Jedna od cijena koju su konzervativci Davida Camerona, aktualnog britanskog premijera, morali “platiti” kako bi uspješno sklopili koalicijski sporazum s liberalnim demokratima Nicka Clegga nakon napetih svibanjskih izbora ticala se i moguće reforme izbornog sustava. On se u Britaniji nije mijenjao stoljećima i kao takav odgovara konzervativcima i laburistima, dvjema najvećim strankama koje uz pomoć ovog sustava u pravilu odnose velike, jasne pobjede i dobivaju kristalno čistu većinu u parlamentu. Liberalni demokrati su, pak, u svojem predizbornom programu inzistirali na uvođenju proporcionalnog sustava glasovanja ali su kao kompromis tijekom koalicijskih pregovora prihvatili i prilično zanimljivu mogućnost “alternativnog glasanja” (AV) koja nije u primjeni u velikom broju zemalja. Čini se kako će konačnu odluku donijeti građani na referendumu u svibnju 2011. a dotad obje članice koalicije čeka prilično aktivna kampanja s međusobno snažno suprotstavljenih stajališta!

Bude li prema željama Liberalnih demokrata, izborni sustav u Ujedinjenom Kraljevstvu mijenjat će se u smjeru koji će manjim strankama omogućiti lakše probijanje do cijenjenih parlamentarnih mjesta. Dvije velike stranke, vladajući konzervativci i donedavno vladajući laburisti protive se, dakako, ovim promjenama jer ih dosadašnji izborni sustav favorizira. (Parliamentary copyright images are reproduced with the permission of Parliament.)

Nova britanska koalicijska vlada, rezultat konzervativno-liberalne suradnje u danima nakon najneizvjesnijih izbora u novijoj britanskoj povijesti, oko većine je glavnih tema uspjela uskladiti svoju agendu. Osim, dakako, oko jedne ključne teme: treba li mijenjati izborni sustav po kojem će britanski parlamentarci ubuduće zasjedati u svoje čuvene klupe kako bi se i manjim strankama omogućilo da ravnopravnije sudjeluju u političkom životu Ujedinjenog Kraljevstva.

Konzervativna stranka Davida Camerona i liberalni demokrati Nicka Clegga možda su se relativno uspješno “pronašli” i uskladili svoje stavove po ostalim pitanjima koalicijskog sporazuma, ali baš na području izbornoga sustava postoje velika razmimoilaženja: konzervativci svim sredstvima žele zadržati postojeći sustav, često nazivan first past the post, dok se liberalni demokrati nadaju temeljitoj promjeni načina na koji Ujedinjeno Krajevstvo glasa.

Oba stava imaju svoje uporište – zar ste i sumnjali – u samoj činjenici da postojeći sustav u pravilu omogućava velike pobjede i većinu u Parlamentu za konzervativce i laburiste, dvije najveće stranke, ne preferirajući nimalo one manje poput liberalnih demokrata ali i drugih manjih, te regionalnih stranaka. Tako se njima i ove godine dogodilo da u stvarnosti osvoje mnogo manje parlamentarnih mjesta u odnosu na broj glasova koje su dobili: na prošlim su izborima Liberalni demokrati osvojili samo 57 parlamentarnih mjesta od ukupnog broja od 650 (!) iako su u stvarnosti, na terenu, dobili čak 23 posto glasova. Nesrazmjer koji je posljedica trenutačnog izbornog sustava i više je nego očit.

Kako se oko pitanja promjene izbornog sustava Cameron i Clegg nisu slagali u trenutku stvaranja koalicije, konzervativci kojima je očajnički trebala podrška Cleggove stranke za formiranje parlamentarne većine i vlade morali su pristati na ustupak kojim je rečeno da će se o toj temi građani izjasniti na referendumu. Time je obavljena politička “trgovina” kojom je sklopljena koalicija te je Clegg postao i zamjenik premijera. Situacija će, tako, do sljedećega svibnja, najvjerojatnijeg termina za ovaj referendum, biti prilično zanimljiva: barem što se ove tematike tiče, svaki od dvaju koalicijskih partnera vodit će svoju neovisnu i po stajalištima sukobljenu kampanju u odnosu na onog drugog.

Nova britanska vlada u prvom redu u Parlamentu. Mišljenja premijera Davida Camerona (u sredini, plava kravata) i njegova zamjenika, liberalnog demokrata Nicka Clegga (desno do Camerona, crvena kravata) oko izbornog sustava bitno se razlikuju: koalicijski sporazum predviđa da ideju o referendumu podrže obje stranke, ali nakon toga mogu voditi nezavisnu kampanju, svaka u skladu sa svojim stajalištima. (Parliamentary copyright images are reproduced with the permission of Parliament.)

Konzervativci će, u skladu s koalicijskim sporazumom, morati podržati samo raspisivanje referenduma i donošenje zakona o njemu u parlamentu, ali će, dakako, nakon toga moći aktivnu voditi kampanju protiv promjene trenutačnog izbornog sustava koji je na snazi. Slično tome, ostale stranke također će moći građane uvjeravati u potrebu promjene izbornog sustava pa bi se glasači Liberalnih demokrata – spomenutih 23 posto koji su svoje povjerenje na svibanjskim izborima poklonili Cleggu – moglo prikloniti želji za ovom promjenom. Dakako, osim ukoliko u međuvremenu nisu razočarani činjenicom da je Cleggova stranka sklopila koalicijski sporazum s konzervativcima…

Najvjerojatniji datum ovog referenduma jest 5. svibnja 2011. kako bi se sljedeći lokalni izbori u Engleskoj, Škotskoj i Walesu ujedno iskoristili i za izjašnjavanje o ovom pitanju, čime će se i smanjiti trošak ovakvog uvida u mišljenje nacije. Potrebe za velikom žurbom nema jer bi se sljedeći redovni parlamentarni izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu trebali održati tek 11. lipnja 2015; dakako, ukoliko se koalicijska vlada prije toga nepopravljivo ne raspadne.

Sadašnji sustav: first past the post

Trenutačni izborni sustav u Ujedinjenom Kraljevstvu često se opisuje riječima first past the post i u praksi je, osim nekoliko iznimaka, preferirao dvije velike stranke – Konzervativnu i Laburističku – nauštrb onih manjih kao što su Liberalni demokrati. Jedna od većih iznimaka i “tijesnih” situacija bili su baš ovogodišnji svibanjski izbori (koje sam detaljno komentirao u povezanom članku), ali u pravilu ovaj izborni sustav ide na ruku velikim strankama, njihovim postizanjima jasne većine i stvaranju većinskih vlada.

Izborni sustav first past the post danas je prilično rijedak u “zapadnom svijetu” i predstavlja svojevrsni kuriozitet i ostavštinu iz prošlosti, što je uglavnom i glavni razlog zbog čega je britanski izborni sustav prilično nejasan i “čudan” promatračima sa strane. Ovakav se sustav biranja na parlamentarnim izborima temelji na jednostavno većem broju glasova za pojedinog budućeg člana parlamenta ali se u političkom žargonu u pravilu ukratko naziva first past the post. Ukratko: tko god osvoji najviše glasova, osvaja i to biračko mjesto.

Po ovom sustavu bira se jedan član parlamenta u svakoj izbornoj jedinici (Ujedinjeno Kraljevstvo podijeljeno je u njih 646, a reforma izbornog sustava mogla bi uključivati i drugačiju preraspodjelu izbornih jedinica ili čak i smanjivanje njihova broja), a pobjeđuje onaj kandidat koji osvoji najveći broj glasova. Taj broj glasova, dakako, mora biti veći od broja glasova bilo kojeg preostalog kandidata ali ne postoji uvjet da odabrani kandidat mora imati većinu od ukupnog broja glasova u toj izbornoj jedinici. Njemu je tako uistinu potrebno samo dovoljno više glasova da u konačnici “ispliva” na prvom mjestu u svojoj izbornoj jedinici – ovaj izborni sustav favorizira princip pluralnosti u odnosu na u svijetu ipak češće prihvaćeni sustav ostvarene većine.

Dosadašnji izborni sustav, "first past the post", nije bio naklonjen manjim strankama. Promjena izbornog sustava mogla bi dovesti do toga da i njima bude lakše vidjeti znak s dobrodošlicom na zasjedanje novog sastava Parlamenta... (Foto: Catherine Bebbington. Parliamentary copyright images are reproduced with the permission of Parliament.)

Predloženi sustav: alternative vote (AV)

Predloženi novi sustav bitno je drugačiji i već je u sličnom obliku primijenjen u nekim zemljama poput Australije koja je Britaniji, posve razumljivo, bliska svojim političkim sustavom. Liberalni demokrati željeli bi u Ujedinjeno Kraljevstvo uvesti potpuno proporcionalno zastupanje (PR, proportional representation) ali su tijekom koalicijskih pregovora s konzervativcima ipak pristali kao kompromis prihvatiti jednu drugu alternativu koja će biti ponuđena građanima – sustav alternativnog glasanja (AV, alternative vote).

Po sustavu klasičnog proporcionalnog zastupanja svaka bi stranka, gledano u postocima, dobila onoliko mjesta u parlamentu koliko je glasova na terenu uistinu i osvojila pa bi se Cleggovi liberalni demokrati nakon svibanjskih izbora mogli pohvaliti s 23 posto mjesta, odnosno njih gotovo 150 umjesto današnjih 57! Time bi i njihova težina prilikom pregovaranja u eventualnim koalicijama svakako bila i veća. No, od PR sustava očito u ovome trenutku neće još biti ništa.

Sustav AV je, zapravo, u načelu prilično jednostavan, iako će sasvim sigurno zakomplicirati prebrojavanje glasova i izračunavanje tj. dolazak do konačnih rezultata. Glasač koji izađe na izbore na listiću će označiti nekoliko kandidata za koje bi volio glasovati, odnosno obilježit će njihov redoslijed od onoga kojemu bi najviše volio dati svoj glas do onoga koji mu svojim političkim programom najmanje odgovara ali je u krajnjem slučaju spreman glasati i za njega.

Ako nakon prebrojavanja “prvih izbora” – dakle glasova koje su birači označili kao političare za koje bi najradije glasali i koji im predstavljaju primarni izbor – neki od kandidata dobije više od 50 posto glasova, stvar je riješena i taj kandidat dobiva svoje mjesto u parlamentarnoj klupi. Međutim, ukoliko nakon prebrojavanja svih “prvih izbora” nitko nema više od 50 posto glasova, zbrajat će se alternativni izbori, tj. glasovi koje su građani također označili kao prihvatljive kandidate.

Procedura je u tom slučaju sljedeća: bio bi eliminiran kandidat koji je dobio najmanje glasova kao “prvi izbor”, a kod glasova onih birača koji su za njega glasali pogledalo bi se koji im je bio alternativni izbor; njihovi bi glasovi potom bili preraspodijeljeni drugim kandidatima u skladu s njihovim željama. Ukoliko niti nakon tog prebrojavanja nitko nema više od 50 posto glasova, ponovno bi se eliminirao najlošije plasirani kandidat i glasovi njegovih birača pribrajali bi se ostalim kandidatima u skladu sa željama glasača; procedura bi se ponavljala sve dok neki od kandidata na ovaj način ne dobije više od 50 posto glasova, čime parlamentarno mjesto postaje njegovo.

Područje izbornog sustava jedno je od onih gdje se liberalni demokrati Nicka Clegga i konzervativci Davida Camerona uopće nisu uspjeli "naći"; jedino što je dogovoreno jest da će konzervativci dići ruku za zakon o referendumu, nakon čega svaka stranka kreće u svoju kampanju prije referenduma. (Foto: Crown Copyright. Parliamentary copyright images are reproduced with the permission of Parliament.)

Uspoređujemo li ovakav predloženi sustav, AV, s onim u Hrvatskoj, očito je kako bi sustav bio pravedniji prilikom redistribucije glasova koji su pripali kandidatima kojima nije uspjelo pobijediti na izborima. Naš izborni sustav predviđa preraspodjelu ovih glasova strankama i kandidatima koji su prešli izborni prag dok u slučaju britanskog AV sustava glasovi birača koji su se primarno odlučili za neku od “gubitničkih” opcija ne bi bili bačeni u vjetar već bi ti glasači imali utjecaja na odabir konačnog pobjednika u pojedinoj izbornoj jedinici.

‘Vjerovali ili ne’ činjenice iz britanskih izbora

Za kraj, evo nekoliko zanimljivih činjenica koje zorno pokazuju neke od specifičnosti i iznenađenja koja može prirediti trenutačni izborni sustav first past the post:

• Od kraja Drugog svjetskog rata naovamo, dakle od 1945., niti jedna stranka niti na jednim izborima nije dobila više od 50 posto od ukupnog broja glasova ali je samo u jednom slučaju (izbori u veljači 1974.) vodeća stranka po broju glasova u konačnici dobila manje od polovice mjesta u parlamentu.
• Laburistička stranka je 1951. osvojila 200 tisuća glasova više od konzervativaca, ali su konzervativci imali većinu u parlamentu i uspješno sastavili vladu!
• U veljači 1974. su, pak,  laburisti dobili manje glasova od konzervativaca ali su uspjeli dobiti više mjesta u samom parlamentu, te su također uspješno formirali vladu.
• Na izborima 1997. Liberalni demokrati prošli su prilično loše – pao im je broj ukupnih glasova i postotak dobivenih glasova u odnosu na prethodne opće izbore 1992. – ali im je broj osvojenih mjesta u parlamentu unatoč tome značajno porastao. Dobili su ih tada 46 umjesto ranijih 20 mjesta!

UPDATE: Referendum je u međuvremenu, naravno, održan – pročitajte kakvi su bili rezultati.