Prekjučerašnje prikazivanje ovog filma na televiziji kao i činjenice da sam ga sada pogledao prvi puta nakon premijere prije gotovo 20 godina te da o njemu na ovom webu dosad nije postojao članak potaknule su me da o njemu ipak napišem pokoju riječ. Tim više jer sam se filma – zbog nekog razloga kojega niti sam sebi ne mogu objasniti – sjećao u mnogo boljem svjetlu. No prava je istina da je Costnerov “Princ lopova” u usporedbi s prošlogodišnjim Robinom Hoodom Russella Crowea i Ridleya Scotta, ruku na srce – potpuna katastrofa. Da nema Alana Rickmana i Morgana Freemana, film bi bio posve negledljiv.
Kevin Costner najslabija je karika u "Princu lopova" koji je, istini za volju, prepun slabih karika...
Nisam baš bio previše nježan prilikom recenzije prošlogodišnjeg Robina Hooda – zamjerio sam mu ponajviše nedostatak one neke romantike (ne mislim pritom na ljubavnu) koja je tradicionalno vezana uz ovu legendu, te možda čak i pretjeran pokušaj da Scott i Crowe uklope legendarnu priču u stvarne povijesne okvire – no taj je film unatoč tome ipak bio vrlo dobar. Međutim, ponovno gledanje “Robina Hooda: Princa lopova” s Kevinom Costnerom u glavnoj ulozi sada me navodi da Scottov prošlogodišnji blockbuster proglasim jednom od najboljih ekranizacija Hooda ikad (iako on to, naravno, nije). “Princ lopova” je, jednostavno, toliko loš, da se ne mogu niti sam sebi načuditi kako se nisam dobro sjećao tog već 20 godina starog filma.
Što s njim ne valja? Nemojte me krivo shvatiti, ali – Amerikanci. Hollywood. Način na koji su se prošetali kroz jednu od trademarkanih engleskih legendi i napravili… ovo što su napravili. Do kraja filma mogli biste se, poput mene, naći u situaciji da gotovo i navijate za zlog nottinghamskog šerifa kojega utjelovljuje jedna od dvije uistinu svijetle glumačke točke u filmu, Alan Rickman, u borbi protiv likova koje glume američki glumci čak i bez najmanjeg pokušaja ili želje da se uklope u engleski naglasak i englesko okruženje. Šerif je zao, ali uvjerljiv; za Robina je teško uopće zaključiti o čemu i razmišlja u ovom filmu.
Druga je svijetla točka definitivno Morgan Freeman kao maorski ratnik Azeem (inače dodatak ovome filmu o Robinu Hoodu budući da se u samim legendama ne spominje), dok je uprizorenja i odrađeni posao svih drugih glumaca u “Princu lopova”, uključujući i Costnera kao i Mary Elizabeth Mastrantonio, jednostavno najbolje zaboraviti.
Da ima ulogu dulju od dvije minute, možda je stvari mogao malo popraviti zabavan engleski šekspirijanski glumac Brian Blessed, ali puno se toga u ovom filmu toliko raspada po šavovima da čak niti on, ovakav snažan kakav jest, vjerojatno ne bi uspio povezati kraj s krajem. Sam vrag zna i zašto je kralja Richarda I., onog Lavljeg Srca, uopće trebao utjelovljavati Sean Connery kada je ta uloga posve uludo potrošena i traje valjda 30 sekunda (nije čak niti službeno naveden kao jedan od glumaca u filmu). No nije da na Conneryjevu sjajnu karijeru ionako išta može utjecati previše negativno pa mu je valjda te 1991. bilo posve svejedno.
Pretpostavljam da mi je 1991., kada je film snimljen, on možda čak i bio čisto zabavan kao avantura, ali čini se kako se u dvadeset godina taj njegov potencijal posve istopio. “Princ lopova” zapravo je previše ozbiljan, a u pogledu avanturizma s lakoćom gubi bitku protiv Scottovog prošlogodišnjeg “Robina”. Najslabija je točka u “Princu lopova”, bez ikakve dvojbe, upravo Kevin Costner, koji je očito mogao “iznijeti” film 1991. i pretvoriti ga u jedan od blockbustera te godine isključivo na leđima svoje tadašnje popularnosti (i uz malu pomoć “Everyhing I do…” Bryana Adamsa kao glavne teme filma). Dva desetljeća kasnije gotovo je posve nevjerojatno vidjeti kako Costner, zapravo, u tom liku uistinu nije funkcionirao, kako ovdje nema gotovo nikakvih emocija (za razliku od Croweova Robina) te kako uopće nije sposoban emocijama pridobiti publiku na svoju stranu. Loše, loše, skroz loše…
I onda taj kalifornijski naglasak. Ekipa iz šervudske šume bath će izgovoriti bɑːθ, ali naš je Kevin jednostavno uporan i ne može pobjeći od američkoga bæθ. Nije to cjepidlačenje, jer detalji poput ovoga – za one koji ih primjećuju – uvelike utječu na to zašto Costner baš nikako ne uspijeva “kupiti” publiku. U glumačkom dvoboju s Alanom Rickmanom, čiji je šerif od Nottinghama uvjerljivo zao, Kevin Costner potpuno gubi. Toliko da ga treba poslati natrag u glumačku školu jer na ispitu pada – i to ne samo zbog ovoga, već svih ranije navedenih razloga.
Ako ste gledali “Princa lopova” prekjučer ili se još uvijek dovoljno živo sjećate ovoga filma od nekog ranijeg gledanja, zanimalo bi me i vaše mišljenje. A ako ga niste gledali, gotovo da se niti klik u digitalnoj videoteci ili – khm khm – digitalni download jednostavno ne isplate…
na naj Alan Rickman, Kevin K. – šteta što je on glumio RH.