It’s raining cats and dogs…

Jedna od poznatijih engleskih fraza kojom se opisuje kiša razmjera potpunog potopa jest – “it’s raining cats and dogs”. Uz pretpostavku da te životinje nikada nisu zaista padale s neba, kako je uopće nastala ova izreka? Premda ovako kreativna izreka nije nimalo čudna u zemlji koja ima vjerojatno i stotinjak različitih naziva za kišu i njezine razne oblike i vrste, njezinu porijeklu nije baš tako lako ući u trag. Današnje kišno poslijepodne poslužilo je, ipak, kao izuzetno dobar povod za pisanje ovog članka…

Kiša pasa i mačaka (ali i vila!) na engleskoj ilustraciji iz 19. stoljeća.

Premda se više ne koristi tako često kao nekad, fraza it’s raining cats and dogs i dalje se može povremeno čuti kao opis gotovo potpunog potopa, iznimno snažne kiše i olujnog nevremena. Nije baš posve jednostavno razriješiti porijeklo ove kreativne fraze i zaključiti odakle bi ona uopće mogla potjecati, no, ako ništa drugo, teorija barem ne nedostaje.

Od najmanje vjerojatne teorije pa prema onim vjerojatnijim koje bi objašnjavale zapravo potencijalno prilično smiješnu i zabavnu sliku pasa i mačaka koji padaju s neba (kao na ovoj ilustraciji iz 19. stoljeća), redoslijed bi bio sljedeći…

Teorija #1: Zaista kiše mačke i psi

Životinje koje padaju s neba prilično su rijetka, ali ipak posve moguća meteorološka pojava. Tijekom povijesti zabilježeni su slučajevi kiša riba i žaba, a ova se čudna pojava obično pokušava objasniti situacijom u kojoj bi iznimno snažna oluja praćena pijavicom mogla iz rijeke ili jezera izvući određenu količinu vodenih životinja, prenijeti ih zrakom nekoliko kilometara te potom izbaciti na zemlju – pri čemu priče obično govore kako mnoge životinje čak i prežive ovaj pad. Doduše, ovom pretpostavkom o mogućem slijedu događaja ne mogu se objasniti još rijeđe situacije kada su ribe i žabe padale s neba bez ikakvih primjetnih, a kamoli imalo snažnijih zračnih strujanja u okolini.

Bilo kako bilo, čak i nakon što prihvatimo činjenicu da bi se malene životinje poput riba i žaba mogle naći uhvaćene u snažnim olujama i pasti s neba na ovaj način, prilično je nevjerojatno i nemoguće da bi oluja na ovaj način mogla svojim putem “pokupiti” životinje veličine pasa ili mačaka i “istresti” ih nekoliko kilometara dalje.

Teorija #2: Nordijska mitologija

Jedna od mogućih pretpostavki kaže da bi fraza raining cats and dogs mogla vući svoje porijeklo iz nordijske mitologije. To, možda, i nije posve nemoguće budući da je Britansko otočje bilo u stalnom kontaktu s potencijalnim osvajačima sa sjevera, uključujući i Vikinge. U nordijskoj su mitologiji psi (i vukovi) pomoćnici Odina, boga oluja, te su ih nordijski moreplovci često smatrali simbolima kiše. S druge strane, vještice – kao što svi dobro znamo – jašu na vjetru, a često “posuđuju” upravo oblik mačaka kada trebaju biti pritajene.

Ipak, osim, što se ovako sve može “naštimati” tako da posve odgovara engleskoj frazi, nema nikakvih pisanih tragova koji bi govorili u prilog ovoj teoriji. Tim više što se fraza, kao što ćete vidjeti u najvjerojatnijoj, četvrtoj teoriji, pojavljuje u Engleskoj mnogo kasnije, tek u 17. stoljeću, kada otok već odavno nije bio izložen pretjeranom utjecaju sjevernih naroda.

Teorija #3: Mačke i psi po potkrovljima

Jedno od mogućih rješenja za misteriju ove fraze moglo bi se tražiti i u engleskim selima srednjega vijeka; krovovi od debele slame navodno su često služili kao skloništa psima i mačkama. Neki današnji izvori tvrde kako su čuli priču da bi se mačke i psi za kišovitoga vremena, kada je cijeli krov zajedno s gredama bio natopljen vodom, poskliznuli i pali na cestu, te je stoga “kišilo” pse i mačke.

Ova teorija ne djeluje ništa više uvjerljivo od prethodne dvije; nema nikakvih dokaza da su psi ikad živjeli ili se sklanjali u krovištima kuća u engleskim selima i gradovima, a i da bi pali s krova morali bi hodati po njegovoj vanjskoj strani – gdje sasvim sigurno ne bi izlazi za vrijeme potpunog potopa i snažne oluje.

Koliko god ova teorija o nespretnim psima i mačkama djelovala simpatično, vjerojatno je treba posve odbaciti, baš kao i prethodne dvije; čak i da su neki pas ili mačka pali s krova, to bi se trebalo događati uistinu često da pusti korijenje u narodu do te mjere da nastane ova ipak široko rasprostranjena fraza.

Teorija #4: Bujice u srednjem vijeku i kasnije

Najvjerojatniji povod ovoj frazi, raining cats and dogs, stoga je ipak najbolje potražiti tek negdje u 17. ili 18. stoljeću: možete li zamisliti Englesku sa selima i gradovima u kojima sanitarni uvjeti nisu baš najbolji, otpad se jednostavno baca na ulicu ili u kanal, a svako malo izbije i pokoja epidemija kuge?

U tim i takvim vremenima, u srednjem vijeku i stoljećima neposredno nakon njega, kada se baš nitko nije previše zamarao javnom čistoćom niti je postojala svijest o tome kako nastaju i šire se ove opake bolesti, uginuli psi i mačke vjerojatno bi također ležali posvuda te ih nitko ne bi sakupljao i odnosio. Snažna kiša stvorila bi snažnu bujicu koja bi, kada bi krenula niz ulicu, sa sobom nosila i lešine uginulih životinja – izgledalo je kao da su i one pale s kišom!

Ovo je ujedno i jedina teorija koja ima potporu u engleskoj literaturi: pisac i pjesnik Jonathan Swift, široj publici vjerojatno najpoznatiji po Guliverovim putovanjima, objavio je 1710. satiričnu pjesmu kojom je opisivao stanje u tadašnjem londonskom društvu. Iako je pjesma A Description of a City Shower metaforičkog karaktera te ne opisuje stvarnu kišnu bujicu niti neku određenu oluju u Londonu, u njoj su se uistinu spominjale lešine životinja koje bujica nosi ulicama, a što pak znači da je Swift koristio metaforu koja bi već bila posve razumljiva i jasna tadašnjim čitateljima:

Now in contiguous Drops the Flood comes down,
Threat’ning with Deluge this devoted Town.
Now from all Parts the swelling Kennels flow,
And bear their Trophies with them as they go:
Filth of all Hues and Odours seem to tell
What Street they sail’d from, by their Sight and Smell.
They, as each Torrent drives, with rapid Force,
From Smithfield or St. Pulchre’s shape their Course,
And in huge Confluent join’d at Snow-Hill Ridge,
Fall from the Conduit, prone to Holbourn-Bridge.
Sweeping from Butchers Stalls, Dung, Guts, and Blood,
Drown’d Puppies, stinking Sprats, all drench’d in Mud,
Dead Cats and Turnip-Tops come tumbling down the Flood.

No, prvi puta je Swift frazu u današnjem obliku upotrijebio gotovo tri desetljeća kasnije, 1738., napisavši u svojem djelu A Complete Collection of Polite and Ingenious Conversation sljedeću rečenicu:

I know Sir John will go, though he was sure it would rain cats and dogs.

Njegova se satirična pjesma u kojoj je koristio metaforu žitovinjskih lešina koje s ulice ispire bujica i kasnije djelo u kojemu je upotrijebio fazu u obliku u kojem je ušla u engleski jezik tako mogu direktno povezati, pa nije teško tvrditi kako su upravo loši sanitarni uvjeti u Londonu na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće bili povodom za nastanak fraze o “kiši od mačaka i pasa”.

Doduše, upitno je i je li Jonathan Swift ovdje bio baš posve originalan jer je još 1653. komediograf Richard Brome u svojemu djelu The City Wit or the Woman Weats the Breeches opisivao strašno olujno nevrijeme rečenicom

It shall raine dogs and polecats.

pri čemu polecat, dakako, nije mačka nego tvor – to, naravno, nije niti približno slično, ali nije teško uvidjeti kako se, lingvistički, tvor ipak mogao tijekom desetljeća jednostavno pretvoriti u mačku.

Čini se tako da ova posljednja teorija, potkrijepljena primjerima iz literature, upravo i najbolje “drži vodu” (pun intended!) kada se pokušava utvrditi nastanak ove zanimljive fraze – raining cats and dogs.