Kada se ujutro probude, žele doći u svoj studio u istočnom Londonu praznih glava. Kažu da nikada ne znaju što točno žele napraviti i često se na kraju dana i sami čude konceptima novih djela koja su stvorili. Katkada u jednom danu nastanu i po dva koncepta ili čak i cijela djela. Simpatičan dvojac međusobno si nadopunjava misli i rečenice na konferencijama za medije, izgovaraju naizmjence svaki po jednu riječ ili dijele misli popola, uvijek se bez iznimke pojavljuju odijeveni u elegantnim odijelima i praktički sve što rade – rade zajedno. “Jedan umjetnički um u dva tijela” sintagma je kojom kritičari opisuju rad i djela Gilberta i Georgea, britanskog umjetničkog “dueta” čiju izložbu “Jack Freak Pictures” od danas ima prilike ugostiti novi Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Izložba ostaje otvorena do 12. rujna i svakako biste je trebali posjetiti!

• Najava izložbe “Gilbert & George: Jack Freak Pictures” (s još primjera njihovih djela, temeljnim odrednicama njihovog stvaralaštva, biografijom, linkovima)

Gilbert i George danas su u Muzeju suvremene umjetnosti otvorili svoju prvu zagrebačku izložbu; šezdesetak slika čini opus "Jack Freak Pictures" čiji je temelj u pravilu "igranje" s britanskom zastavom i drugim nacionalnim simbolima. Niti jedna njihova izložba nije ista, čak i ukoliko se izlaže isti opus: Gilbert i George osobno sudjeluju u kreiranju svake i prilagođavaju njezin sadržaj očekivanoj publici, razmještajući slike u prostoru galerije ili muzeja tako da najbolje prenesu željenu poruku. Šezdesetak zagrebačkih radova odabrano je iz kolekcije od ukupno 153 rada koji čine ciklus "Jack Freak Pictures". (Foto: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb)

“Što će se dogoditi kada jedan od vas premine”, glasilo je na prvi pogled neobično, možda čak i pomalo morbidno pitanje kakvo ne biste uputili uglednim i dragim gostima vašeg grada ili bilo kojem drugom umjetniku. No postavila ga je, posve smisleno i s razlogom, jedna novinarka na današnjoj konferenciji za medije jer je, dakako, ona bila potpuno svjesna činjeničnog stanja stvari – Gilbert i George funkcioniraju kao autori svojih djela jedino zajedno. “Mislite, što će se dogoditi ako nekoga od nas pregazi autobus?”, upitao je George. “Nećemo imati taj problem”, objasnio je novinarima koji su se pojavili na konferenciji za medije u velikom broju, “jer uvijek zajedno prelazimo ulicu”.

Ocjena kritičara kako su Gilbert i George uistinu jedan umjetnički um u dva tijela nije, stoga, nimalo pretjerana: njihov odnos prema svijetu koji ih okružuje i životnim činjenicama – uključujući pritom i smrt – očito mora biti posve jednak i usklađen. Povrh svega, koliko oni uistinu žive i misle poruke koje šalju vlastitim djelima najbolje pokazuje činjenica da su na gotovo svakom prisutni osobno – katkad samo kroz dijelove tijela a katkad kroz cijele “živuće skulpture” – što im pruža priliku da svojim izrazima lica i položajima tijela jasno izraze svoj stav.

Kažu kako ujutro, kada kreću iz svojih domova u istočnom Londonu u studio koji se također nalazi u ovom dijelu grada, zapravo žele doći “na posao” praznih glava i bez ikakvih ideja, neopterećeni stvarima koje bi “trebali” napraviti. Mladim umjetnicima na današnjoj su konferenciji za medije preporučili da ujutro sjednu na rub kreveta, na trenutak zažmire i zapravo odluče što danas žele poručiti svijetu, no Gilbert i George iskusni su umjetnici koji nakon više desetljeća zapaženog i hvaljenog rada zapravo funkcioniraju posve drugačije. Ideje se ovom dvojcu rađaju tijekom dana, kreativnim procesom koji niti njih dvojica ne mogu sami posve objasniti i raščlaniti, a koji, pak, često rezultira čak i s dva koncepta novih radova tijekom samo jednog radnog dana. Ritam kojim su sposobni raditi i stvarati očito je nemilosrdan: samo tijekom 2008. kada je nastala većina ovog ciklusa, Gilbert i George producirali su 153 djela! Vjerojatno podosta svojih ideja o životu, smrti, sreći, tuzi, ljubavi, seksu, nacionalnom ponosu i drugim temama koje njihova djela apostrofiraju i adresiraju mogu bez problema “pokupiti” upravo putem do studija svakoga jutra; obojica potječu iz istočnog Londona (East Enda), tradicionalno siromašnog dijela grada, te iza sebe nemaju potporu imućnih pa čak niti dobrostojećih obitelji.

U tome se krije i odgovor na pitanje zašto ih nikada nećete vidjeti bez elegantnih odijela i zanimljivih, savršeno usklađenih kravata: “Izvan svijeta umjetnosti, primjerice ako odete u neku zračnu luku, vidjet ćete mnogo ljudi koji su ovako odijeveni, ovo neće biti ništa posebno. Ali u svijetu umjetnosti je drugačije, a mi nismo željeli biti percipirani kao tipični umjetnici koji rade u sandalama i ofucanom radnom odijelu uprljanom bojama”, kaže George. “Željeli smo biti vrsta umjetnika kojima majke neće reći da se počnu baviti nekim ozbiljnim poslom”, reći će. Svjesni svojega siromašnog porijekla, ponajviše ih upravo ta odijela izdvajaju od tipičnih scena (barem nekadašnjih, a djelomično još i današnjih) londonskog East Enda.

Gilbert i George (odnosno, na ovoj fotografiji, George i Gilbert) ispred svojeg djela "Terror" iz 2000. Izložba u Zagrebu, naime, osim ciklusa "Jack Freak Pictures" sadrži i dio starijih djela koja će Gilberta i Georgea još bolje predstaviti zagrebačkoj i regionalnoj publici. "Terror" je ispunjen dramatičnim, katastrofičnim novinskim naslovima o terorističkim aktivnostima u Londonu i Britaniji. (Foto: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb)

Računala su im također iz temelja promijenila način na koji rade. “Ne možemo vjerovati da drugi umjetnici toliko volje mahati i maljati kistovima i četkicama”, kaže Gilbert, naglašavajući da je kod njih posve nemoguće razdvojiti fazu u kojoj su svoja jedinstvena umjetnička djela stvarali korištenjem “starih” metoda (koje su uključivale, primjerice, nebrojene faze rezanja pojedinih dijelova slike, povećavanja pojedinih segmenata slike pomoću posebne optike i kasnijeg ponovnog sjedinjavanja u jednu cjelinu) od ove nove, recentne faze u kojoj se mogu služiti računalima. Sama činjenica što se na taj prijelaz ne može jasno ukazati tijekom četiri desetljeća njihovog umjetničkog djelovanja pokazuje da su im računala uistinu tek sredstvo koje im pomaže da se bolje izraze.

“Zašto bismo prljali ruke kada sada većinu toga možemo napraviti sjedeći za računalom: mi se jednostavno bavimo kreativnim procesom u kojem su mozgovi i naše misli blizu računalu i samo prenosimo tu kreativnu energiju u naša djela korištenjem ovog novog alata”, kaže Gilbert. Dakako, netko bi se mogao upitati smanjuje li činjenica da Gilbert i George stvaraju uglavnom gotovo isključivo pomoću računala vrijednost njihova umjetničkog djela, ali i na to imaju spreman odgovor. “Danas svi imaju računala, pa jeste li negdje vidjeli da netko drugi radi nešto ovakvo”, spremno će na to odgovoriti.

Danas otvorena izložba “Jack Freak Pictures” prvo je službeno gostovanje ove dvojice proslavljenih umjetnika u Zagrebu, premda su glavni grad Hrvatske već imali prilike posjetiti prije nekoliko godina kada su posjetili i tadašnje gradilište novog Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu. Stručni tim koji je pripremao izložbu i radio na njezinom postavljanju u Hrvatskoj posvetio je ovom projektu više od pet godina; taj tim uključuje kustose ovog muzeja te suradnike za kulturu hrvatskog British Councila uz nesebičnu pomoć i zalaganje Mirjane Winterbottom koja je “spojila” umjetnike i MSU i odakle je cijela ova zagrebačka priča britanskih umjetnika uopće i krenula. Prilikom prošle su posjete obećali kako će se sljedeći puta vratiti s izložbom, a ono što je bilo planirano jest retrospektiva njihovih radova; po riječima ravnateljice Muzeja suvremene umjetnosti, Snježane Pintarić, prva je opcija bilo jednostavno preseljenje njihove životne retrospektive koja je bila izložena u londonskom Tateu.

Gilbert i George tijekom jutrošnje šetnje izložbom nakon tiskovne konferencije, ispred jednog od svojih radova. Njihov uvijek formalan, dotjeran izgled koji bez iznimke podrazumijeva odijela u svakoj situaciji, također predstavlja svojevrsni umjetnički izričaj i slanje određene poruke; ona postaje mnogo jasnija zna li se da obojica potječu iz tradicionalno siromašnog londonskog East Enda (iako je Gilbert, doduše, rodom iz Tirola, no u ranom je djetinjstvu preselio u London). (Foto: Dario Sušanj)

U međuvremenu se, pak, Gilbertu i Georgeu 2008. “rodila” posve nova serija radova: opus “Jack Freak Pictures” u čijem je središtu britanska zastava s kojom se mogu “poigrati” na bezbrojne načine kako bi prenijeli svoju poruku. Union Jack komunikacijski je zahvalan i lako prenosi poruku ciljanim publikama širom svijeta, gdje god izložba bila postavljena, jer je britanska zastava planetarno prepoznatljiv simbol koji u gotovo svakom – neovisno o tome je li Britanac ili nije – budi određene emocije, misli, stvara određen stav. Ona sa sobom može, ali i ne mora nositi određenu poruku i težinu, pa je ono kako će je netko doživjeti uistinu samo u očima i mislima promatrača: za Britance je, možda, opterećena emocionalnim nabojem, no u drugim zemljama svijeta reakcije na nju mogu biti posve drugačije. “Prenošenje poruke je ono glavno čime se mi bavimo”, objasnili su na jutrošnjoj konferenciji za medije. “Dakako da je estetika umjetničkog djela bitna, ali ljepota je prisutna u našim radovima isključivo zato što ona ponajviše pomaže u prenošenju poruke”, kaže George. Larpurlartizma, stvaranja čiste umjetnosti zbog nje same, kod ovog dvojca, dakle – nema, i publika to očito cijeni gdje god da se oni pojave sa svojim djelima.

To ujedno znači i da niti jedna njihova izložba nije ista jer je na svakom novom mjestu izlažu s drugačijim namjerama i ciljem pa ju je potrebno prilagoditi publici koju, kako su danas rekli, “žele zavesti”! Gilbert i George žele razgledati svaki prostor prije postavljanja izložbe, dobiti model izložbenog prostora i sami odrediti koji će radovi biti izloženi, kojim redoslijedom i gdje. “Način na koji posjetitelja ‘uvlačimo’ u našu umjetnost i naša djela vrlo je važan, ne želimo ga preplašiti već želimo s njim postupno komunicirati i želimo da se osjeća ugodno”, kažu. Vjerojatno ima umjetnika koji žele biti više ili manje involvirani u samo postavljanje svojih izložbi ili se one uvijek postavljaju po istoj šabloni i konceptu, no londonski se dvojac uvijek odlučuje za opciju maksimalne involviranosti: u Muzeju suvremene umjetnosti kažu kako niti jedan plakat za ovu izložbu, niti jedna razglednica i niti jedan drugi promotivni materijal nije izašao na svjetlo dana bez odobrenja Gilberta i Georgea. Štoviše, njih su dvojica sami napravili gotovo sve materijale. Zagrebačka izložba tako se, u ovom postavu, više neće moći vidjeti nigdje drugdje.

S jutrošnjeg predstavljanja izložbe medijima i uzvanicima: Snježana Pintarić, ravnateljica MSU; George; Les Dangerfield, direktor British Councila u Hrvatskoj; te, posve desno, Gilbert. (Foto: Dario Sušanj)

Pisac Michael Bracewell prati umjetnički rad ovog dvojca gotovo od njihovih početaka te je prepun riječi hvale za njihov cjelokupni opus, ali posebice za ciklus “Jack Freak Pictures” koji je danas stigao u Zagreb:

Na “Jack Freak Pictures” vidimo kako Gilbert i George zauzimaju svoje visokostilizirano mjesto u radovima – a ono je uglavnom i ironično, kad se prikazuju u nepromijenjenom, figurativnom stanju. Upravo njihova bestrasnost – izraz prazne, pomodne “normalnosti” poprima intenzitet i nedokučivost koja govori o uzvišenom, magičnom stanju: duša u limbu, možda, ili zahvaćena na nepromjenjivu putu, koji bi se mogao definirati i kao ništa više ni manje nego smrtnost.

“Jack Freak Pictures” imaju mjesto u sabranim djelima Gilberta i Georgea i kao veliko sjedinjenje tematike i osjećaja koje već više od 40 godina istražuju u svojoj umjetnosti; to je osvajanje novih emocionalnih teritorija. Te slike posjeduju magično, obredno ozračje, u isti mah grozničavo, silovito i prožeto dvosmislenom paradnošću – kao da je nacionalnu pompu zarazila moralna panika, u starijem, klasično mitološkom smislu.

“Jack Freak Pictures” uistinu je, kako kaže Bracewell, “ruganje u lice nesigurnoj i fundamentalističkoj budućnosti”, i to kroz nacionalni simbol zastave koja se istovremeno može promatrati kao “simbol i zakona i bezakonja”; neovisno o tome imate li ikakve osjećaje prema britanskoj zastavi (pozitivne, negativne, ili ste, pak, prema njoj kao simbolu posve ravnodušni), Gilbert i George svojim radovima u ovom ciklusu znat će vam poslati jasnu poruku jer se u njima služe općim i prepoznatljivim simbolima, stavovima i riječima koje se mogu susresti i mnogo dalje od njihova matičnog East Enda – ima ih, naime, u svakom gradu. “Jack Freak Pictures” trebala bi zbog općih tema kojih se dotiče stoga podjednako dobro tijekom sljedeća tri puna mjeseca doprijeti i do hrvatske publike.

Radovi iz ciklusa “Jack Freak Pictures”

Sljedećih nekoliko slika, uz one iz članka kojim sam najavio izložbu, primjeri su radova Gilberta i Georgea. Lijepo ih je vidjeti na računalu, a uz nevelik trud lako ćete pronaći i brojne druge radove Gilberta i Georgea na stranicama mnogih svjetskih galerija i muzeja. Međutim, u Zagreb je došlo šezdesetak slika ciklusa “Jack Freak Pictures” koje su posložene i razmještene tako da odgovaraju prostoru Muzeja suvremene umjetnosti i porukama koje Gilbert i George žele prenijeti zagrebačkoj (i regionalnoj) publici.

Njihove je radove svakako bolje vidjeti u punom, galerijskom formatu, “razvučene” na nekoliko metara duljine (u jednom slučaju čak dvadesetak!), jer ćete jedino tako moći vidjeti njihov svaki detalj ili proučiti prilično složenu ornamentalnu strukturu koja krasi gotovo svako njihovo djelo. Ona su zamišljena da bi se gledala u galerijama i muzejima gdje mogu biti izložena tako da se gledatelj može udubiti u rad bez vanjskih distrakcija te posvetiti svakom zanimljivom detalju koji su Gilbert i George ugradili u pojedino djelo, a koji lako promiču pažnji prilikom tek rutinskog gledanja na ekranu računala.

Moja topla preporuka, dakle, glasi: posjetite izložbu “Jack Freak Pictures” i razgledajte sve njihove radove uživo! Osnovna premisa zbog koje Gilbert i George sami sebe uključuju u svoja djela – a to je ona već spomenuta ideja o “živim skulpturama” – na kraju krajeva ponajbolje može funkcionirati jedino onda kada se s njima uistinu i sretnete licem u lice!

Gilbert and George: Metaljack (2008) / Kliknite na sliku za veću verziju.

Gilbert and George: Street Party (2008) / Kliknite na sliku za veću verziju.

Gilbert and George: Jesus Suits (2008) / Kliknite na sliku za veću verziju.

Gilbert and George: Harvest Dance (2008) / Kliknite na sliku za veću verziju.

Gilbert and George: Handball (2008) / Kliknite na sliku za veću verziju.

Gilbert and George: Hornjack (2008) / Kliknite na sliku za veću verziju.

Gilbert and George: We Swear (2008) / Kliknite na sliku za veću verziju.

Gilbert and George: Xerxes (2008) / Kliknite na sliku za veću verziju.