Predsjedniku i direktorima Eastern Counties Railway Company.
Gospodo,
Vašim se vlakovima, čini se, nikamo ne žuri. Imam starog magarca za kojega jamčim da će u brzini nadmašiti neke od vaših poslovnih vlakova. Primjerice, vaš vozni red tvrdi kako od Cheshunta do Walthama obično treba 6, 7 ili 8 minuta. Kladim se da moj magarac taj put može prevaliti u 4 minute pa tako još imam dovoljno vremena da doručkujem prije no što vaš vlak krene dalje.
Taj mali magarac star je već 15 godina; da nije, bio bih spreman i na dvoboj protiv vlaka od Cheshunta skroz do Londona. Uvjeren sam da bi i u tome pobijedio prije 4 ili 5 godina a možda bi mu to pošlo za rukom i sada – ali ipak nisam spreman toliko mučiti svojeg starog prijatelja. No ovo što predlažem odradit će s lakoćom, sretno njačući pri dolasku na cilj kao da s prijezirom gleda na inferiornost vaših parnih vlakova na ovoj relaciji.
Ukoliko ste spremni prihvatiti moj izazov, odaberite bilo koji dan i pozovite suca s brzim konjem koji će promatrati cijelu utrku; ja vas čekam spreman!
George Hoy
Takvo je pismo 1856. George Hoy poslao čelnicima tvrtke Eastern Counties Railway, jedne od prethodnica kasnije veće i značajnije kompanije Great Eastern Railway. Nije, međutim, poznato je li željeznička tvrtka prihvatila njegov javni izazov. Rekao bih da ipak vjerojatno nije…
Putovanje poslovnim vlakovima tvrtke Eastern Counties Railway možda je bilo udobno ali George Hoy bio je uvjeren da nije naročito brzo. Slika iz Illustrated London News, 1846.
zna li se rezultat utrke (ako je ikada održana).
Moram priznati da sam se prilično potrudio potražiti daljnje informacije (nakon što sam iskopao gornji suvremeni članak o pismu; inače, na netu se može pronaći i original pisma ali je teško čitljiv) i nažalost nigdje nema informacije jesu li željezničari prihvatili izazov. No, mislim da možemo biti skoro sigurni da nisu