Sajmovi na zaleđenoj Temzi

Zime su bile toliko nevjerojatno hladne u vrijeme vladavine Tudora i stoljećima koja su slijedila da se londonska Temza vrlo često ledila, a Londončani bi svaki puta iskoristili tu priliku i na svojoj zamrznutoj rijeci priredili pravi zimski sajam. Od 1400. pa sve do 1814. godine, kada je Temza posljednji puta bila zamrznuta, ova je rijeka bila pod ledom ukupno 26 puta. Sve je to posljedica takozvanog “malenog ledenog doba”, perioda od 16. do 19. stoljeća kada su sjevernom Europom vladale temperature daleko ispod prosjeka…

Zaleđena Temza 1677. na slici nepoznatog autora. U pozadini se vidi stari, srednjovjekovni London Bridge koji je svojom konstrukcijom lukova vrlo vjerojatno bio "odgovoran" za pojačanu vjerojatnost da će se Temza zamrznuti. Nakon što je srušen 1831. i zamijenjen novim mostom, Temza više nijednom nije u potpunosti bila zaleđena...

Klimatolozi i povjesničari ne slažu se u potpunosti oko toga kada je to “maleno ledeno doba” počelo niti kad je točno završilo – iako postoji konsenzus oko toga da su najgore i najhladnije godine bile 1650., 1770. i 1860. – ali mnogi su krajevi Europe osjetili nevjerojatno niske temperature tijekom ovih nekoliko stoljeća koja su uslijedila nakon toplog srednjovjekovnog perioda. Tako se, primjerice, Baltičko more jedne godine u potpunosti smrznulo omogućivši prijevoz saonicama od Švedske do Poljske, dok je 1658. švedska vojska mogla jednostavno marširati zamrznutim morem i osvojiti Kopenhagen. Malo ledeno doba išlo je jednom prilikom na ruku i engleskoj vojsci Elizabete I. pomogavši joj da, uz pomoć takvih klimatskih uvjeta koji su usred kolovoza noćne temperature spustili do razine smrzavanja, posve neočekivano razbije flotu španjolske armade 1588.

Niti Velika Britanija tako nije bila pošteđena ovih netipičnih hladnoća koje su zamrzavale i zemlju i rijeke. Priča se da je Henry VIII. u nekoliko navrata bez problema došao saonicama po zaleđenoj temzi od središnjeg Londona i palače Whitehall u Westminsteru do jedne od svojih omiljenih palača, one u Greenwichu. Zima 1536. bila je naročito hladna, najavivši tako godinu u kojoj će se roditi i njegova kći, buduća kraljica Elizabeta I. Njezin će život i vladavinu također pratiti ove karakteristično hladne zime: 1564. uživala je u streljaštvu na zamrznutoj rijeci, a muškarci i djeca te su godine na Temzi igrali i nogomet. Navodno su neki to činili toliko hrabro i spretno kao da igraju na čvrstoj, suhoj zemlji a ne klizavom terenu.

Londončani su odlučili maksimalno iskoristiti ove neobične situacije kada je njihova rijeka bila zaleđena. Zamrznuta Temza često je služila kao klizalište i mjesto održavanja zimskih sajmova, sve od 15. pa do 19. stoljeća. Prvi se pravi zimski sajam na zamrznutoj Temzi održao 1608. (premda ima tragova i o jednome iz već spomenute 1564. ali o njemu ima vrlo malo informacija) no u povijesti pod imenom “Veliko zamrzavanje” (The Great Frost) ipak ostaje zapamćena zima na prijelazu iz 1683. u 1684. Tada je, za vladavine kralja Charlesa II., rijeka bila zaleđena nekoliko mjeseci – od sredine studenog do početka veljače. To je ime – a greate frost - ovom događaju nadjenuo John Evelyn, engleski pisac i kroničar londonskih zbivanja tog doba.

Zimski sajam na zaleđenoj Temzi 1683. za vrijeme tzv. "The Great Frost", najvećeg, višemjesečnog zamrzavanja koje je zabilježeno na Temzi. U zaglavlju crteža zabilježeno je ime kralja koji je tada vladao - Charles II. Kliknite na sliku za veću verziju i svakako promotrite brojne detalje! U dnu se nalazi legenda što je gdje na ilustraciji.

Bila je to jedna od najhladnijih engleskih, ali i europskih zima, a Londončani su na Temzi upriličili najveći zimski sajam kojega je ona ikad vidjela: štandovi su se, kažu priče, prostirali od jedne do druge obale, a led je bio dovoljno čvrst, piše Evelyn, da su njime mogle prometovati i kočije s konjima. Slična se situacija ponovila samo dva i pol desetljeća kasnije jer je 1709. po statistikama bila jedna od najhladnijih zima u Europi u 500 godina, ali za Londončane to je ponovno bila prilika i za zabavu na ledu. No, valjalo je pritom biti i prilično oprezan: nije se samo jednom dogodilo da naglo zatopli i da se led iznenada istopi, pa je katkada trebalo i prilično brzo napuštati rijeku kako se u nju ne bi upalo! Nema informacija o tome je li se netko uistinu i utopio ili pogledao hipotermiji zbog pada u hladnu rijeku, ali bilješke suvremenika govore da se katkada rijeka uistinu napuštala brzo i u panici zbog brzog topljenja i pucanja leda.

Posljednji sajam na zaleđenoj Temzi održan je 1814. Slika Lukea Clenella. Nažalost, na slici nedostaje čuveni slon kojime je provjerena čvrstoća leda...

Posljednji je put Temza bila zaleđena 1814. Kako bi se provjerilo je li led dovoljno čvrst za još jedan sajam velikih razmjera na ledu, Londončani su od jedne do druge obale Temze kod mosta Blackfriars prošetali ni manje ni više nego – slona! Čim je eksperiment uspio i tako potvrdio čvrstoću leda, zabavljači i trgovci pohrlili su postaviti štandove za posljednji zimski sajam koji je ikad održan na zaleđenoj Temzi.

Odgovor na pitanje zašto se Temza niti jednom nije zaledila u posljednja dva stoljeća vjerojatno treba tražiti u činjenici da je 1831. srušen stari srednjovjekovni Londonski most – onaj načičkan zgradama duž cijele svoje duljine – te da je na njegovu mjestu izgrađen novi. Stari je most svojom konstrukcijom bitno usporavao tok rijeke i omogućavao da se nakon njegovih lukova stvore “bazeni” mirne vode, dok je današnja Temza prilično brza rijeka koja se teško može smrznuti, tim više što je u 19. stoljeću dodatno dovedena “u red” izgradnjom obala.

Naravno da se djelomična zamrzavanja Temze događaju i u naše doba, pa za iznimno hladnih zima nije nimalo neobično vidjeti pokoji komad ili manju santu leda u vodi, no nije baš vjerojatno da će slonovi tako skoro opet hodati zamrznutom Temzom kao te 1814. – unatoč nevjerojatno niskim temperaturama koje ovih dana vladaju Britanijom…

Zimski sajam za vrijeme "Velikog zamrzavanja" Temze na prijelazu iz 1683. u 1684. Autor slike je Thomas Wyke.