Ostvari li se inicijativa koja je trenutačno na razini prijedloga zakona i naloga vladi da istraži njezine prednosti i nedostatke, moglo bi se dogoditi da za koju godinu više nećete podešavati satove nakon slijetanja u Veliku Britaniju. Po novom prijedlogu usklađivanja satova kojega snažno podupire turistička industrija, Velika Britanija bila bi u istoj vremenskoj zoni kao većina Europe, a jedine dvojbe o praktičnosti ovakve promjene izražavaju se na sjeveru otoka jer Edinburgh, primjerice, na dan zimskog solsticija ne bi vidio sunce prije 9:42 ujutro. Nakon što se pojedina ministarstva i organizacije izjasne o ovom prijedlogu, te nakon što on dobije podršku javnosti, odlučivat će se ide li se sa stvarnim eksperimentom tijekom nekoliko godina…

Pomicanje satova i usklađivanje britanskog vremena s onim europskim dalo bi Velikoj Britaniji još sat vremena dana nakon radnog vremena. Na slici: pogled na zalazak sunca kod Arnside Knota u Cumbriji, u Engleskoj. (Foto: © Visit Britain Images / NWDA)
Dosadašnja situacija s mjerenjem vremena u Velikoj Britaniji poznata je: vrijeme tijekom zimskog perioda odgovara vremenu po Greenwichu (GMT), dok tijekom ljetnog perioda – od zadnje nedjelje u ožujku pa do zadnje nedjelje u listopadu – Britanija prelazi na ljetno računanje vremena, BST (British Summer Time). U prošlosti je bilo nekoliko inicijativa i eksperimenata koji su na drugačiji način pokušali pomicati britanske satove; primjerice, od 1968. do 1971. ljetno je vrijeme – BST – bilo na snazi tijekom cijele godine, tj. Britanija je cijelu godinu bila 1 sat “ispred” GMT-a. Međutim, u konačnici nije došlo do trajne promjene načina računanja vremena iako su uočene određene prednosti takvih sustava.
Sada je ponovno aktualna inicijativa u okviru koje će se preispitati prednosti i nedostaci moguće promjene i drugačijeg podešavanja satova u Britaniji. Prijedlog je, naime, prilično zanimljiv: Britanija bi tijekom zime bila jedan sat “ispred” GMT-a, a ljeti dva sata. Ako vam ova vremenska zona zvuči “poznato”, razlog zašto je tome tako prilično je jednostavan – ovime bi Britanija efektivno bila u istoj vremenskoj zoni kao i većina Europe. Pomalo paradoksalno, u Velikoj Britaniji tako više nikada ne bi vrijedilo vrijeme koje svoje ime duguje istočnom dijelu Londona, Greenwichu. Ipak, turistička industrija snažno podupire ovakav potez tvrdeći kako će dodatni sat dnevnoga svjetla uvečer pomoći turizmu, ali donijeti i još jedan sat slobodnog vremena za posao ili rekreaciju samim Britancima.
Pomicanjem satova za jedan sat unaprijed tijekom cijele godine, Britanija bi zapravo koristila srednjoeuropsko vrijeme (CET), baš poput većeg dijela Europe, uključujući i Hrvatsku (iako bi se ono formalno možda zvalo poput trenutačnog prijedloga – SDST, Single / Double Summer Time).

Kraljevski opservatorij u Greenwichu "dom" je nultog meridijana i standardnog vremena "po Greenwichu" - GMT. (Foto: © Royal Observatory Greenwich)
Prijedlog parlamentarnog zakona koji vladi nalaže detaljnu analizu svih mogućih aspekata ove promjene te potom i provođenje eksperimentalnog perioda već postoji, dobio je parlamentarnu podršku i možete ga pročitati ovdje, a kao najznačajnije prednosti zbog čega bi se Britanija trebala uskladiti s europskim vremenom on navodi sljedeće argumente:
- najmanje 80 spašenih života svake godine (raniji su eksperimenti, poput onoga krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, pokazali da se povećao broj nesreća u jutarnjim satima za vrijeme produženog mraka ali je mnogo više od toga pao broj nesreća u večernjim satima kada se ljudi vraćaju kući pa je broj žrtava u prometu u konačnici bio manji);
- ušteda energije (procjena govori o oko 0,6 posto u zimskim mjesecima) i smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu (oko 500.000 tona CO2 manje svake godine);
- smanjenje stope kriminala (statistika kaže da se većina kriminala događa u sumrak i prvim satima večeri) i općenit osjećaj povećanja sigurnosti (mnogi građani osjećaju se nesigurno vraćaju li se kući s posla po mraku);
- dodatnih sat vremena za rad, sport ili drugu rekreaciju u predvečernjim satima;
- povećan prihod od turizma zbog duljeg dana i veće praktičnosti za europske turiste (procjene govore o oko 2 milijarde funta);
- bolju poslovnu komunikaciju s Europom zbog iste vremenske zone (jer trenutačno, primjerice, London i Frankfurt dijele samo 5 “zajedničkih” radnih sati svakoga dana računa li se po sat vremena stanke za ručak u oba slučaja) kao i “približavanje” dalekoistočnim zemljama i Australiji za barem jedan sat.
Spomenuti prijedlog zakona kojim se od vlade traži da razmotri prednosti i nedostatke promjene britanske vremenske zone dobio je parlamentarnu podršku u prosincu, a mišljenja pojedinih ministarstava trebala bi biti objavljena uskoro. To ne znači da je parlament odobrio ovu promjenu, ali očekuje od vlade da bude napravljena sustavna analiza smislenosti ovog poteza.

Novi most preko rijeke Severn u Walesu, uz zalazak sunca koji bi se sada događao nešto kasnije svakoga dana... (Foto: © Visit Britain Images)
Jug, čini se, ne bi imao problema s ovim trajnim pomicanjem satova i usklađivanjem s Europom (turističke organizacije i svi koji se bave sigurnošću i smanjenjem stope kriminaliteta podržavaju ovaj potez), ali sjeverni bi se krajevi Engleske i Škotske mogli naći u problemima: primjerice, najduljega dana zime, 21. prosinca, sunce u Edinburghu izašlo bi tek u 9:42! Niti na sjeveru Engleske ne bi bilo puno bolje jer bi Newcastle tijekom zime rijetko kada vidio prve zrake sunca prije 8:15. Također postoji i opravdani strah od mogućeg većeg broja prometnih nezgoda tijekom mračnih jutara. Unatoč tome, neka istraživanja javnog mnijenja govore u prilog tome da Škoti podržavaju ovu promjenu, no ona zasad nema podršku i u Škotskom parlamentu. Je li moguće da bi Škotska ostala u drugoj vremenskoj zoni?
Britanski premijer David Cameron rekao je da ga postojeći prijedlog promjene zakona načelno zanima te da želi istražiti sve moguće prednosti koje bi ova promjena imala za britansku ekonomiju (uključujući i turizam) te za način života. Kada većina zemlje bude suglasna s ovom promjenom te kada zainteresirane insititucije i organizacije uspiju uvjeriti javnost u njezine prednosti, nema problema da se ona i napravi, naglašava Cameron. Ključ bi mogao uistinu biti u turističkim djelatnicima i svim Britancima koji se nakon posla vole baviti sportskim aktivnostima te žele otići s posla još za dana.
Mogućnost da se dogodi situacija da se Velika Britanija kao otok nađe u dvije vremenske zone – odluči li Škotska zadržati postojeći sistem – Cameron odbacije riječima: “Mi smo Ujedinjeno Kraljevstvo, imat ćemo ujedinjenu vremensku zonu”. U svakom slučaju, nakon detaljne analize mogućih prednosti i nedostataka, a prije konačne promjene britanske vremenske zone, uslijedio bi eksperimentalni period od dvije ili tri godine tijekom kojega bi se mogli izmjeriti stvarni učinci ove promjene.
Dakako, ako se pomiču satovi, pomiču se svi satovi u Ujedinjenom Kraljevstvu: to bi značilo da bi se otok Irska odjednom našao u dvije vremenske zone te da bi Sjeverna Irska, kao dio Ujedinjenog Kraljevstva, bila sat vremena “ispred” Republike Irske. Belfast bi tako bio na poslu prije od Dublina! Naravno, do toga bi došlo ukoliko i sama Republika Irska ne bi pomaknula svoje satove, potaknuta ovim potezom Ujedinjenog Kraljevstva. Tada bi, pak, Portugal ostao jedina europska zemlja koja tijekom dijela godine nema odmak od GMT-a…

































Komentari