Nakon više od pola stoljeća njihovog izbivanja s ulica, škotski bi glavni grad napokon ponovno trebao dobiti svoje tramvaje. Premda se početno oduševljenje projektom postupno pretvorilo u frustraciju zbog brojnih kašnjenja i troškova koji su probili sve zacrtane granice, vjerujem da će se građani Edinburgha i njegovi posjetitelji ipak poveseliti prvom tramvaju kada on napokon izađe na edinburške ulice. Veza zračne luke sa središtem grada i lukom u Leithu trebala bi tada postati brža i bolja, a prometne gužve na glavnoj gradskoj aveniji, u Princes Streetu, vjerojatno će barem malo splasnuti.

Ovako će izgledati Princes Street kada prvi tramvaji, napokon, jednoga dana krenu voziti ovuda, pod budnim okom Edinburškog dvorca (lijevo)... Najbolji slučaj? Listopad 2012. Najgori slučaj? 2014. ili još kasnije... (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)
Nije nikakva tajna da su mnogi britanski gradovi nekoć bili prošarani brojnim tramvajskim linijama – bilo ih je uistinu posvuda, uključujući i dvije prijestolnice, London i Edinburgh. I dok su se tramvaji u međuvremenu uspješno vratili u južne dijelove Londona poput Croydona, stvari u “Ateni sjevera” ne stoje trenutačno baš tako sjajno: premda je dio pruge već postavljen, tramvaji gotovo sasvim sigurno neće krenuti edinuburškim ulicama tijekom ove, 2011. godine, a vjerojatno niti u 2012.
Iako su inicijalni planovi kao realan početak prijevoza tramvajem u Edinburghu spominjali srpanj ove godine, čini se malo vjerojatnim da će građani Edinburgha i posjetitelji ovog romantičnog grada vidjeti tramvaje na njegovim ulicama prije 2014. Možda tek pokoja dionica, poput glavne rute od Haymarketa u centru pa do zračne luke, uistinu i bude puštena u promet tijekom ove ili sljedeće godine jer optimistična varijanta zasad spominje listopad 2012. kao realan rok dovršenja većeg dijela prve linije.
Škotsko inženjerstvo, urbano planiranje i financijaši, koji su se nekoć pobrinuli za to da susjedni Glasgow bude treći grad na svijetu s podzemnom željeznicom, upali su ovom prilikom u niz problema i nesuglasica zbog kojih je projekt uvođenja tramvaja u Edinburgh trenutačno praktično zamrznut.

Tramvajska je mreža dvadesetih godina 20. stoljeća u Edinburghu već bila elektrificirana, ali su više od trideset godina tramvaji koji su prometovali gradom bili vučeni kabelom.
Edinburgh, baš poput mnogih ostalih gradova na otoku, nije bez svoje tramvajske povijesti: dobio je svoje prve konjske tramvaje još 1871. Sedamnaest godina kasnije – 1888. – uveden je sistem vuče tramvaja pomoću kabela pa su stvari funkcionirale na sličan način kao u glazgovskoj podzemnoj željeznici ili, pak, u mnogo poznatijem tramvajskom sustavu San Francisca. Elektrifikacija u samom gradu uslijedila je tek 1922. iako su pojedini dijelovi mreže, poput onoga u sjevernom predgrađu i glavnoj luci Leith, već bili elektrificirani koju godinu ranije, 1920. Leith je, naime, tada još uvijek bio neovisan grad (s velikom lukom kao glavnim ekonomskim pokretačem svoga razvoja) pa se i njegova tramvajska mreža razvijala neovisno od one edinburške.
Iako je sustav električnog tramvaja u Edinburghu kasnije “krpan” rabljenim vozilima – uglavnom dopremljenima iz Manchestera – tendencija razvoja gradskog prijevoza nakon Drugog svjetskog rata ipak ide u smjeru dizelskih autobusa. Tramvajska mreža jednostavno nije mogla pratiti dinamičan i brz razvoj grada koji se širio u svim smjerovima, a pojedini dijelovi staroga grada ionako nikada nisu niti bili prikladni za postavljanje tramvajske mreže. Posljednji je tramvaj tako prometovao Edinburghom 16. studenog 1956. a potom su sve tramvajske tračnice izvađene iz zemlje i tramvajske linije zamijenjene onim autobusnim. Tu i tamo u centru još biste i danas negdje mogli primijetiti zagonetan komad metala ukopan u zemlju kao podsjetnik na stari sustav tramvaja vučenih kabelom.

Pogled na tramvajima uljepšan Princes Street iz 1950. Naravno, dvokatni su tramvaji, baš poput autobusa, bili jedan od simbola Britanije.

Jedan od edinburških tramvaja na svojoj posljednjoj vožnji, prilikom povratka u spremište, 16. studenoga 1956.
O novom se tramvajskom sustavu u Edinburghu govori već više od desetljeća te se u izgradnju napokon i krenulo 2007. Tračnice su već postavljene u određenim dijelovima grada – primjerice, središnja edinburška avenija i glavno mjesto za shopping, Princes Street, već se može njima “pohvaliti” – ali su troškovi projekta gotovo potpuno izmakli kontroli i popeli se s inicijalno planiranih 512 milijuna funta na (zasad) više od 600. Ostavke vodećih ljudi potkraj 2010. i trenutačni sudski proces mirenja gradske uprave i budućeg operatora tramvaja s jedne strane te izvođača projekta s druge strane usporili su još dodatno cijelu priču.
Kako se izgradnja pruge i ostatka tramvajskog sustava otegnula, i građani su – a naročito vlasnici trgovina – postajali sve nezadovoljniji zbog dugotrajnih radova i kopanja u samom srcu grada. Glavni ministar Škotske, Alex Salmond, prije nekoliko se dana također obrušio na projekt izjavivši da mu je žao što se u njega uopće išlo te da se umjesto toga mogla potpuno obnoviti flota ekološki prihvatljivih autobusa. No, bilo kako bilo, malo je vjerojatno da će se od projekta odustati sada kada je već izgrađeno spremište tramvaja, postavljeno nekoliko kilometara tračnica i kada se tramvaji namijenjeni Edinburghu već ubrzano sastavljaju u Španjolskoj.

Linija 1a trebala bi prometovati od zračne luke do Leitha i terminala na oceanu u Newhavenu, prolazeći i blizinom željezničke postaje Waverley u središtu grada. Daljnji razvoj trebao bi uključivati izgradnju još dviju linija, no tek nakon što prva uopće bude dovršena... (Kliknite na dijagram za njegovu veću verziju.)
Bude li projekt dovršen (unatoč tome što neki i dalje zazivaju njegovo obustavljanje tvrdeći da ima drugih investicija koje su potrebnije Škotskoj nego što bi to bili tramvaji u Edinburghu), grad će za početak imati samo jednu tramvajsku liniju umjesto početno planirane tri – ona će spajati zračnu luku (Edinburgh Turnhouse) sa sjevernim dijelovima grada i terminalom na moru kod Leitha. Preostale će dvije linije, koje uključuju i kružni spoj u nastavku linije koja je trenutačno u realizaciji, uslijediti naknadno.
Sami tramvaji – njih 27 – u Edinburgh će stići iz Španjolske; proizvodi ih tamošnji CAF. Ostali su konkurenti na natječaju već bili uobičajeni Siemens, Bombardier i Alstom (ne, Zagreb Edinburghu nije nudio svoj TMK 2200/NT 2200), a pred CAF-om su se našli i određeni tehnički izazovi budući da će dio pruge prema Leithu biti prilično strm i uključivati jedan velik uspon prema tom sjevernom predgrađu, dok istovremeno treba osigurati veliku nosivost tramvaja u danima kada se na stadionu Murrayfield igraju utakmice. Tramvaji su stoga u Španjolskoj bili podvrgnuti i posebnim testiranjima opterećenja i nosivosti te su sada spremni za postupnu isporuku Edinburghu – kada grad napokon izgradi tračnice duž cijele linije 1 i bude spreman prihvatiti nova vozila. Građani i posjetitelji Edinburgha dosad su mogli vidjeti kako će tramvaji izgledati zahvaljujući maketi postavljenoj u Princes Streetu.

Ovako bi trebao izgledati edinburški niskopodni tramvaj španjolskog CAF-a... (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

... a građani i posjetitelji Edinburgha već su mogli vidjeti i njegovu repliku izloženu u Princes Streetu. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)
Još je nešto zaista specifično edinburško usporilo revival tramvaja u ovom gradu: bogata i počesto krvava edinburška povijest. Podzemlje grada krije mnoge tajne, a život u srednjem vijeku ovdje je bio uistinu specifičan. Kada bi ponestalo prostora za širenje grada, pojedini bi dijelovi starog grada jednostavno bili zatrpani zemljom te bi se na njima nastavilo dalje graditi, što je i glavni razlog zašto edinburško podzemlje i danas krije mnoge tajne.
Poneke od tih tajni isplivale su na površinu baš tijekom nedavne izgradnje tramvajske mreže – pronađeni su ostaci kostura za koje tek treba utvrditi radi li se o posljedicama mnogobrojnih englesko-škotskih bitaka za premoć i dominaciju nad Edinburškim dvorcem, redovnim sahranama ili čak, možda, žrtvama i nekoga od mračnih zločina kakvih u Edinburghu također nije nedostajalo u viktorijansko doba.

Vjerojatno je nemoguće ne pronaći poneki kostur gdje god da u Edinburghu krenete kopati: povijest ovog škotskog grada, jednostavno, toliko je dinamična i zanimljiva da se mnogo toga može pronaći upravo pod zemljom... Pronalasci poput ovoga usporili su iskapanja nužna za postavljanje tramvajske mreže u Edinburghu. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)
Unatoč ovim brojnim problemima, izgledno je da će Edinburghom u narednim godinama ipak provozati prvi tramvaji. Iako su i političari i građani trenutačno opet vrlo skeptični prema ovom projektu i prednostima koje će im on donijeti, tih i ekološki prihvatljiv oblik transporta, bolja povezanost Leitha sa središtem grada i brži transfer do zračne luke kao i podatak koji kaže kako će se Edinburgh ipak rapidno širiti u svim smjerovima tijekom sljedeća dva desetljeća vjerojatno će ih u konačnici potaknuti da zavole svoje nove tramvaje – jednom kada se oni, napokon, ponovno pojave na edinburškim ulicama nakon više od pola stoljeća izbivanja…

Tračnice na glavnoj edinburškoj aveniji, Princes Street, već su ukopane u zemlju, no zasad njima još uvijek prometuju samo autobusi, u očekivanju dolaska prvog tramvaja... (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)
Galerija: Tramvaji u Edinburghu
Sljedeće računalne vizualizacije pokazuju kako će edinburški tramvaji izgledati na nekim tipičnim gradskim lokacijama nakon što napokon krenu voziti gradom:

Tramvaj ispred kompleksa Nacionalne galerije na Princes Streetu i s Edinburškim dvorcem u pozadini desno. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

Shandwick Place. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

York Place. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

Constitution Street. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

Tramvaji pored dokova u Leithu. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

Tramvaj na putu prema luci i Ocean Terminalu u Leithu. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

Bankhead. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

Edinburgh Park. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)

Tramvaji će prolaziti i pored stadiona Murrayfield. (Foto: © TIE, Transport Initiatives Edinburgh)
































Ideja o vraćanju tramvaja se već pokazala uspješnom, spomenuo si Croydon između ostalog. Ali ono što mi nije jasno – zašto se išlo na uobičajene niskopodne modele, uobičajene u srednjoj Europi, umjesto da se da prilika tradiciji pa se na moderniji način vrate čuveni dvokatni tramvaji? istina, nije ekonomično, zahtjevalo bi izradu posebne serije rolling stocka ali bi bio lijep homage nekadašnjim britanskim tramvajima.
Eh, da, dvokatni tramvaji bi vjerojatno bili prava atrakcija, ali bi projekt još više izmakao kontroli u pogledu financija i osim toga bi vjerojatno bilo komplicirano napraviti niskopodne dvokatne tramvaje (kad dio opreme na niskopodnim tramvajima inače ide na krov – kao na zagrebačkim TMK 2200 – jer nema biti gdje drugdje budući da ne može biti ispod poda). A ako nije niskopodno, nije friendly prema invalidima, majkama s kolicima s djecom itd. Inače, koliko znam i koliko sam uspio iskopati, sačuvan je samo jedan jedini primjerak edinburškog dvokatnog tramvaja…
Stare slike – nostalgija.
Može se na netu iskopati dosta toga retro ako čovjek zna gdje tražiti
samo čekam priliku da u pojedinim člancima iskoristim neke od zanimljivih fotografija koje sam našao… Stare fotke Londona i Temze su super, recimo.