Memorijal koji je djelo čuvenog arhitekta Christophera Wrena – onog istog koji je u godinama nakon Velikog londonskog požara obnavljao središte grada – služi kao spomenik hrabrosti građana koji su se, za razliku od samoga grada, izvukli iz požara bez većih žrtava te imali snage i volje iz pepela podići novi grad, današnji London. U vrijeme kada je dovršen nadvisivao je baš sve okolne građevine ali je i danas najviši samostojeći kameni stup na svijetu s kojega se pruža lijep pogled na panoramu Londona. Postoji i poseban povod zašto baš danas objavljujem ovaj članak: vatrena je stihija krenula starim povijesnim središtem grada točno 2. rujna 1666.

Izgradnja Monumenta trajala je punih šest godina, a njegovi su arhitekti Sir Christopher Wren i Robert Hooke. (Foto: Dario Sušanj)
Baš ovih dana rujna, daleke 1666, London je gotovo u potpunosti izgorio u Velikom požaru. Ljudske su žrtve bile gotovo zanemarive – što je bila nevjerojatna sreća s obzirom na količinu stanovnika u ovom središtu Londona i na dokovima uz jednu od najvećih europskih luka – ali je staro središte Londona, City, tada gotovo posve uništeno. Vatra koja se počela širiti u noći s 2. na 3. rujna iz pekare u Pudding Laneu tijekom četiri je dana uništila je tri četvrtine grada, razrušivši staru jezgru ali istovremeno i raščistivši ovo područje za izgradnju novog, suvremenog Londona kakav danas poznajemo, s impresivnim zgradama i širokim avenijama na području na kojemu su se ranije nalazile tek natrpane, zgusnute uličice koje su godinu dana ranije itekako pospješlile rapidno širenje kuge Londonom.

Kada bi se Monument položio na zemlju u smjeru istoka, njegov bi vrh došao točno do uličice Pudding Lane, svega šezdesetak metara dalje, odakle je krenuo veliki londonski požar 1666. Uličica i danas nosi to ime. (Foto: Dario Sušanj)
Zadatak obnove Londona u narednim godinama pripao je čuvenom arhitektu, Christopheru Wrenu, čije je najpoznatije djelo, dakako, suvremena Katedrala sv. Pavla, ali je usput projektirao i nekoliko desetaka crkava na području grada. U neposrednoj blizini London Bridgea nalazi se i njegov memorijal u sjećanje na paklene londonske dane, u svakodnevnom rječniku znan jednostavno kao – Monument (puni je naziv Monument to the Great Fire of London).
Smješten je tako da bi, polegnut na zemlju u smjeru istoka, vrh ovog dorskog stupa izgrađenog od čuvenog portlandskog kamena pokazao točno na mjesto na kojemu se nalazila pekara Thomasa Farrinera u kojoj je te davne večeri buknuo požar. Monument je sa svojom visinom od 61 i pol metra i dalje najviši samostojeći kameni stup na svijetu. Iako djeluje “jednostavno”, izgradnja ovog memorijala nije bila brza: Sir Christopher Wren i njegov kolega arhitekt Robert Hooke, s kojim je zajedno radio na ovom projektu, gledali su kako se gradi šest godina, od 1671. do 1677.
Iako danas više ne nadvisuje sve okolne građevine kao što je to činio nekoć, i dalje se isplati posjetiti promatračnicu na vrhu Monumenta kako biste uživali u panorami današnjeg Londona – naravno, ako imate volje i vremena uspesti se uz njegovih 311 spiralnih stuba ka samome vrhu (što će vas i stajati svega dvije funte). Promatračnica nije bila ograđena sve do 1842. pa je dotad bila jedno od “omiljenih” mjesta za londonske samoubojice, ali danas je, naravno, posve sigurna za posjet – u cijelosti je u “kavezu”.

Priča o razlozima postojanja Monumenta i događaju koji obilježava ispisana je na mramornoj ploči u njegovom podnožju. (Foto: Dario Sušanj)
Kada su Wren i Hooke projektirali Monument, nisu ga osmislili tek kao spomenik: bilo bi šteta ne iskoristiti ovako visoku građenu, jedinstvenu u Londonu 17. stoljeća, za još nešto. U njemu se tako nalazio teleskop a mogli su se izvoditi i eksperimenti s njihalima i gravitacijom; prije nego što se popnete do samoga vrha, možete krenuti od prodavaonice karata prema podzemlju i vidjeti pripadajući laboratorij namijenjen pokusima. Danas se, pak, na vrhu Monumenta nalazi panoramska kamera.
Iako, naravno, Monument nije gradska “atrakcija” poput mnogobrojnih drugih, ipak priča priču o jednom od najznačajnijih događaja u novijoj povijesti ovog grada koji je uvelike utjecao na njegov daljnji razvoj, Velikom požaru 1666. Nalazite li se u blizini ili šećete uz Temzu, navratite i do ovog ishodišta vatrene stihije – najbliža stanica podzemne željeznice također se zove Monument i nalazi se u neposrednoj blizini.

Ilustracija Monumenta iz 1753. Kameni je stup tada nadvisivao sve okolne zgrade; danas, naravno, nije više tako u ovom poslovnom dijelu Londona gdje su sjedišta mnogobrojnih banaka...

























































Komentari