“Tessa iz porodice D’Urberville” sumorna je i tužna priča o nevinoj djevojci iz siromašne viktorijanske ruralne Engleske koja se, usred potrage za svojim plemenitim korijenima, ne svojom krivnjom nađe rastrgana između dvojice muškaraca i gurnuta još dublje u taj ponor oportunističkim ambicijama svoje majke. Novela engleskog pisca i pjesnika Thomasa Hardyja koji je priču smjestio u svoje doba, u zamišljenu pokrajinu Wessex, doživjela je BBC-ovu ekranizaciju uz “Bondovu djevojku” Gemmu Arterton u naslovnoj ulozi. Ona se u njoj baš savršeno snašla, a dodaju li se tome vrhunska BBC-ova produkcija i scenografija jugozapadne Engleske, razloga za gledanje “Tesse” ima uistinu mnogo. Očekuje vas priča u kojoj je svaki lik na svoj način tragičan, ali u kojoj je teško ne zavoljeti Tessu…

Eddie Redmayne (kao Angel Clare) i Gemma Arterton (kao Tess Durbeyfield) u jednoj od posljednjih scena serije, uz mistični Stonehenge u pozadini, neposredno prije tragičnog kraja. (Foto: BBC)

“Tessa iz porodice D’Urberville”, ukratko

Sljedeći odlomci sa sadržajem priče, naravno, neizbježno sadrže “spoilere”, no važni su za kasniji osvrt na seriju. Ukoliko niste čitali knjigu ili gledali seriju, možda ćete ih zasad željeti preskočiti.

Lijepa Tess Durbeyfield (u hrvatskom prijevodu – Tessa) živi prilično siromašnim životom sa svojom obitelji u iznajmljenoj kući u Wessexu, u viktorijansko doba, baš za vrijeme velike gospodarske krize krajem 19. stoljeća. Posla nigdje nema i život u ruralnoj sredini vrlo je težak, perspektiva je nikakva, razloga za optimizam nema. Majka oportunistica pokušava je pošto-poto udati za nekog finog gospodina koji bi cijelu obitelj izvukao iz financijskih nedaća i blatnjave svakodnevice, a otac pijanica već je ionako zbog alkoholizma i srčanih problema jednom nogom u grobu pa samo otežava ionako naizgled bezizlaznu situaciju Durbeyfieldovih.

Tessine su sestre, uz nju samu, jedina svijetla točka u cijelom tom životu, no taman kada se učini da bi stvari mogle krenuti nabolje, za Tess zapravo počinje životna avantura koja neće dobro završiti: Tessin otac saznaje kako su Durbeyfieldovi zapravo jedni od posljednjih izdanaka nekoć poznate plemićke obitelji D’Urberville koja svoje korijene može pratiti čak do vremena Normana! Kako njima nije ostalo nikakvih posjeda osim lokalne obiteljske grobnice, Tessu uspijevaju nagovoriti da krene tragom svoje moguće obiteljske loze i potraži druge članove familije D’Urberville. Upravljajući kolima tijekom tog putovanja, Tess doživi prometnu nezgodu i njezin konj ugiba – a bilo je to jedino vrijedno što je njezina obitelj imala.

D’Urbervilleovi na koje Tess nailazi u svojoj potrazi, međutim, uopće nisu plemenita obitelj već se kasnije ispostavlja kako su jednostavno kupili plemićku titulu i preuzeli ovo prezime iako nisu potomci pravih D’Urbervillea niti s njima imaju ikakve veze. No kada je gospođa D’Urberville pristane zaposliti kao čuvaricu svojih ptica i peradi, njezin sin Alec D’Urbervile odmah krene u osvajački pohod i pokuša se udvarati Tess. On joj nije niti simpatičan niti drag, ali – nevina i neiskvarena kakva jest – Tess osjeća da nema drugog izbora nego biti ljubazna prema Alecu budući da o njemu ovisi hoće li ona imati ikakav posao ili ipak neće moći zaraditi novce kojima bi mogla kupiti novoga konja za svoju obitelj. Jedne mračne i maglovite noći, Alec ne može suspregnuti svoje nagone te u šumi siluje Tess.

Ništa u "Tessi" ne može proći bez tragičnih trenutaka: preostale mljekarice vape za Angelovom pažnjom, do te mjere da jedna pokuša samoubojstvo zbog njegova vjenčanja s Tess. (Foto: BBC)

Tess se vraća u kuću svojih roditelja i sljedećega ljeta rodi sina kojega naziva Sorrow (u hrvatskom prijevodu – Tugomir). Sorrow živi vrlo kratko i jedne noći umire, a Tess ga je prisiljena sama blagosloviti te ga mora i sama pokopati u neposvećenom grobu nakon što lokalni župnik odbije pružiti kršćanski pogreb. U potrazi za novim početkom, Tess ponovno odlazi od kuće i zapošljava se na jednoj farmi kao mljekarica gdje, osim svojih ostalih novih prijateljica, ponovno upoznaje Angela Clarea, momka s kojim je plesala na proljetnoj proslavi u svibnju onog istog dana kad je njezin pijani otac prolazio selom i ponosno vikao kako ima plemićke krvi, kao da su time riješeni svi njegovi problemi. Sve su ostale mljekarice – Izzy, Retty i Marian – do ušiju zaljubljene u Angela, ali posve je jasno da je Angel zainteresiran jedino za Tess. Jedino njegova obitelj nije posve sretna time što im se sin ženi mljekaricom – Angela to, dakako, ne smeta – no i ta situacija biva olakšana Tessinim priznanjem kako vjerojatno ipak pripada plemenitim D’Urbervilleima. Naizgled sve kreće dobrim smjerom…

Angel i Tess ubrzo potom se vjenčaju ali on očito misli kako je njegova Tess djevica; svoju tajnu o Alecu, silovanju i preminulom djetetu Tess u ovome trenutku odluči zatajiti. Istodobno s vjenčanjem, njezina se prijateljica Retty pokuša zbog neostvarene ljubavi ubiti utapanjem u rijeci. Nedugo nakon vjenčanja, Angel u trenutku iskrenosti priznaje kako je nekoć davno i u trenucima mladalačke raspuštenosti spavao s mnogo starijom ženom u Londonu, pa se Tess poveseli kako bi ovo mogao biti pravi trenutak da i ona prizna svoju tajnu. Nažalost, Angel nije spreman oprostiti Tessi, reagira burno, bježi poslom u Brazil te napušta Tess na više od godinu dana, ne javivši joj se niti jednim jedinim pismom. Iako ga nikada neće zaboraviti, Tess mu ljuta piše kako su odsad potpuni stranci…

Kada se Angel napokon vrati iz Brazila, Tess je ponovno zauzeta žena; njezin je otac umro, a majka i sestre sada su “dobro zbrinute” – kako kaže sama majka oportunistica – zahvaljujući Alecu D’Urbervilleu. Angel pronalazi Tess u gradiću na engleskoj rivijeri, a ona mu je prisiljena poručiti kako ju je ponovno izgubio. Uvjerena da joj je Alec namjerno lagao kako se Angel nikada neće vratiti, Tess u hotelu ubija Aleca, pronalazi Angela i pokušava pobjeći iz Britanije.

Trenuci sreće što je ponovno s Angelom bit će uistinu kratkotrajni jer ih policija pronalazi već sljedećeg dana, dok Tess, poput žrtvenog janjeta, leži i spava na oltaru u mističnom Stonehengeu. Angelu, shrvanom zbog situacije u koju je doveo Tess i sebe, ne preostaje ništa drugo nego s brdašca promatrati dok se iznad zatvora diže crna zastava koja označava trenutak pogubljenja njegove voljene Tess…

Alec D'Urberville (utjelovljuje ga Hans Matheson) glavni je "krivac" za uništen Tessin život; koliko god pokušavala, Tess nikako ne može pobjeći od manipulatora Aleca... (Foto: BBC)

BBC-ova ekranizacija

BBC je 2008. odlučio ekranizirati ovu novelu engleskog pisca i pjesnika Thomasa Hardyja (1840.-1928.) u obliku televizijske mini-serije u četiri nastavka čiji je redatelj David Blair. U Velikoj Britaniji serija je prikazivana krajem 2008. i početkom 2009. a nedavno smo je mogli gledati i na Hrvatskoj televiziji; ako ste je propustili, na raspolaganju je i kao BBC-ovo DVD izdanje.

Razloga za ponovnu ekranizaciju uistinu je bilo jer je Hardy u svojem romanu – pomalo atipično za viktorijansko doba u kojem je nastao – stvorio lik uistinu snažne žene, što je vjerojatno i glavni razlog zašto je “Tess” kao literarno djelo podjednako privlačna i danas. Kažem “ponovnu ekranizaciju” jer je roman doživio svoje filmsko izdanje i 1979. u režiji Romana Polanskog; taj film nažalost još nisam imao prilike gledati pa se u ovom trenutku ne mogu upuštati u usporedbe s ovom 30 godina “mlađom” ekranizacijom.

Uz sve ovo, glavni motiv zašto biste mogli poželjeti pogledati ovu seriju vjerojatno je Gemma Arterton, ljubiteljima Bondovih pustolovina poznata kao jedna od njegovih djevojaka u posljednjem filmu, Zrnce utjehe. Mlada engleska glumica gotovo savršeno se snašla u ulozi nevine, pomalo naivne, posve neiskvarene Tess koju će ambiciozna, oportunistička majka, otac pijanica, posesivnost i opsesivnost muškarca kojega ne voli te nerazumijevanje onoga kojega voli gurnuti u opasnu avanturu što će kobno završiti. Kao majstor manipulacije i glavni zlikovac pojavljuje se Hans Matheson, dok Tessinu ljubav Angela Clarea glumi Eddie Redmayne.

No razloga za gledanje “Tesse” u BBC-ovoj najsvježijoj verziji ima još: Hardyjeva je priča smještena u Wessex, povijesnu ali nikad točno i precizno definiranu englesku pokrajinu koja obuhvaća jugozapadni dio otoka (s izuzetkom Cornwalla), stoga uglavnom fiktivnu pokrajinu koju je u svojim djelima popularizirao upravo Hardy. Finale serije (i novele) u Wiltshireu, u Stonehengeu, te brojne druge scene snimljene na nježnim brdašcima koja prevladavaju u ovom dijelu Engleske omogućile su BBC-u da snimi vizualno vrlo atraktivnu televizijsku seriju.

Pitoresknosti u ovim krajevima uistinu ne nedostaje, no poneki su se kritičari čak požalili da “Tessa iz porodice D’Urberville” u ovom televizijskom izdanju čak djeluje previše idealno i previše bajkovito. Naravno, kao osoba koja želi uživati u svakom mogućem engleskom pejsažu u televizijskoj seriji, na ovo nemam posebnih primjedbi, iako stoji činjenica da likovi nižeg sloja – poput same Tess – u seriji djeluju možda malo previše ušminkano i savršeno u odnosu na stvarno stanje kakvo bi bismo zatekli u ruralnoj sredini viktorijanske Engleske.

Ova dramska adaptacija Hardyjevog romana snimana je u proljeće 2008. u Somersetu, Wiltshireu, Gloucestershireu i Dorsetu. Scenografija i kostimografija su, dakako, na besprijekorno visokoj BBC-ovoj razini. (Foto: BBC)

Četverosatna serija uistinu se može pohvaliti nekim fantastičnim filmskim momentima: primjerice, trenutak u kojemu Tess ubija Aleca uopće ne vidimo i njemu ne svjedočimo, ali ga promatramo iz perspektive radnice u hotelu koja samo čuje svađu i kroz ključanicu vidi dio fizičkog obračuna, no shvati što se dogodilo kad joj kroz strop na ruku kapne Alecova krv iz sobe na prvom katu.

Druga scena koju ćete teško ikad izbrisati iz sjećanja jest ona već spomenuta u kojoj policija konačno sustiže odbjeglu Tess u Stonehengeu kako nevino spava na jednom od oltara i to baš na mjestu gdje su se, možda, obavljali i razni obredi žrtvovanja. Jadna Tess u ovome trenutku i nije ništa drugo no žrtva neodgovornosti ljudi oko nje, iako samu sebe nikada ne smatra žrtvom i time vrlo jasno pokazuje da je u svakom trenutku mnogo svjesnija svojih poteza i mnogo odraslija od muškaraca koji su je uvalili u ovu nevolju. Za razliku od svih njih, Tess ostaje vjerna svojim odlukama i spremna je živjeti s posljedicama – što se niti za Angela niti za Aleca ne bi moglo reći – iako joj je posve jasno da će posljedice biti okrutne i neumoljive.

Premda će oštri kritičari sasvim sigurno pronaći još koju zamjerku na “Tessu iz porodice D’Urberville” u BBC-ovoj produkciji, činjenica je da nije bilo jednostavno vrlo tužnu, prilično depresivnu i emotivnu priču Thomasa Hardyja prenijeti u televizijsku seriju ipak ograničenog formata. Jedini eventualni problem koji je očit jest baš taj što je mnogo događaja ugurano u (samo) četiri sata odlične kinematografije i scenografije. To za posljedicu ima događaje koji se na momente odvijaju prilično brzo – prebrzo da biste zapravo potpuno utonuli u tu uspavanost, depresiju i očaj viktorijanskog Wessexa i svu kompleksnost problema i tuge naše glavne junakinje.

Gemma Arterton uistinu je ljupka i briljantna u ulozi Tess. Čak i kad ne bi bilo svega ostaloga i vrhunske BBC-ove produkcije, “Tessa iz porodice D’Urberville” bila bi vrijedna gledanja samo zbog nje.

• Stranice serije (BBC)