Iako ga zbog specifičnog stila, provokativnosti te koketiranja sa ‘science fiction’ formama kritičari izbjegavaju svrstati među najveće britanske književnike dvadesetog stoljeća, James Graham Ballard upravo to jest. Kroz više od pedeset godina prisutnosti na književnoj sceni, stvorio je zavidan i nadasve utjecajan opus koji ga svrstava rame uz rame s veličinama poput E. M. Forstera, Williama Goldinga, W. Somerseta Maughama ili Aldousa Huxleyja. U svakom slučaju, vrijeme istinske valorizacije Ballardove književne ostavštine tek slijedi, a u tome svakako može pomoći i njegova autobiografija “Čuda života” koju je nedavno u Hrvatskoj objavila Naklada Ljevak.
Ballardova "Čuda života" u hrvatskom je izdanju u rujnu 2010. objavila Naklada Ljevak.
Nakon što mu je 2006. dijagnosticiran rak prostate, britanski je književnik James Graham Ballard započeo rad na svojem posljednjem djelu, autobiografiji Miracles of Life (“Čuda života”). Istina, to nije bio prvi put da dotični autor piše o događajima koji su obilježili neka razdoblja njegova života budući da je sredinom osamdesetih objavio romane Empire od the Sun (“Carstvo Sunca”) i The Kindness of Woman (“Nježnost žene”) utemeljene na vlastitim proživljenim situacijama, no definitivno posezanje za formom životopisa je očito nastojanje da se zaokruži jedna dugogodišnja i plodna karijera.
Čuda života podijeljena su u dva dijela koja se podudaraju s dvije ključne faze u autorovu životu, a glavna razdjelnica jest svršetak Drugog svjetskog rata.
Spomenuto je zaokruživanje očitije samim tim što ova autobiografija završava povratkom u ishodište – u poznim godinama svojega života, ostarjeli će Ballard ponovo posjetiti kineski grad Šangaj u kojemu je proveo prvih petnaestak, po vlastitim riječima najsretnijih godina života. Svoju životnu priču Ballard iznosi ležerno ali detaljno, ne libeći se zagrebati ispod vlastite kože i na površinu iznijeti neke ne baš lijepe životne epizode poput zatočeništva u japanskom logoru ili prerane smrti prve supruge.
J. G. Ballard rođen je 1930. u britanskoj obitelji nastanjenoj u Šangaju. Njegov je otac u to vrijeme obnašao dužnost upravitelja kineske podružnice mančesterske tekstilne tvrtke Calico Printers Association, što je obitelji omogućilo i više nego lagodan život te je svrstalo među lokalnu mondenu europsku elitu. Ipak, najranija sjećanja malog Jima nisu obojena nikakvim osjećajem kolonijalne nadmoći – štoviše, prve je prijateljske kontakte ostvarivao upravo sa kineskim slugama te njihovom djecom.
Relativno sretno djetinjstvo neće poremetiti ni napad na Pearl Harbor, čime definitivno započinje Drugi svjetski rat na Pacifiku. Iako sa roditeljima i ostalim europljanima interniran u japanski sabirni centar Lunghua, Ballard na sebi svojstven stoički način i tu pronalazi zanimacije koje ga ispunjavaju, bilo da je riječ o vožnjama biciklom po krugu logora, dugotrajnim partijama šaha ili pak prvim književnim pokušajima, neuspjelim i reduciranim ponajviše zbog kronične nestašice papira.
Logor Lunghua je, istina, bio zatvor, no u tom sam zatvoru pronašao slobodu.
- J. G. Ballard, “Čuda života”
Po završetku Drugog svjetskog rata, 1946., J. G. Ballard se s majkom i sestrom nastanjuje u Engleskoj, domovini svojih roditelja. Pristajanje broda u sivoj, opustjeloj i djelomično razorenoj luci Southamptona, kao i ostale slike ratom opustošene Engleske poznih četrdesetih urezat će mu se u pamćenje, te vjerojatno poslužiti kao temelj za njegove buduće literalne pejzaže kojima dominiraju vizure urbanog raspadanja i nemogućnosti opiranja vremenskoj entropijskoj strelici.
Svoje će školovanje Ballard nastaviti na gimnaziji Leys u Cambridgeu te od 1951. na King’s Collegeu. Već je tada dvojio oko životnog poziva – bio je uvjeren kako želi postati psihijatar, pokazujući popriličan afinitet prema toj stuci, no onaj drugi J. G. Ballard, pisac, je i dalje vrebao u prikrajku i samo čekao priliku da izbije na površinu. U to će mu vrijeme u studentskom glasilu Varsity biti objavljena i prva kratka priča, Violent Noon. Ovaj uradak psihološko – kriminalističkog žanra odnijet će i pobjedu na univerzitetskom literalnom takmičenju, što će Jamesu konačno dati onaj dugo traženi impuls, tako da nakon dvije godine studija napušta medicinu i odlučuje se u potpunosti posvetiti književnosti.
Godine provedene u sobi za autopsiju naročito su mi značajne, jer su me podučile da unatoč činjenici što je smrt kraj, ljudski duh i imaginacija mogu nadvladati vlastito raspadanje.
- J. G. Ballard, “Čuda života”
1953. godine J.G. Ballard se priključuje Kraljevskom zrakoplovstvu (RAF-u), te biva stacioniran u NATO-ovoj kanadskoj bazi Moose Jaw, no već se iduće godine vraća u Englesku. U to vrijeme iza sebe ima pregršt kratkih priča koje uzalud pokušava objaviti, no ne gubi nadu. Vjenčanje sa Helen Mary Matthews (1955.), kao i skoro rođenje prvog djeteta daju mu dodatni polet, i tada, u drugoj polovici pedesetih, stvari se konačno počinju odvijati na očekivani način. Kroz iduća će dva desetljeća J. G. Ballard definirati svoj karakteristični stil koji samo naizgled zadire u područje ‘science fictiona’. Znanstvena je fantastika isključivo vanjsko ruho ispod kojeg se krije istinska konstrukcija: socijalna distopija, urbana paranoja, produkti ljudskog djelovanja koji trule i urušavaju se, postapokaliptičke scene poplavljenih gradova, velebni stambeni blokovi koji djeluju otuđujuće do te mjere da dovode do latentnog kanibalizma – tako izgleda autorovo viđenje suvremenog, poslijeratnog društva.
Iako primarno usmjeren prema formi kratke priče (možemo spomenuti zbirke kao što su The Four – Dimensional Nightmare, Vermilion Sands i The Disaster Area), u tom će razdoblju J. G. Ballard objaviti i dva značajna, danas već kultna romana. The Atrocity Exhibition iz 1969. je djelo pisano u eksperimentalnoj formi, nalik tadašnjim radovima Williama S. Burroughsa i poprilično teško za čitanje, koje je iz cenzorima znanih razloga dugo vremena bilo zabranjeno u Sjedinjenim Američkim Državama. Upravo će Čuda života pojasniti neke nedoumice oko ovog naslova, koji je dobrim djelom rezultat druženja sa i razmjene stavova sa čuvenim škotskim kiparom talijanskog podrijetla Eduardom Paolozzijem. Među kritičarima i čitateljima dugo je vremena vladala pomutnja oko same forme ovog naslova – smatrati ga romanom, to jest zaokruženom cjelinom, ili pak nizom odvojenih pripovjetki, no na koncu je prevagnula prva opcija.
Jedna sekcija Atrocitiy Exhibitiona nazvana Crash poslužila je Ballardu kao inicijalni okidač za drugu značajnu novelu, istoimeni (Crash) iz 1974. Kao pozornicu autor ovdje koristi kontroverzni nadvožnjak Westway u zapadnom Londonu, prateći sudbine protagonista čiji su životi do te mjere isprazni i otuđeni da određena, između ostalog i seksualna zadovoljstva mogu pronaći jedino u jurnjavi automobilima te namjernim sudarima, koji simbolički figuriraju kao svojevrsni vrhunci i oslobađanja iz okova svakodnevnice. Po ovom je djelu kanadski redatelj David Cronenberg snimio igrani film, koji unatoč dosljednom pridržavanju zadanog scenarija teško može dostići šokantnost i snagu književnog predloška.
U osamdesetima će Ballard nakratko napustiti uhodani postapokaliptički model, te objaviti dva donekle biografska romana, već spominjane Empire of the Sun i The Kindness of Woman. Prvospomenuti je također doživio ekranizaciju, ovaj put holivudsku, uz glumačka imena poput Christiana Balea u ulozi mladog Jima Ballarda te Johna Malkovicha i Mirande Richardson, a pod majstorskom redateljskom palicom Stevena Spielberga. Zanimljivo je spomenuti kako je jedan od filmaša zainteresiranih za prenošenje ovog romana na filmsko platno bio i veliki britanski redatelj Sir David Lean (Ryanova kći, Dr. Živago, Put u Indiju i dr.)! The Kindness of Woman je znatno osobniji spis, roman kojim Ballard nakon više od tri desetljeća zaključuje jedan dio života, pomirujući se sa smrću svoje prve žene, Helen Mary Matthews. Ova su dva romana praktički prvo Ballardovo književno zadiranje u vlastitu intimu:
Moja majka nije pokazivala ni najmanji interes za moju književnu karijeru sve do objavljivanja ‘Carstva Sunca’, smatrajući kako je to roman o njoj.
- J. G. Ballard, “Čuda života”
Posljednjih će desetljeća svojeg književnog djelovanja Ballard žižu interesa pomjeriti na nešto izraženiju socijalnu kritiku dekadencije viših klasa, što se posebno očituje u djelima poput Cocaine Nights (Kokainske noći, 1996.) i Super Cannes (2000.).
Kingdom Come iz 2006. posljednji je (uvjetno rečeno) klasični roman ovog velikana britanske književnosti. Možda svjestan približavanja vlastitog kraja, Ballard se ovdje opet vraća temama koje su obilježile ranije faze njegova stvaralaštva, no uobličenim kroz nešto suvremeniji izraz. Ulično nasilje, rasizam usmjeren prema doseljenicima iz Azije, propadanje predgrađa, pravila koja nameće potrošačko društvo – sve su te premise majstorski ukomponirane u priču koja baš i ne ostavlja okus optimizma u ustima. No, to je vrijeme novih pravila, naftnih ratova i nametnute paranoje nakon terorističkih napada u Londonu i New Yorku.
Unatoč svemu, J. G. Ballard je opet na svojem teritoriju, gdje se savršeno dobro snalazi. Vrijedno je spomenuti i primjetan utjecaj psihogeografske književnosti, svojevrsnog britanskog literalnog endema nastalog osamdesetih godina dvadesetih stoljeća pod upravo Ballardovim utjecajem! Ovim uspostavljanjem odnosa učitelja i učenika simbolički je zatvoren jedan ciklus. Godina je 2006., jedan se život bliži kraju, i na nagovor vlastitog liječnika, njegov se protagonist odlučuje na pisanje životopisa.
Igrom sudbine, Ballard umire u travnju 2009., svega nekoliko mjeseci završetku radova na ovom rukopisu te njegovu objavljivanju. Ujesen 2010., ova se odlična autobiografija pojavljuje i na hrvatskom jeziku, u izdanju Naklade Ljevak i u vrsnom prijevodu Ivane Šojat-Kuči.
Ukoliko vas je ovaj poprilično šturi tekst zainteresirao za stvaralaštvo ovog velikana britanske poslijeratne književnosti, Čuda života odličan su način da malko dublje zađete u detalje kako autorovog intimnog života, tako i njegova pogleda na društvena i umjetnička previranja u burnoj drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Jer, kao i svaki veliki pisac, J. G. Ballard je mozaik svojeg književnog djela gradio od djelića proživljenog vlastitog iskustva!
Čuda života: Od Šangaja do Sheppertona, autobiografija
294 stranice, meki uvez
Autor: J. G. Ballard
Prijevod: Ivana Šojat – Kuči
Izdavač: Naklada Ljevak, rujan 2010.
ISBN: 978-953-303-260-3
Cijena: 139 kn
Komentari