokacija povod je čestim razmišljanjima kako ispravno pročitati ime ulice i četvrti: Marylebone se ispravno izgovara kao marlibən (i nikako drugačije) a etimološki se radi o skraćenom izrazu koji opisuje Crkvu sv. Marije (St. Mary’s) pored potoka ili riječice (odatle i korijen riječi bourne u nazivu kraja). Riječica o kojoj se u ovom slučaju radi jest Tyburn, jedna od “zaboravljenih” londonskih rijeka, a u 14. stoljeću ovo je bila prilično opasna četvrt te je i sama stara crkva na ovom području, a koja se nalazila blizu današnje lokacije Marble Archa, često bila metom kradljivaca. Oni bi obično, dakako, završavali na zloglasnim vješalima na Tyburnu što su podignuta 1388. ali je lokalno stanovništvo željelo skloniti crkvu na sigurno pa je nekoliko godina kasnije, početkom 15. stoljeća, izgrađena nova crkva, St. Mary’s, koja se nalazila mnogo bliže samom Tyburnu – dajući tako ime cijelom ovom dijelu grada. U početku je ime crkve glasilo St Mary the Virgin, by the bourne (Crkva Djevice Marije pored riječice), da bi potom bilo skraćivano u St Mary le burn te u konačnici i samo na St Marylebone.

Etimologiju imena najzapadnije četvrti koja čini uže središte Londona, Hammersmith, nije tako lako dešifrirati – iako se jedna čini posve očitom, u stvarnosti je više teorija odakle ono potječe. To se ime spominjalo još pretkraj 11. stoljeća i moglo bi predstavljati  anglosaksonski naziv Hamoder’s Hythe, u prijevodu – dok ili mjesto gdje pristaju brodovi a koje pripada čovjeku zvanom Hamoder. Međutim, ipak je vjerojatnije da je najjednostavnije objašnjenje uistinu i ispravno te da je ime Hammersmith nastalo kao složenica dviju riječi – hammer i smithy, odnosno na staroengleskom hamor i smiththe, te da ima veze s kovačnicom (smithy) koja se tada, u srednjem vijeku, nalazila negdje na ovom području.

Knjižaru "The Travel Bookshop" u ulici Portobello na Notting Hillu proslavio je film "Notting Hill" s Hughom Grantom i Juliom Roberts u glavnoj ulozi. (Foto: © Visit London Images / Britain on View / Eric Nathan)

Nešto sjevernije i bliže centru nalazi se jedna od omiljenih londonskih četvrti, Notting Hill, poznata po svojem ljetnom karnevalu, ali i pripadajućoj ulici Portobello koja se subotom pretvara u najpoznatije londonsko sajmište antikviteta i second-hand odjeće. Odakle ime Notting Hillu nije baš lako točno utvrditi; pojavljuje se se još 1356. i zapisano je kao Knottynghull, ali se ni iz toga baš ne može “pročitati” što bi ono moglo značiti. Potpuno je moguće da dio Nott vuče svoje korijene iz starog saksonskog osobnog imena Cnotta dok ing tradicionalno predstavlja nastavak za mjesto ili skupinu nastambi koje pripadaju određenoj osobi ili skupini ljudi, no moguće je i objašnjenje koje kaže da postoji neka veza ovoga imena i s Knutom Velikim (995. – 1035.), vikinškim kraljem koji je vladao Danskom i Engleskom.

Konačno, jedna verzija objašnjenja kaže čak da bi ime Notting Hilla moglo imati veze s orasima: stara engleska dječja pjesmica u jednom stihu kaže Here we go gathering nuts in May (“idemo sakupljati orahe u svibnju”) a čini se da je na ovome mjestu postojao običaj sakupljanja orašastih proizvoda – a zapravo cijelih lješnjakovih grana – s drveća na vrhu brežuljka u predvečerje prvoga dana svibnja. Naziv ulice Portobello mnogo je lakše razjasniti: nekoć se radilo tek o putu koji je vodio do istoimene farme, Porto Bello, a ona je pak svoj naziv dobila u čast pobjede britanske flote nad Španjolcima i zauzimanja mjesta Portobello u Meksičkom zaljevu (današnjoj Panami), 1739. godine.

Ulica zanimljivoga imena u neposrednoj blizini Westminsterske opatije: Broad Sanctuary svoje ime duguje nekadašnjem svetištu koje se nalazilo na ovome mjestu. Pokušaji zločinaca i odmetnika da ovdje pronađu utočište nisu, međutim, uvijek bili posve uspješni. Fotografija iz 1913.

Nedaleko Westminsterske palače koja je dom Parlamentu i Westminsterske opatije nalazi se područje zanimljivoga naziva – Broad Sanctuary. Westminster se u srednjem vijeku, dakako, nalazio izvan zidina grada (City of London) a srednjovjekovni je običaj bio da se u i oko grada uvijek nalazi nekoliko svetišta – ovo se nalazilo neposredno uz Westminstersku opatiju. To su bile “sigurne zone”, zaštićena mjesta koja su se najčešće nalazila u sklopu samostana a na čijem su području čak i kradljivci i lutalice katkada mogli biti sigurni od ruke zakona – obično pod uvjetom da su priznali svoje grijehe i nedjela te da se ponašaju u skladu s pravilima samostana.

Kvaka je, doduše, bila u riječi katkada: za vladavine pojedinih kraljeva znalo se dogoditi da prekršitelji zakona jednostavno budu odvučeni odavde i obješeni na Tyburnu neovisno o svojem priznavanju ili nepriznavanju grijeha i samostanskih pravila, a Vojvotkinja od Gloucestera nije 1440. uopće puštena u svetište kada se ovdje pokušala skloniti od optužbe da je vještica – spalila je, naime, voštanu figuru u obliku kralja, što je jednostavno bio pretežak “dokaz” vještičarenja i crne magije.

Supruga kralja Edwarda IV., Elizabeth Woodville, pobjegla je pak u ovo sklonište sa svoje šestoro djece nakon što je kralj umro, plašeći se kakva će sudbina zadesiti ostale prinčeve i princeze jer je Richard Gloucester – budući kralj Richard III. – tada već bio prigrabio najstarijeg mladića, sada kralja Edwarda V., i odveo ga u Tower. Nakon toga se mladom princu i jednom od njegove braće gubi svaki trag pa je bojazan udovice Elizabete, čini se, bila posve opravdana. Svetište na ovome mjestu 1623. posve je ukinuo kralj James I.

Želite li saznati što se krije iza još ponekog imena londonske ulice ili četvrti koje vam je privuklo pažnju? Javite mi u komentarima!