“Tudori” se trenutačno prikazuju na novoj hrvatskoj televiziji, Doma TV. Odličnu recenziju prve sezone serije već ste imali prilike pročitati ovdje, iz pera Ane Đorđević, pa tako već vjerojatno znate da se radi o napetoj dramskoj seriji od koje ne treba očekivati potpunu povijesnu točnost – niti je ona stvarana s tom namjerom. Od scenarista Michaela Hirsta producentska kuća Showtime tražila je “sapunicu o Tudorima” te je uistinu i dobila televizijsku seriju koja jako dobro funkcionira i koja je, osim toga, prepuna odlične glume.

Prihvatite li činjenicu da je serija tek temeljena na određenim povijesnim događajima toga vremena, mogli biste se zaista dobro zabaviti! No, ako upravo gledate prvu sezonu ili to tek planirate (serija je dostupna i na DVD-u), možda vas zanima i ponešto o stvarnoj povijesnoj pozadini likova koje ste “upoznali” gledajući “Tudore” ovih dana…

Kao što smo već pisali, “Tudori” su povijesna dramska serija koja je u velikoj mjeri temeljena na stvarnim događajima toga vremena, no to ipak ne znači da sve što ćete u njoj vidjeti treba prihvaćati zdravo za gotovo niti kao povijesne činjenice. Mnogo je toga bilo podložno slobodnoj interpretaciji glavnog scenarista, Michaela Hirsta, koji je burnu i specifičnu vladavinu Henryja VIII. trebao prilagoditi današnjem televizijskom formatu i zahtjevnim gledateljima željnima intrige, spletkarenja, zavjera, seksa. Nimalo lak zadatak, imamo li na umu da se radi o vjerojatno najpoznatijem i najkompleksnijem, ali ujedno i najviše ozloglašenom engleskom kralju.

Specifičnosti televizijske adaptacije priče o Tudorima očituju se ponajviše u dinamičnom, brzom slijedu pojedinih događaja između kojih je u stvarnosti prošlo i po više godina, kao i u činjenici da je glavni lik – sam kralj Henry VIII. – često nedovoljno star u odnosu na stvarne trenutke kada je Henryjev život bio obilježen pojedinim događajima. “Tudori” počinju crpiti svoju inspiraciju iz povijesnih događaja oko 1519. kada je kralj imao 28 godina, no brak s Anne Boleyn slijedi tek u Henryjevim četrdesetim – znatno kasnije nego što biste mogli zaključiti po izgledu Jonathana Rhysa Meyersa u ovoj seriji. Neki su događaji u ovoj seriji jednostavno “kompresirani” i djeluju mnogo bližima nego što uistinu jesu: primjerice, između sklapanja savezništva s Francuskom te, kasnije, sa Španjolskom, u stvarnosti su prošle više od dvije godine dok se ovdje jednostavno radi o sljedećoj epizodi.

Unatoč svemu tome i scenarističkim slobodama, to ne znači da u ovome članku (previše) cjepidlačiti oko povijesnih sitnica i razmimoilaženja ove odlične serije i stvarne povijesti, već je cilj ukratko proći kroz sve značajne likove iz prve sezone “Tudora” i dati im kratku povijesnu pozadinu uz čije biste poznavanje mogli lakše pratiti seriju – ili možda naučiti pokoji novi zanimljiv detalj iz britanske povijesti.

• Likovi druge sezone “Tudora”

Henry VIII.

Mnogo je toga o mladom Henryju prva sezona “Tudora” ispravno prikazala. Razbijajući sliku o gojaznom kralju (kakav je Henry VIII. bio tek pretkraj svoje vladavine), “Tudori” prikazuju mladog kralja onakvog kakav je uistinu i bio – sportski tip željan natjecanja i pobjede. Pojedini dijalozi koji bi vam se u “Tudorima” mogli učiniti čudnima – poput primjerice kraljeva pitanja ima li francuski kralj jednako lijepe listove – zapravo nisu toliko neobični jer se o ljepoti i izgrađenosti Henryjeva tijela u njegovo doba uistinu pisalo i pričalo. Povlačeći paralelu s današnjim vremenom, povjesničari kažu kako je Henry zaista bio pravi celebrity, tudorska varijanta Davida Beckhama…

Nije stoga nimalo čudno i da bi gotovo bilo koja djevojka u kraljevstvu pristala biti njegovom ljubavnicom; mogao je imati koga god poželi pa je to počesto i činio. I baš kao što serija prikazuje, Henry je uistinu bio hipohondar: premda je u Londonu (i širom Europe) u nekoliko navrata vladala velika panika zbog misteriozne i nerazjašnjene “bolesti znojenja” (sweating sickness) za koju tada nije bilo nikakvog objašnjenja (a osim mogućeg virusnog uzročnika – nema ga niti danas), kralj bi zaista bježao iz svake palače u neku sljedeću čim bi itko zakašljao ili kihnuo. Kada zbog epidemije ne bi mogao biti u svojoj londonskoj palači Whitehall, često bi pobjegao upravo u prekrasni Hampton Court kojega mu je poklonio kardinal Wolsey.

Česti prikazi viteških turnira itekako služe svrsi u “Tudorima” te su u velikoj mjeri povijesno točni: Henry je uistinu jednom zaboravio spustiti vizor na svome oklopu pa je umalo izgubio oko, a zbog jednog je teškog pada s konja u nesvijesti proveo navodno i više od pola sata. Današnji liječnici kažu kako je itekako moguće da je ova ozlijeda čeonih režnjeva utjecala na kraljevo loše zdravlje i hirovite promjene raspoloženja te kasniji put Engleske prema nemilosrdnoj, diktatorskoj vladavini. Henryjeve su nepodnošljive glavobolje – a jednoj imamo prilike svjedočiti i u prvoj sezoni “Tudora” – počele upravo nakon udara kopljem u glavu; medicina tudorskog vremena nije imala ikakvog drugog rješenja osim puštanja krvi…

Iako bi se moglo prigovarati pojedinim aspektima Hirstovog i Meyersovog kralja, “Tudori” – barem u prvoj sezoni – nude prilično realističan prikaz mladoga kralja, iako prema kraju prve sezone valja imati na umu kako se Henry već bližio drugoj polovici svojih tridesetih.

Kardinal Thomas Wolsey

Kardinal Thomas Wolsey bio je u vrijeme Henryja VIII. najvažnija i najutjecajnija osoba u engleskoj crkvi, postavši možda i najmoćnija osoba na samom dvoru; uživao je pritom neupitno povjerenje samog kralja i uspeo se do pozicije njegovog glavnog savjetnika (Lord Chancellor). Neki su ga čak nazivali “drugim kraljem” – toliko je velik utjecaj imao na donošenje kraljevih odluka.

Wolsey je proračunato pokušao uništiti sve svoje suparnike i protivnike na dvoru – krive ga za pad i pogubljenje Vojvode od Buckinghama, a i Williama Comptona i Anne Stafford (likove koji se također pojavljuju u “Tudorima”) Wolsey je pokušao opteretiti optužbama za preljub. No, bilo je i iznimaka – i kraljev prijatelj Charles Brandon vjerojatno bi zbog svojeg tajnog vjenčanja s kraljevom sestrom Mary (u seriji – Margaret) ostao glavu kraći da ga nije spasio upravo Wolsey, predloživši kralju da se s njim ipak pomiri.

Neuspjeh u brojnim pokušajima da osigura blagoslov crkve za kraljev razvod od Katarine Aragonske vrlo je vjerojatno bio glavni razlog njegova političkog pada. Argumenti kojima su Henry i Wolsey pokušali uvjeriti Katoličku crkvu i Papu u ispravnost ovog zahtjeva uistinu su bili onakvi kakvi su prikazani u “Tudorima”: Henry je vjerovao da Katarina nije mogla roditi muško dijete zbog ranije veze s njegovim preminulim bratom Arthurom, te da crkveni blagoslov za ovaj brak ne vrijedi ako Katarina u trenutku udaje nije bila djevica. Wolsey je Papu ponajprije pokušao pridobiti ovim argumentom kako taj brak nije u skladu s Biblijom, da bi kasnije čak pokušavao prenijeti sam proces odlučivanja u Englesku gdje bi, dakako, bio glavna osoba u postupku. Zbog potpunog neuspjeha, Wolseyu su 1529. oduzete sve titule, optužen je za veleizdaju te je trebao biti prebačen u London; no, razbolio se tijekom putovanja i umro 1530. prije nego što ga je Henry stigao skratiti za glavu. (U seriji, Wolsey počini samoubojstvo u zatvoru, čekajući suđenje.)

Unatoč brutalnim političkim metodama kojima se odlučio obračunati sa svim svojim suparnicima na dvoru, Wolsey je u nasljeđe ostavio i niz pozitivnih stvari. Na stranu arhitektonska dostignuća (izgradio je palaču u Hampton Courtu, omiljenu i vjerojatno najljepšu palaču koju je Henry VIII. ikada imao), Wolsey je za sobom ostavio i niz političkih. Primjerice, porezi su se naplaćivali ovisno o procjeni bogatstva poreznog obveznika pa su tako siromašniji članovi društva plaćali mnogo manje (inovativan i revolucionaran model za 16. stoljeće!), a Wolsey bi kupovao i višak žita te ga prodavao po povoljnijoj cijeni za siromašne.

Bilo je za Wolseyeva vremena pozitivnih pomaka i u sudstvu gdje se sudilo po načelu pravednosti, što je omogućilo da iza rešetaka budu strpani i određeni pripadnici plemstva koji su dotad bili praktično nedodirljivi. Premda je i iz serije posve očito kako je Wolsey i crkveni život pokušavao držati pod vlastitom apsolutnom kontrolom, učinio je i određene korake prema eliminiranju korupcije – zatvoreno je tridesetak samostana u kojima je ona naprosto podivljala. Kao i kod mnogih drugih likova – stvarnih i fiktivnih – niti priča o kardinalu Wolseyu nema, dakle, samo jednu stranu.

Katarina Aragonska

Katarina Aragonska je i trebala postati engleska kraljica – ali ne kao supruga ovog kralja! Bila je žena Henryjeva starijeg brata Arthura no njega je u dobi od samo 15 godina pokosila zloglasna sweating sickness, bolest kojoj se niti tada a niti danas nisu znali pravi uzroci. Zanimljivo je da se Katarina Aragonska prije braka s Henryjem mogla pohvaliti i diplomatskom karijerom jer je bila španjolska veleposlanica u Engleskoj u trenutku kada je to mjesto bilo upražnjeno, postavši time prva ambasadorica u europskoj povijesti. Engleski je narod Katarinu jako dobro prihvatio; bila je omiljena, ponajprije zahvaljujući periodu u kojem je pokrenula programe za pomoć siromašnima te onih šest mjeseci tijekom kojih je efektivno bila kraljica dok se Henry borio protiv Škota u bitci kod Floddena 1513.

Njihov je brak potrajao 24 godine (i da – ona je uistinu bila znatno starija od kralja), ali ono što imate priliku gledati u “Tudorima” uglavnom je ispravan povijesni tijek događaja: Katarinina nemogućnost da kralju podari sina i pojava mlađe, intrigantne Anne Boleyn glavni su razlozi što je Henry pokušavao ishodovati papin blagoslov za razvod ovog braka. Katarina do kraja života nije prihvaćala Henryjev razlaz s Katoličkom crkvom te se i dalje smatrala kraljicom, a kada je vijest o njezinoj smrti stigla do kralja u siječnju 1537. on je to, navodno, proslavio pojavivši se u žutoj odori i doživjevši zbog toga mnoge kritike. Drugi izvori kažu kako je žuta tada bila tipična španjolska boja kojom se izražavala sućut te da činjenicu što su se i Henry i Anne pojavili u žutoj odjeći treba i shvatiti kao izraz tugovanja za (bivšom) kraljicom.

Ubrzo nakon Katarinine smrti počele su kolati glasine kako je netko od njih dvoje možda i otrovao Katarinu, ali današnji liječnici tvrde da je neobična tamna izraslina iznad njezina srca zapravo predstavljala rak i bila glavni razlog smrti – nešto što liječnici u tudorsko doba svakako ne bi znali i razumjeli.

Thomas More

Thomas More bio je poznati engleski odvjetnik, filozof i humanist. Svijet filozofije ponajviše ga pamti po tome što je zamislio savršeno društvo – utopiju – u istoimenom djelu objavljenom 1516. Kao dugogodišnji kraljev prijatelj često je pokušao utjecati na Henryja VIII. da donosi miroljubive odluke i izbjegne oružane sukobe, ali njihov se odnos počeo raspadati u trenutku kada se Henry odlučio za razlaz s Katoličkom crkvom – bilo je to nešto što More nikako nije odobravao.

Budući da nikada nije priznao kralja kao glavnog crkvenog poglavara novoosnovane Anglikanske crkve već je inzistirao na tome da je Papa i dalje njezin vrhovni poglavar, da potom nije podupro kraljevu želju za razvodom braka s Katarinom Aragonskom te da se, u konačnici, nije želio pojaviti niti na novom vjenčanju s Anne Boleyn, Thomas More optužen je za veleizdaju te je pogubljen u Toweru 1535.

Katolička crkva beatificirala je Morea 1886. a od 1980. njegov se dan nalazi i na popisu svetih dana Anglikanske crkve.

Anne Boleyn

Što uopće ukratko napisati o Anne Boleyn kad su samo njoj posvećeni i cijeli webovi? Prva je sezona “Tudora” prilično realna u tome koliko uspješno prikazuje razrađen plan zavođenja koji je Anne imala: Henry VIII. bio je posve očaran njome već 1525. ali ona je uporno odbijala bilo koji drugi oblik veze osim braka, postavši time glavni “krivac” za kraljev razvod od Katarine Aragonske i sve što je nakon toga uslijedilo (uključivši i razlaz s Katoličkom crkvom).

Osam je godina trajala ova igra zavođenja koja je kulminirala njezinom krunidbom za kraljicu 1533., iste godine u kojoj je, samo nekoliko mjeseci kasnije, rodila buduću englesku kraljicu – Elizabetu I. Neki kažu da je Anne već bila trudna u trenutku svoje udaje za kralja, ali suvremeni zapisi iz toga doba tvrde kako je Anne uporno i dosljedno odbijala bilo kakav seksualni odnos s kraljem prije braka.

No, baš poput Katarine Aragonske, nije imala sreće podariti kralju sina i to je bio početak njezina kraja. Već 1536., nakon tri pobačaja koje je Anne imala, Henry je počeo pripremati optužbu za veleizdaju te je zajedno s Thomasom Cromwellom konstruirao cijeli slučaj i pripremio njezin pad. Pogubljena je iste godine u Toweru, svega dva dana nakon svojeg brata Georgea koji je stradao uz apsurdnu optužbu da je bio njezin ljubavnik. Današnjim povjesničarima sve ove optužbe, temeljem dostupnih dokumenata, ne djeluju nimalo uvjerljivo te smatraju kako je Anne bila posve nevina – ali Henry je u to vrijeme već udvarao svojoj budućoj supruzi, Jane Seymour, te se Anne našla u gotovo posve jednakoj situaciji kao i njezina prethodnica Katarina Aragonska.

Unatoč svemu tome i njezinom brzom padu, Anne Boleyn ostaje vjerojatno i najznačajnija, najintrigantnija kraljeva žena koju je Engleska ikada imala. Niti jedna od Henryjevih šest žena ne pobuđuje toliko pažnje i zanimanja kao kraljica Anne, niti jedna nije dobila toliko knjiga, filmova i serija, niti se ijedan drugi život neke Henryjeve supruge ne proučava toliko detaljno kao onaj Annein. Njezina ljubavna veza s kraljem, kombinirana s činjenicom da je potaknula jedan od najvećih raspada crkve u povijesti koji i danas – pola tisućljeća kasnije – manifestira svoje posljedice tek su dodatni razlozi zašto svi vole proučavati detalje života ove zanimljive osobe.

Neke detalje koji se znaju o Anne serija možda ipak nije vjerno prenijela; iako ona u nekoliko navrata tečno progovori francuski, Anne je navodno i inače govorila engleski jezik sa šarmantnim francuskim naglaskom budući da je velik dio djetinjstva provela na školovanju u toj zemlji (njezin je otac Thomas, naposljetku, bio engleski veleposlanik kod francuskog kralja).

Thomas Boleyn

Otac Georgea, Anne i Mary Boleyn postao je ugledan i važan diplomat na dvoru Henryja VIII. vrlo brzo nakon njegova dolaska na prijestolje. Bio je njegov izaslanik u Nizozemskoj, veleposlanik u Francuskoj, izaslanik kod rimskog cara Charlesa V. te je obavljao i čitav niz drugih diplomatskih poslova u ime kralja. Henry ga je slao tamo gdje je uistinu trebao podršku na najvišoj razini; primjerice, Thomas Boleyn bio je prisutan na sastanku Charlesa V. i pape Klementa VII. kada je pokušao isposlovati poništenje kraljevog braka s Katarinom Aragonskom.

Ono što “Tudori” dobro prikazuju jest kako je karijera Thomasa Boleyna sve više napredovala što je Henry bio više očaran njegovom kćeri Anne te je stoga ova veza bila itekako značajna samom Boleynu; njegove su se titule i funkcije tijekom ove romanse jednostavno redale jedna za drugom (od čuvara kraljevog pečata pa do voditelja njegove riznice) ali ih je sve izgubio u trenutku kada se Henry odlučio optužiti Anne i Georgea Boleyna za veleizdaju te ih potom i pogubiti. Thomas Boleyn izbjegao je takvu sudbinu te je, doduše bez titula i kraljeve naklonosti, umro prirodnom smrću nekoliko godina kasnije, 1539.

Thomas Cromwell

Prezime Cromwell ostavilo je priličnoga traga u engleskoj povijesti: jedan od potomaka Thomasove obitelji (po sestrinoj liniji) bio je i Oliver Cromwell koji je polovicom 17. stoljeća pokušao od Engleske stvoriti republiku (koja je i potrajala svojih 11 godina). Thomas Cromwell uspeo se do svoje pozicije glavnog ministra kralja Henryja VIII. od posve skromnih početaka, što mu je u kombinaciji s njegovim programom modernizacije engleske vlade nauštrb prava koja su plemići i crkva već bili stekli donijelo čitav niz protivnika i neprijatelja. Podržao je Henryjevu ideju o raskidanju svih veza s katoličkom crkvom, poništenje braka s Katarinom Aragonskom i kraljev novi brak s Anne Boleyn.

Nakon Henryjevog propalog braka s četvrtom ženom, njemačkom princezom Anom od Klevea, i Thomas Cromwell našao se u nemilosti kralja te je optužen za veleizdaju i pogubljen u Toweru 28. srpnja 1540. Bila je to, više ili manje, standardna priča u kojoj je bilo prilično rizično pronalaziti nove supruge za Henryja: raspad tog braka vrlo često bi značio i potpunu propast onoga koji je bio njegov arhitekt, a upravo je Cromwell snažno zagovarao ženidbu ovom princezom nakon što je Henryjeva omiljena supruga, Jane Seymour, umrla. Istoga dana kada je Cromwell pogubljen, Henry VIII. oženio se s Catherine Howard.

William Compton

William Compton bio je zaista jedan od najboljih prijatelja kralja Henryja VIII. Bio je desetak godina stariji od njega te mu je jedna od dužnosti bila i da pronalazi potencijalne ljubavnice i ostalo žensko društvo za kralja. Iako serija “Tudori” implicira da se William upuštao u homoseksualne veze, povijest – baš kao i u slučaju mladog kompozitora Thomasa Tallisa – za to ne nudi baš nikakve konkretne dokaze ili makar bilo kakve naznake; štoviše, Compton je navodno i sam često mijenjao ljubavnice te je neko vrijeme proveo i s kćeri Vojvode od Buckinghama, Anne Stafford (u seriji je na nju oko bacio drugi kraljev prijatelj, Charles Brandon). Baš kao i u seriji, William Compton umire od zloglasne “bolesti znojenja” – sweating sickness - koja je tih godina harala Europom i Engleskom.

Charles Brandon

Charles Brandon zaista je bio prvi Vojvoda od Suffolka i jedan od najboljih prijatelja kralja – sve dok nije učinio tu pogrešku da se oženi njegovom sestrom Mary bez kraljeva blagoslova (u seriji, to je Margaret, pa pogledajte i odlomak o njoj za više informacija). Uistinu je sudjelovao u viteškim turnirima i ostalim proslavama prigodom vjenčanja Mary i francuskog kralja Louisa XII. te je nakon smrti kralja pregovarao u ime Henryja VIII. o povratku Mary u Englesku. Njihova je veza najvjerojatnije počela, slično kao u seriji, već i prije njezina prvog braka.

U “Tudorima” Charles dolazi na kraljev dvor moliti za oprost i povratak u milost kralja (što se u konačnici riješi na prilično holivudski način – obaranjem ruku), dok je u stvarnosti Brandona iz ove prilično nezgodne situacije izvukao upravo kardinal Wolsey, nagovorivši kralja da svojeg prijatelja i sestru ponovno primi na dvor uz plaćanje velike kazne od 24 tisuće funta u godišnjim ratama po tisuću funta i povrat cjelokupnog miraza kojega je Mary odnijela u Francusku prilikom udaje za tamošnjeg kralja. Tek nakon toga Charles i Henryjeva sestra Mary mogli su se ponovno vjenčati u kraljevskoj palači u Greenwichu, a kralj je ponovno bio naklonjen Brandonu.

Charles Brandon bio je za vrijeme vladavine Henryja VIII. na nizu visokih političkih pozicija te je prilično napredovao zahvaljujući podržavanju kraljeve politike; primjerice, kada je Henry počeo raspuštati samostane, Brandon je dobio mnoge njihove dotadašnje posjede.

Anthony Knivert

Anthony Knivert kojega gledamo u “Tudorima” posve je izmišljen lik, ali moguće je da je zasnovan na liku Thomasa Knyvetta. Michaelu Hirstu vjerojatno je, ipak, tek bio potreban još jedan lik energičnog i snažnog muškarca željnog adrenalinske zabave, kraljeva prijatelja koji će mu praviti društvo u mnogobrojnim sportovima (poput tenisa i viteških dvoboja) u kojima je Henry VIII. volio uživati.

Thomas Knyvett i sam je često sudjelovao u turnirima te je neko vrijeme bio Henryjev master of the horse – osoba zadužena za brigu o svim konjima i ostalim kraljevim životinjama, što je nekoć bila vrlo važna funkcija na kraljevu dvoru (danas je uglavnom ceremonijalnog karaktera). Daljnja se životna uloga stvarnog Knyvetta razilazi s ovom fiktivnom televizijskom: Henry VIII. proglasio ga je zapovjednikom kraljevskog broda nakon što je 1512. objavio rat Francuskoj, te je Knyvett umro na brodu svega nekoliko mjeseci kasnije. Dakako, mogli bismo zaključiti i kako se sve to odigralo prije godine koja se čini početkom “Tudora” – 1519. – pa i nema previše razloga da se Knyvett poveže s televizijskim Knivertom više od sličnoga prezimena.

Thomas Howard (Vojvoda od Norfolka)

Thomas Howard treći je vojvoda od Norfolka, a bio je tetak čak dvjema Henryjevim ženama: Anne Boleyn i onoj petoj, Catherine Howard. Kao značajan političar za vrijeme vladavine ovog kralja imao je priličnog utjecaja i na sklapanje ovih poznanstava i brakova, držao je i brojne funkcije u državi (uključujući i glavnog rizničara) ali priče kažu da se podjednako dokazivao i u bitkama kao snažan i sposoban vojnik. Njegov vječni politički protivnik kojega se pokušavao riješiti bio je Thomas Cromwell – što mu je napokon i pošlo za rukom kada je ovaj pogubljen 1540.

I Norfolkova je sudbina, međutim, umalo bila tipična za one koji više nisu imali kraljevu naklonost: zbog propasti kraljevog braka s Catherine Howard, kojega je upravo Norfolk “skrojio”, Henry ga je već bio pospremio u Tower. Norfolka je od pogubljenja spasila kraljeva smrt ali je i za vladavine Edwarda VI. ostao još nekoliko godina u zatvoru. Pustila ga je od tamo tek sedam godina kasnije, 1553., katolička kraljica Mary I. jer su Howardi bili važna katolička obitelj, te su Norfolku prilikom puštanja iz Towera vraćene i sve titule koje mu je Henry VIII. ranije bio oduzeo.

Edward Stafford (Vojvoda od Buckinghama)

Povijesna priča o Edwardu Staffordu, trećem vojvodi od Buckinghama, djelomično se poklapa s onom koja je viđena u seriji premda su neki važni detalji iz njegovog stvarnog života ispušteni. Kao direktan nasljednik Edwarda II., Stafford je, dakako, priželjkivao poziciju kralja – i ništa manje od toga. Njegov je otac uistinu pogubljen zbog pobune protiv kralja Richarda III. kada je Edward imao samo pet godina. Ubrzo je počeo prezirati one koji se, zahvaljujući spletkama i sličnim sposobnostima, penju na društvenoj ljestvici, dok je njemu kao plemiću kraljevske krvi to bilo uskraćeno.

Nije trebalo mnogo čekati niti na njegov prvi sukob s Henryjem: kralj je ljubovao sa Staffordovom sestrom Anne (također prisutnom u “Tudorima”), na što je Edward reagirao slanjem sestre u samostan. Vojvoda od Buckinghama ipak je za vladavine Henryja VIII. bio na nizu značajnih političkih pozicija (bio je i član parlamenta) te sudjelovao u važnim zbivanjima toga vremena (poput vjenčanja Henryjeve sestre Mary te pregovora s francuskim kraljem i rimskim carem).

Edward Stafford okončao je svoj život na način koji se više-manje podudara s onim viđenim u “Tudorima”: zbog svoje je plemićke krvi i povezanosti s obitelji Plantageneta, Henry je počeo sumnjati u njegovu odanost. Sam je proveo istragu protiv Buckinghama, razgovarao sa svjedocima i prikupio dovoljnu količinu dokaza da ga strpa u Tower te da ga sud osudi na smrt. Pogubljen je u Toweru 17. svibnja 1521.

Detalj o kojem sam nedavno pisao – važnost novogodišnjih poklona u vrijeme Tudora – zanimljivo je apostrofiran u seriji te se očituje upravo u odnosu Buckinghama i samog kralja. Usiljena Buckinghamova predaja poklona kralju te Henryjevo vraćanje poklona Buckinghamu dok je ovaj već sjedio u tamnici u Toweru pokazuje koliko se toga moglo pročitati iz kraljevog prihvaćanja ili neprihvaćanja pojedinog novogodišnjeg dara.

Princeza Margaret

Henry VIII. imao je, osim ranije preminulog brata Arthura, i dvije sestre: mlađu Mary te stariju Margaret. U želji da izbjegne pojavljivanje dvije Mary Tudor i tako zbuni i gledatelje i produkcijsku ekipu (jer isto su ime nosile i kraljeva sestra i kći), scenarist Michael Hirst odlučio ih je spojiti u jedan lik, posudivši ponešto od obje stvarne osobe. Ime je uzeo od Margaret, no ono što gledamo u seriji “Tudori” uglavnom su postupci mlađe sestre Mary i ne odudaraju mnogo od stvarnih povijesnih zbivanja.

Mary je svojim vjenčanjem za francuskog kralja Louisa XII. postala francuskom kraljicom (nije se dakle, kao što to u seriji čini Margaret, udala za portugalskog kralja, niti je ubila svoga supruga da bi što prije okončala neželjeni brak) ali nakon njegove smrti Mary se uistinu udaje za kraljeva prijatelja Charlesa Brandona – baš poput ove “fiktivne” Margaret. Charles i Mary uistinu su se potajno vjenčali u Francuskoj, prilično razljutivši kralja (ženidba kraljevom sestrom bez njegova pristanka smatrala se veleizdajom) koji ih je ipak odlučio kazniti tek već spomenutom popriličnom novčanom kaznom i obavezom ponovnog vjenčanja u kraljevskoj palači u Greenwichu.

Starija Henryjeva sestra Margaret postala je škotskom kraljicom zahvaljujući svojem braku s kraljem Jamesom IV. Ako možemo reći da je netko bio povijesno važniji, tada je to upravo bila ova starija sestra Margaret – nakon što Henryjeva kći Elizabeta I. umre, po ovoj će se liniji nasljeđivanja tražiti novi kralj za englesko prijestolje. James VI. od Škotske i I. od Engleske bio je pra-praunuk Margaret Tudor.

Mary Boleyn

Iako nije posve jasno je li Mary bila starija ili mlađa sestra Boleyn (vjerojatnija je pretpostavka kako je ipak bila starija od Anne jer su tako tvrdila i zapisala njezina djeca, mada godina rođenja Anne Boleyn i dalje ostaje pod velikim upitnikom), uistinu je bila ljubavnica Henryja VIII. tijekom više od pet godina. Odnos je započeo 1520. ili 1521. i najvjerojatnije završio 1526. a tijekom cijelog tog perioda Mary je bila udana.

Pričalo se čak da je pravi otac njezino dvoje djece, Catherine i Henryja, zapravo bio kralj a ne njezin suprug William Carey. No, osim jednog ili dva tadašnja zapisa koji spominju kako je mladi Henry Carey nevjerojatno sličio na kralja, nema nikakvih drugih konkretnih dokaza da je ijedno od to dvoje djece uistinu bilo njegovo niti ih je Henry VIII. ikada priznao kao što je to učinio sa svojim prvim izvanbračnim sinom kojega mu je rodila ljubavnica Elizabeth Blount.

George Boleyn

Stariji brat Mary i Anne, George Boleyn, bio je značajna osoba političkog života Engleske sve dok je njegova sestra Anne bila kraljica. Na kraljev je dvor došao već s deset godina, tijekom božićnih proslava 1514., kako bi se što ranije upoznao sa životom koji mu je bio namijenjen. Jedino kroz službu na dvoru i diplomaciji obitelj Boleyn bi, dakako, mogla računati na i dalje visok društveni status. George je bio uspješan diplomat – u jednom trenutku i engleski ambasador u Francuskoj – te je dugo vremena ostao blizak kralju; primjerice, bio je prva osoba koja je Henryja VIII. obavijestila kako ga je Papa ekskomunicirao iz katoličke crkve.

George je svoj život završio isto kao i njegova sestra Anne: nakon što ona nije uspjela kralju roditi toliko željenog sina, Thomas Cromwell i Henry optužili su je da je imala pet ljubavnika od kojih je jedan, tvrdili su, bio i sam George. Zbog incesta i preljuba koji se smatrao veleizdajom, George i Anne pogubljeni su u Toweru: on 17. svibnja 1536. a ona dva dana kasnije.

Elizabeth Blount i Henry FitzRoy

Ne zna se mnogo toga o stvarnoj Elizabeth Blount prije njezina dolaska na dvor osim činjenice da je Bessie, kako su je zvali, ubrzo postala jedna od kraljevih ljubavnica. Bila je desetak godina mlađa od njega te je, u usporedbi s drugim ljubavnicama kralja, zadržala njegovu pažnju znatno duže nego što je to bilo uobičajeno. Vjerojatno niti ne bi bila toliko značajna u priči o životu Henryja VIII. da mu nije rodila sina u trenucima kada njegovoj tadašnjoj supruzi, Katarini Aragonskoj, to nikako nije uspijevalo.

Henry je sina priznao – vjerojatno ponajviše oduševljen činjenicom da eventualni medicinski problem ipak nije bio njegov – no mladi Henry FitzRoy (čije prezime doslovno označava “kraljevog sina” te se tradicionalno dodjeljuje izvanbračnim potomcima kralja) umire sa 17 godina, znatno kasnije nego u prvoj sezoni “Tudora”. Razlog smrti vjerojatno je bila teška plućna bolest poput tuberkuloze, no ne može se isključiti niti epidemija teške sweating sickness koja je i u ovoj seriji nemilosrdni ubojica.

Rijetki su zapisi koji spominju Bessie nakon odlaska s kraljeva dvora i smrti njezina sina. Pronađen je tek jedan komentar koji uspoređuje Elizabeth Blount s kraljevom budućom ženom Anne Boleyn te kaže kako je Bessie “mnogo zgodnija od Anne”. Kako nije sačuvan niti jedan portret Elizabeth Blount – a i među portretima Anne Boleyn teško je izdvojiti onaj koji bi mogao biti najbliži stvarnosti – ne možemo znati kako je lijepa Bessie uistinu izgledala.

Mary Tudor (“Krvava Mary”)

“Krvav” nadimak uistinu baš ne pristaje djevojčici koju susrećemo u prvoj sezoni “Tudora”, no prva kćer kralja i Katarine Aragonske, njihovo jedino dijete, nedugo nakon kraljeve smrti zasjest će na englesko prijestolje te će zbog progona protestanata i činjenice da ih je više od tri stotine spalila na lomači postati poznata upravo pod tim nadimkom. Iako se u početku činilo kako Mary nije svjesna da se brak njezinih roditelja raspada, ubrzo joj je postalo jasno kako bi se vrlo lako moglo dogoditi da ne postane kraljicom: poništenjem braka ona više nije nasljednica prijestolja.

Mary je kasnije, kako bi se uopće vratila na dvor, morala prihvatiti anglikansku crkvu svoga oca i odreći se vlastite katoličke vjere s kojom je odrasla, no nakon kratke vladavine svog polubrata Edwarda VI. Mary će ponovno od Engleske pokušati napraviti katoličku zemlju. Nakon njezine vladavine, prijestolje će naslijediti kći Henryja VIII. i Anne Boleyn – Elizabeta. Mary, dakako, nikada nije priznala Anne Boleyn kao zakonitu suprugu svoga oca te je samim time i Elizabetu smatrala izvanbračnim djetetom nedostojnim engleskoga prijestolja.

I, dok je prilično nemoguće svesti burnu vladavinu Mary I. u svega nekoliko rečenica teksta, važno je primijetiti da je ona i u seriji “Tudori” već u svom djetinjstvu bila izuzetno inteligentna djevojčica svjesna svoje pozicije na dvoru i budućnosti koja ju čeka (svakako se dobro snašla i u mnogim pokušajima da se njezinim zarukama s francuskim i španjolskim plemstvom očvrsnu britanski odnosi s tim zemljama).

Thomas Wyatt

Thomas Wyatt engleski je pjesnik kojemu se pripisuje zasluga uvođenja soneta u englesko pjesništvo (nešto što će do savršenstva u drugoj polovici 16. stoljeća dovesti upravo Shakespeare), no podjednako je poznat po navodnoj vezi s Anne Boleyn prije nego što je ona postala kraljevom ljubavnicom iako je Wyatt u tom trenutku bio oženjen. Henry VIII. uistinu ga je protjerao s dvora i što dalje od Anne, poslavši ga na diplomatsku misiju u Italiju (a ne kao u seriji – u Francusku), a drugi ga je puta 1536. Henry pokušao “skloniti” čak u Tower of London. Wyatt se odatle izvukao samo zahvaljujući dobrim vezama s Thomasom Cromwellom.

Slična mu se situacija ponovila i nekoliko godina kasnije kada je ponovno bio optužen za izdaju te se još jednom uspio izvući iz Towera, vjerojatno samo zahvaljujući intervenciji Henryjeve pete žene, Catherine Howard. Pričalo se i da je Henry VIII. bacio oko na Thomasovu suprugu Elizabeth te da je ona trebala postati njegova šesta žena umjesto Catherine Paar. Unatoč tendenciji da svako malo izgubi naklonost kralja i završi u Toweru na korak do panja i sjekire, Wyatt je ipak umro prirodnom smrću.

Thomas Tallis

Thomas Tallis najpoznatiji je engleski kompozitor crkvene glazbe za vrijeme Tudora te se općenito smatra jednim od najboljih engleskih skladatelja tog ranog doba. Nije sačuvan niti jedan Tallisov portret iz njegova vremena (prvi koji je sačuvan datiran je gotovo stoljeće i pol nakon njegove smrti) pa je teško povlačiti vizualne paralele između lika kojega je u “Tudorima” utjelovio britanski pjevač i bubnjar Joe van Moyland.

Unatoč tome što se Tallis u seriji upušta u homoseksualni odnos s Williamom Comptonom, to se najvjerojatnije može pripisati scenarističkoj slobodi i dramaturškim potrebama – nema baš nikakvih dokaza da je Tallis uistinu bio sklon muškarcima poput lika u seriji koji je na njemu temeljen. Doduše, takvo što vjerojatno ne bi niti ostalo zapisano u povijesnim zapisima jer je homoseksualnost tada bila zakonom zabranjena, no to se najvjerojatnije ipak tek uklopilo u Hirstovu sliku mladog umjetnika; ostaje tek pitanje je li ovaj lik tada uistinu trebao biti temeljen na najpoznatijem engleskom skladatelju toga vremena i nositi njegovo ime.

• Likovi druge sezone “Tudora”