Leptir ‘Camberwell Beauty’

Slika jednog prekrasnog leptira postala je udomaćena i česta u folkloru južnog Londona. Njegov je britanski naziv Camberwell Beauty (a naš je mnogo mračniji – mrtvački plašt!) i postao je simbolom tih londonskih četvrti unatoč činjenici da ova vrsta krene u svoju “invaziju” na Britaniju tek rijetkih godina.

Vrlo rijedak leptir, čiji slučajevi razmnožavanja u Britaniji još nikada nisu zabilježeni, postao je svojevrsnim simbolom južnog Londona po čijoj je četvrti Camberwell i dobio svoj britanski naziv.

Iza nadimka Camberwell Beauty, koji jasno priziva jednu od nekad mondenih i umjetničkih četvrti južnog Londona, krije se dosta raširena vrsta leptira iz porodice nymphalidae odnosno šarenaca, Nymphalis Antiopa, kod nas poznate pod ne baš privlačnim imenom Mrtvački plašt. Predstavnici ove skupine su uobičajeni stanovnici umjerenog pojasa sjeverne hemisfere, tako da ih je moguće naći diljem Sjeverne Amerike, Europe te Rusije uključujuči i njen azijski dio. Štoviše, Nymphalis Antiopa je i ‘službena’ životinja američke savezne države Montana.

Riječ je o širokokrilnom kukcu (raspon doseže i do osam centimetara) izuzetno lijepih boja krila, gdje žuta vrpca uokviruje čokoladno smeđu plohu, na rubnim djelovima protkanu svijetloplavim mrljama. Svoje ličinke odlaže pri stablašicama poput vrba i njima srodnih vrsta kao što su jablan i breza. Iako karakteristične za vlažna šumska područja, jedinke ovog leptira se mogu zateći i u izuzetno suhim područjima poput Mexica, unutrašnjosti Španjolske, a česti su i na selima te predgrađima Europe i Amerike.

Ono što je zanimljivo jest činjenica da ovaj leptir nije vezan za usko određeno područje, već migrira prateći svoj biološki sat. Naime, najbrojnija su staništa ove vrste u kontinentalnim djelovima Europe (Njemačka, Poljska, Nizozemska), te na skandinavskom poluotoku, dok se u većem broju na Britanskom otočju javljaju periodično. Brojnije su invazije registrirane godina 1872, 1947, 1976, 1995. i 2005. Pojedini primjerci hiberniraju te tako dočekaju novu sezonu, no na području Britanije nije zabilježen slučaj njihova razmnožavanja. U urbanim okvirima, staništa odraslih životinja uglavnom su vrtovi u predgrađima, koji im nude potrebnu hranu u vidu trulog voća, te minerala iz tla.

Ova je vrsta prvi put otkrivena 1748. godine na području današnje ulice Coldharbour Lane koja spaja južnolondonske četvrti Camberwell i Brixton (tada samo predgrađa, a danas dijelove šireg središta grada). Pretpostavlja se kako su nađeni primjerci najvjerojatnije pristigli s brodskim teretom skandinavskog drveta koje je istovarano dvije milje sjeveroistično, na dokovima Surrey Quays.

Na fasadi zgrade javnog kupališta u ulici Wells Way u južnom Londonu nalazi se mural koji prikazuje boje ovog leptira u punom sjaju. (Foto: R. Sones)

Osamnaest godina kasnije, 1766, poznati engleski entomolog Moses Harris objavljuje znanstveni rad The Aurelian, u kojemu ovu vrstu klasificira koristeći svježe uvedenu Linnaeusovu podjelu. Pored službenog imena Nymphalis Antiopa, Harris bilježi i ono kolokvijalno, Camberwell Beauty, koje će uskoro postati uobičajen naziv za ovoga kukca u engleskom jeziku.

Slika tog prekrasnog leptira postala je udomaćena u folkloru južnog Londona. Tako se, primjerice, na fasadi zgrade javnog kupališta u ulici Wells Way nalazi mural koji prikazuje njegove boje u punom sjaju. Ista je slika iskorištena i na omotu drugog, istoimenog albuma psychodelic pop sastava House of Love, utemeljenog upravo u Camberwellu.

Također, Camberwell Beauty je od 1912. godine stoljeća korišten kao logotip tvornice papira iz obližnjeg Peckhama, Samuel Jones & Co, a to je ujedno i naziv prvog romana suvremene britanske spisateljice Jenny Eclair.

Mada ne toliko razvikan i poznat, ovaj leptir polako ulazi u društvo kako stvarnih tako i fiktivnih životinja iz londonske mitologije, poput Whittingtonovog mačka ili medvjedića s kolodvora Paddington.