Posjećujete li u narednim mjesecima London a istovremeno ste fascinirani drevnim Egiptom, British Museum pripremio je dosad najveću izložbu vrijednih papirusa iz Knjige mrtvih. Mnogi nikada do sada nisu bili ovako izloženi u javnosti, no kada već najavljujem ovu izložbu zgodno se prisjetiti i dalje neriješenog pitanja koje je u “statusu quo”: trebaju li Britanski muzej, berlinski Altes Museum i ostali svjetski muzeji vratiti Egiptu starine koje su iz te zemlje odnešene u doba kolonizacije? “Moderni Indiana Jones”, egipatski stručnjak Zahi Hawass, vodi Veliko vijeće za antikvitete i već se godinama bori za povrat što većeg broja artefakata u matičnu zemlju; zasad ih je uspio vratiti više od pet tisuća.

Vaganje srca, detalj iz Knjige mrtvih, otprilike 1275. pr.Kr. (Foto: British Museum)

Tema velike ovogodišnje jesenske izložbe koju priprema British Museum, najposjećeniji muzej u Britaniji, bit će egipatska vjerovanja u zagrobni život: dio fantastične kolekcije egipatskih artefakata kojima Britanski muzej raspolaže su i brojni papirusi iz Knjige mrtvih koja se koristila više od tisućljeća i pol, od 1600. pr.Kr. do 100. godine naše ere.

Knjiga mrtvih nije tek jedan, jedinstveni tekst, već se radi o zbirci mudrosti, misli i čarolija u koje su Egipćani vjerovali a čija je zadaća bila da preminulu osobu pripreme za zagrobni život kako bi ona mogla mirno i bez poteškoća izbjeći sve opasnosti koje u njemu vrebaju i tako uistinu ostvariti vječni život.

British Museum danas ima jednu od najvećih kolekcija papirusa koji potječu iz Knjige mrtvih, a posjetitelji ove izložbe tijekom narednih će nekoliko mjeseci po prvi puta u povijesti moći vidjeti ovako velik broj tih papirusa na jednome mjestu. Vrhunac izložbe, poručuju iz Britanskog muzeja, bit će najdulji papirus iz Knjige mrtvih, takozvani Greenfield Papyrus, dugačak 37 metara. On dosad nikada u cijelosti nije bio pokazan javnosti. Dio izložaka pristići će na ovu izložbu u London iz drugih svjetskih muzeja pa će se ovdje naći i drugi izlošci koje su Egipćani povezivali s trenutkom smrti kao što su maske, amajlije, nakit, figurice koje su s pokojnikom sahranjivali u grobnicama, lijesovi i same mumije.

Povratak “starom” pitanju

No, nova izložba egipatske tematike ponovno će vjerojatno intenzivirati debatu oko toga bi li British Museum trebao početi vraćati egipatske artefakte u matičnu zemlju. Ključni izložak na kojemu se temelji cijela fantastična egipatska zbrika u British Museumu je, dakako, kamen iz Rosette, zapis pomoću kojega su britanski i francuski znanstvenik tek početkom 19. stoljeća uspješno počeli dešifrirati sustav egipatskih hijeroglifa. Ono što je pomoglo dešifriranju hijeroglifa i modernije verzije egipatskog pisma, onog demotičkog, jest činjenica da je tekst na kamenu iz Rosette bio ispisan i klasičnim grčkim pismom pa je usporedbom bilo moguće relativno jednostavno dekodirati značenje pojedinih znakova starih egipatskih pisama.

Ovaj su kamen sa sobom iz Egipta ponijeli Francuzi 1799. no kasnije su ga predali britanskim znanstvenicima u okviru mirovnog sporazuma koji je potpisan s Napoleonovom vojskom u Aleksandriji 1801. Tako se ova važna starina našla u Londonu, a više od dva stoljeća kasnije i dalje je predmet brojnih prijepora između egipatskih muzeja i British Museuma oko toga treba li ju vratiti u zemlju stare civilizacije.

Unatoč svojem glavnom cilju - povratku kamena iz Rosette iz Britanskog muzeja u Kairo - dr. Zahi Hawass kao ugledni egiptolog redovito drži i predavanja na pojedinim izložbama po svjetskim muzejima. Ovo je fotografija iz prošlog prosinca kada je posjetio upravo - British Museum! Ljubitelji dokumentaraca o drevnom Egiptu vjerojatno na ovoj fotografiji teško prepoznaju dr. Hawassa u odijelu i bez tipičnog šešira po kojemu je prepoznatljiv... (Foto: Ann Wuyts)

Ime Zahi Hawass ne bi vam smjelo biti nepoznato ako ste barem koji put gledali bilo koji dokumentarac o starom Egiptu na History Channelu, National Geographicu ili bilo gdje drugdje: ovaj “moderni Indiana Jones”, kako mu često tepaju zbog njegovog čuvenog šešira i istraživanja egipatskog nasljeđa, od 2002. direktor je egipatskog Velikog vijeća za antikvitete. Njegova je glavna misija prilično jasna: u Egipat treba vratiti sve artefakte koji su se u međuvremenu, na razne načine, našli u muzejima širom svijeta.

Dva koja Zahi Hawass posebice želi vidjeti u Egiptu i njegovom novom glavnom muzeju koji bi trebao biti dovršen 2012. su, dakako, kamen iz Rosette iz British Museuma, te kip Nefretiti koji se nalazi u Altes Museumu u Berlinu. Nijemci odbijaju vratiti Nefretiti tvrdeći da je ona došla do Berlina posve legalnim putem, da je kupljena i da o tome postoji papirnati trag, a niti British Museum ne želi čuti za povratak kamena iz Rosette objašnjavajući kako “pokrovitelji muzeja žele da egipatska kolekcija ostane cjelovita”.

Hawass je prvi puta tražio povrat povijesno važnog kamena u Egipat 2003. te je nakon dugačkog niza pregovora British Museum u studenom 2005. u Kairo poslao repliku ovog kamena. Tijekom proteklih se godina razgovaralo i o trajnijoj posudbi kamena, naročito kako bi se obilježilo otvaranje novog muzeja u Kairu koji je trenutačno u izgradnji ali bi – navodno – trebao biti jedan od najznačajnijih i najljepših u svijetu kada napokon bude otvoren 2012.

Činilo se da su Egipat i Hawass bili donekle zadovoljni tim rješenjem ali su po britanskim medijima tada počele kolati priče kako Egipćani ne namjeravaju vratiti kamen u London nakon što istekne posudba; to je naljutilo ovog voditelja direkcije za antikvitete pa je izjavio kako oni “nisu nekakvi pirati s Kariba, već su pirati oni koji su te starine ukrali” te da se Egipat ponovno vraća inicijalnom zahtjevu za trajnim povratom kamena iz Rosette iz Londona u drevnu domovinu. Dodatni argument kojim je British Museum “razljutio” Hawassa bio je i komentar kako ne mogu biti sigurni da će kamen iz Rosette biti odgovarajuće čuvan tijekom posudbe novom muzeju u Kairu.

Zahi Hawass kaže da će u novom muzeju za dvije godine moći izložiti “samo drugorazredne izloške jer je sve ostalo opljačkano u vrijeme kolonizacije Egipta”. Osobno je zaslužan što je u proteklih desetak godina koliko je na čelu Velikog vijeća za antikvitete u Egipat vraćeno oko 5000 raznih artefakata iz drevne povijesti ove zemlje, ali krunski primjerci iz vremena drevnog Egipta i dalje se nalaze po muzejima širom svijeta, od Berlina i Londona do SAD.

Kakvo je vaše mišljenje o ovoj temi? Bi li British Museum, berlinski Altes Museum i ostali muzeji trebali vratiti ključne dijelove svojih egipatskih kolekcija u zemlju odakle potječu ili su ovi predmeti u međuvremenu postali dijelom međunarodnog naslijeđa koje je dostupno širem krugu posjetitelja na mjestima gdje se trenutno nalazi?