“Postoje dva Henryja: onaj stari i onaj mladi”, kaže Starkey. Naš “problem”, iz današnje perspektive, jest što Henryja doživljavamo kroz slike koje su se svima urezale u pamćenje jer su ih ponegdje vidjeli, a ponajviše se pritom radi o čuvenim Holbeinovim portretima koji Henryja VIII. prikazuju kao debelog, posve okruglog tiranina. Ali mladi je Henry bio momak atletske građe sklon brojnim sportovima poput tenisa i viteških turnira, te usto i princ vrhunskoga obrazovanja kakvoga dotad nije primio niti jedan drugi engleski kralj. Prvi dio Starkeyevog “druženja” s Henryjem VIII. posvećen je upravo ovim njegovim ranim, prinčevskim godinama. Nakon što upoznate Henryja kroz ova dva desetljeća njegova života, mnogi njegovi kasniji potezi kojima se proslavio (i “proslavio”) postaju donekle jasniji.

David Starkey: "Virtuous Prince"
David Starkey redovitim će gledateljima povijesnih dokumentarnih TV serija vjerojatno biti najprepoznatljiviji kao autor i prezenter odlične serije “Monarchy” (o kojoj sam, baš kao i o backgroundu kontroverznog Starkeya te njegovoj istoimenoj knjizi vezanoj uz seriju već pisao ovdje). “Monarchy”, uz malo sreće, povremeno možete “uloviti” na kanalu Discovery World, no osim što će vas ova odlična dokumentarna serija provesti kroz burnu povijest engleske (i britanske) monarhije, upoznat će vas i sa Starkeyem i njegovom glavnom strašću – poviješću. Premda se Starkey u knjizi “Henry: Virtuous Prince” na prvi pogled vraća mnogo puta “prožvakanoj” temi jednog od najviše fascinantnih, najupečatljivijih engleksih kraljeva – Henryja VIII. – interes za ovu knjigu pobudio mi je Starkeyev spin na cijelu priču: život Henryja VIII. kao princa, prije no što je postao kralj.
I druga bitna činjenica: što god da ste ranije već pročitali o Henryju VIII., gotovo da možete biti posve sigurni kako će Starkey ponuditi neku novu perspektivu ili barem neku novu “sitnicu” koja se dosad nije našla u literaturi. Osim toga, solidan uspjeh na povijesti temeljene televizijske serije “Tudori”, čiji je fokus upravo Henryjeva mladost (a prikazivanje na Novoj TV, navodno, počinje uskoro), učinio je ovaj naslov potencijalno još zanimljivijim za one koji tek sada otkrivaju zanimljiv životni put ovoga kralja i zanima ih nešto više povijesnih činjenica osim onoga što mogu vidjeti u brojnim dokumentarnim serijama i spomenutoj kombinaciji povijesti i fikcije.
Henry kao princ svakako je zanimljiva individua iz koje se može izvući mnogo intrigantnog materijala za knjigu već i zbog jedne posve jednostavne činjenice: nikada nije niti trebao postati kralj, odnosno – takav životni put njemu nije bio zacrtan. Henry nije bio rođen za vladara; njegov stariji brat Artur trebao je naslijediti englesko prijestolje nakon smrti njihova oca, Henryja VII., ali nesretan splet životnih okolnosti učinio je svoje pa Artur umire već u petnaestoj godini svoga života i nikada ne nasljeđuje prijestolje za koje je cijeloga života bio predodređen. Princ Henry stoga nikada nije bio u središtu pažnje već je odgajan tek kao mogući monarh, no ispostavilo se već tijekom ranih godina školovanja da je vrlo inteligentan, nadaren za sportove, filozofiju i za znanost toga doba. Gotovo sve čega bi se prihvatio polazilo bi mu od ruke.
Mladi Henry u velikoj je mjeri odudarao od imidža starijeg, debeljuškastog, okruglog muškarca, što je slika koja nam je “urezana” u misli zbog brojnih portreta iz kasnije faze njegova života; u mladosti on je s lakoćom pobjeđivao na zahtjevim i vrlo grubim viteškim turnirima koji su tada priređivani u Engleskoj i općenito je bio atletski, sportski tip koji se podjednakim sportskim duhom hvatao u koštac s protivnicima u takvim borbama baš kao što se lako udubljivao u knjige koje su krile nova znanja. Brzo je “upijao” i sve činjenice tijekom svojega školovanja te je nakon svršetka burnog i turbulentnog perioda vladavine njegova oca (Henry VII. ujedinio je, nakon “Ratova ruža”, kraljevske kuće York i Lancaster u novu, zajedničku lozu Tudora) na tren udahnuo novu nadu Engleskoj – nadu u mirne, spokojne i plodne godine na otoku izmučenom višegodišnjim ratovima kraljevskih obitelji. Spaljena Engleska trebala je, ako ništa drugo, barem novu nadu; načas se učinilo kako će je upravo Henryjem VIII. ona i dobiti.

Povjesničar David Starkey poznato je lice u Britaniji, što zbog svojih iskrenih kritika vladara i hladno preciznog postavljanja stvari u pravi povijesni kontekst, a što zbog toga što je plodan autor i domaćin povijesnih TV dokumentaraca. Posebno specijaliziran za vrijeme Tudora, Starkey je na ovoj fotografiji snimljen tijekom jednog elizabetanskog festivala u Engleskoj kojega je organizirao English Heritage. (Foto: © English Heritage)
Međutim, baš kako kaže David Starkey, nitko tada nije mogao niti naslutiti koliko će radikalna biti apsolutistička vlast koju će Henry VIII. željeznom rukom uspostaviti u zemlji u godinama nakon dolaska na prijestolje. “On je bio čovjek čija je želja za slavom bila gotovo jednaka želji za slavom današnjih celebrityja“, piše Starkey. U trenutku kada je okrunjen, tko je mogao uopće i pomisliti da će Henry VIII. postati najsnažniji (i najpoznatiji) vladar Engleske ikada, da će ga njegova uporna potraga za muškim nasljednikom posvađati i s Katoličkom crkvom s dugotrajnim posljedicama koje se osjećaju još i danas zbog same činjenice da postoji zasebna Anglikanska crkva, da će dvije od njegovih šest žena završiti odrubljenih glava zbog optužbe za veleizdaju, da će raspustiti i uništiti brojne samostane i provesti zemlju kroz jedan od najdramatičnijih perioda u njezinoj povijesti?
Je li itko mogao predvidjeti da će se svestrani renesansni princ tako “uspješno” preobraziti u apsolutnog vladara, tiranina, kralja koji će vladati čvrstom rukom? Pola tisućljeća nakon njegove vladavine, David Starkey u ovoj knjizi istražuje događaje prinčeve mladosti koji su uvelike mogli utjecati na njegov daljnji razvoj – i preobrazbu u monarha koji i dalje, s lakoćom, svojom prepoznatljivošću zasjenjuje sve druge britanske vladare. Baš ta napredvidljivost povijesnih događaja i razmjera značaja Henryjeve vladavine čini ovoga vladara vrlo zahvalnim materijalom za “seciranje”, naročito vještom, izvježbanom povjesničarskom rukom kakva je Starkeyeva.
Ono što na prvi pogled izgleda kao obična kronologija – knjiga, naime, počinje rođenjem budućega kralja 28. lipnja 1491. – zapravo je prilično detaljan pregled prvih dvadesetak godina njegova života kojim je postavljena “pozornica” za dramu koja će tek uslijediti. Osnovni događaji Henryjeva prva dva desetljeća su, dakako, opisani ovdje (što uključuje i smrt njegova oca, potom starijeg brata Artura te čin ženidbe Katarinom Aragonskom koja je sama po sebi zanimljiva već i stoga što je Henry VIII. oženio udovicu svoga brata Artura), ali vrijednost ove knjige koja se lako čita leži upravo u vrhunskoj sposobnosti kojom Starkey likove smješta u stvarni povijesni kontekst.
Ako ste ikada gledali njegovu već spominjanu dokumentarnu seriju “Monarchy”, nemojte se začuti ako vam se, čitajući knjigu, učini da u mislima čujete autoritativan, čvrst Starkeyev glas kako vas, uz odličnu dikciju, strastveno vodi kroz ovaj početak nevjerojatno važnoga tudorskog perioda. Baš kao i u toj seriji, Starkey će katkada ostaviti čitatelja da sam prosudi povijesni tijek događaja i donese vlastite zaključke, očekujući interakciju, sudjelovanje, promišljanje. Nema mnogo povjesničara koji mogu “isporučiti” djelo koje se podjednako može smatrati vrhunskom povijesnom analizom i zanimljivom pričom koja je sposobna angažirati čitatelja – no David Starkey svakako je jedan od njih. Boljeg vodiča kroz Henryjeve prinčevske godine bilo bi uistinu teško pronaći!
Možda će netko zaključiti kako ova knjiga tek “grebe po površini” zbog same činjenice da pokriva uistinu malen dio Henryjeva života, no radi se o ključnom razdoblju u kojemu u njegov život ulaze pojedinci koji će kasnije uvelike utjecati na razvoj događaja u ranom tudorskom periodu – kao što su kardinal Wolsey ili pak Thomas Cromwell. Njihove se uloge ovdje tek naziru, no za puni ćemo rasplet u Starkeyevom stilu ipak morati pričekati njegovu sljedeću knjigu. Knjiga “Henry: Virtuous Prince“, objavljena preklani, tek je, naime, prvi od dva dijela biografije Henryja VIII. iz Starkeyeva pera; drugi se još uvijek piše i imamo ga razloga očekivati s nestrpljenjem, kad god se pojavio.
Zanima li vas početak vladavine Tudora i tražite knjigu koja će rasvjetliti uvijek zanimljiv lik Henryja VIII. u njegovom, zapravo, najmanje istraženom i tek rijetko prezentiranom životnom dobu, usput možda razbijajući čak i pokoju predrasudu, knjiga “Henry: Virtuous Prince” zaslužuje bezrezervnu preporuku!
Henry: Virtuous Prince
Autor: David Starkey
Stranica: 400
Izdavač: HarperPress / Harper Perennial
ISBN: 978-0-00724-771-4 (tvrde korice), 978-0-00724-772-1 (meke korice)



Tudori su počeli kao priča o mladom Henryu ali sada su već došli do pred kraj njegovog života. Šteta što nisu bolje fizički promjenili Henryev lik – još uvijek je tanak kao u prvoj sezoni, nekakav ”fat suit” su mu mogli staviti.
Donekle se trude mijenjati lik ali često se desi da u jednoj sceni Henry šepa a u idućoj na to ”zaboravi”.