Godinu dana nakon parlamentarnih izbora Britanci će ponovno izaći na birališta kako bi odlučili hoće li njihova zemlja promijeniti izborni sustav – jedno je to od pitanja oko kojega se koalicijski partneri, Konzervativna stranka Davida Camerona i Liberalni demokrati Nicka Clegga, nikako nisu mogli usuglasiti tijekom pregovora o koaliciji prošle godine. Konzervativci ne žele promjenu trenutačnog sustava, liberalni demokrati to itekako žele, a jedini neodlučni su trenutačno laburisti čiji predsjednik zagovara promjenu ali se dio njegove stranke tome protivi. Referendum je zakazan za 5. svibnja no aktivna je kampanja, prožeta brojnim argumentima “za” i “protiv”, počela upravo ovih dana. Javno je mišljenje, unatoč anketama, teško predvidjeti jer Britanci nisu navikli izlaziti na referendume – ovo je tek drugi koji će biti održan na nacionalnoj razini.

Nick Clegg, trenutačni zamjenik premijera (LibDems), i David Cameron, britanski premijer (Konzervativna stranka), sučelit će svoja oprečna politička stajališta oko promjene izbornog sustava na skorašnjem referendumu. (Foto: Crown Copyright)

Britanci će 5. svibnja, osim na lokalne izbore u Engleskoj, Škotskoj i Walesu, također izaći i na referendum: jedno od pitanja oko kojih se koalicijska vlada nikako nije mogla složiti jest i reforma izbornog sustava, pa će finalnu odluku morati donijeti građani na referendumu. Ovo političko pitanje možda i ne bi bilo toliko zanimljivo da svaki od članova koalicije nije ovih dana, sasvim očekivano, krenuo u aktivnu, glasnu kampanju za svoje stavove: konzervativci Davida Camerona žele zadržati postojeći izborni sustav (FPTP, first past the post) dok se liberalni demokrati Nicka Clegga nadaju uvođenju sustava alternativnog glasanja (AV, alternative vote).

Po sadašnjem, tradicionalnom sustavu, u pojedinoj izbornoj jedinici pobjeđuje kandidat s najvećim brojem glasova (ali pritom ne mora imati većinu – dovoljno je da ima jedan jedini glas više od drugoplasiranog!) dok bi u AV sustavu glasovanja birači odabrali nekoliko kandidata na glasačkom listiću te bi se u slučaju da nitko ne dobiva natpolovičnu većinu zbrajali “alternativni” glasovi birača (njihov drugi, treći, četvrti izbor…) sve dok netko od njih ne prikupi potreban broj glasova.

Situacija je prilično jasna: first past the post pogoduje velikim strankama poput laburista i konzervativaca, dok bi liberalni demokrati uz AV sustav imali šansu dobivati značajno veći broj mjesta u parlamentu. No, zanimljivo je da AV ne bi – teoretski – pogodovao samo liberalnim demokratima: politički analitičari pozabavili su se analizom britanskih izbora 1997. kada je pobijedio Tony Blair te su zaključili kako bi laburisti tada još dramatičnije pobijedili konzervativce da je bio primijenjen AV sustav! Do sličnih su zaključaka došli analizirajući velike pobjede konzervativaca u osamdesetima.

• Detaljnije: Koje su razlike sustava first past the post i alternative vote?

Clegg i dio njegovih liberalnih demokrata (jer niti ovdje mišljenje nije jedinstveno) zapravo bi bili najsretniji uvođenjem pravog sustava proporcionalnog zastupanja (PR, proportional representation) i u Ujedinjeno Kraljevstvo, te stoga vide AV kao prvi korak u reformi izbornog sustava (tim više što PR za ostale stranke još manje dolazi u obzir). Uz first past the post, sustav koji favorizira dvije velike, tradicionalne stranke, parlamenti bez jasne većine (tzv. hung parliament) prilično su velika rijetkost pa su zbog toga i prošlogodišnji opći izbori bili toliko medijski zanimljivi jer je situacija bila atipična za Britaniju. No, u AV ili PR sustavu zapravo mnogo češće dolazi do ovakvih situacija – dovoljno je pogledati bilo koju drugu demokratsku zemlju gdje su potrebe za stvaranjem postizbornih koalicija vrlo česte – što bi liberalnim demokratima dalo mnogo veću političku težinu nakon svakih izbora. Clegg, čini se, želi ostati u poziciji da formira vladu i nakon budućih izbora.

Glavni politički argument koji govori protiv uvođenja AV-a upravo je britanska nesklonost koalicijama: one su u ovoj zemlji iznimno rijetke, a praksa kaže – često i prilično kratkotrajne. Čim se stvaraju koalicije, predizborni programi podložni su pregovorima i preslagivanjima, što bi znatno moglo povećati vjerojatnost da birači u konačnici ne dožive provedbu programa za koje su glasali jer je, primjerice, “njihova” stranka zbog političkih ustupaka koalicijskom partneru od nečega odustala. U jednoj od najstarijih svjetskih demokracija izborni su programi i manifesti i dalje nešto do čega se drži tijekom sljedećih nekoliko godina vlade. Na obećanja se poziva, sve se odluke propituju kako bi se vidjelo jesu li u skladu s predizbornim manifestom, stoga nije nimalo svejedno što je u njemu pisalo i je li se od nekog dijela programa odustalo tijekom postizbornih pregovora o koaliciji.

Cameron i konzervativci: “No to AV”

Konzervativci su jasni: tradicionalni "first past the post" izborni sustav je dobar i ne postoje razlozi za uvođenje AV sustava. (Foto: © Konzervativna stranka)

David Cameron i njegova Konzervativna stranka protive se promjeni izbornog sustava u sklopu svoje kampanje “No to AV” sljedećim argumentima:

• sustavom alternativnog glasanja favoriziraju se drugoplasirani kandidati (Cameron kaže – oni koji su izgubili izbore) umjesto onoga tko je dobio najviše glasova;
• potaknulo bi se stranke da još više kreću u negativnu kampanju protiv svojih političkih protivnika jer je konačno mjesto na listi izbornih rezultata u pojedinoj izbornoj jedinici itekako važno, budući da nije svejedno tko je drugi ili treći na listi;
• AV sustav češće bi stvarao parlamente bez jasne većine (hung parliament), dodatno potičući političku trgovinu i stvaranje kompromisa među strankama prilikom pregovora o mogućim koalicijama, uz rizik da stranke počnu odustajati od svojih preizbornih programa ili njihovih pojedinih dijelova kako bi izašle u susret koalicijskom partneru;
• AV je kompliciran i bilo bi ga teško objasniti biračima;
• glasovi nekih birača vrijede više od drugih glasova, jer se gledaju njihovi daljnji odabiri ukoliko njihov kandidat nije pobijedio.

Cameron je u pravu kada tvrdi da se AV koristi u samo tri zemlje na svijetu – Fidžiju, Papua Novoj Gvineji i Australiji (gdje je glasovanje, uzgred, obavezno, te glasač koji ne izađe na izbore i ne opravda svoj izostanak plaća kaznu) – te da bi se moglo dogoditi da rezultati izbora provedenih po AV metodi budu još više začuđujući i iznenađujući. Toj njegovoj tvrdnji u prilog idu i već spomenute političke analize izbora 1997. i 2005. na kojima su premoćno pobjeđivali laburisti, kao i analize izbora u osamdesetima kada su britanskom političkom scenom dominirali konzervativci; u oba slučaja njihove bi pobjede bile još i veće da je bio primjenjivan AV sustav.

Clegg i LibDems: “da za pravednije glasove”

Liberalni demokrati Nicka Clegga u startu su predlagali direktan prijelaz na proporcionalni izborni sustav, ali su se u međuvremenu, do nečeg takvog, ipak odlučili za AV kao pravedniju varijantu od postojećeg sustava. (Foto: © Alex Folkes / Fishnik Photography / LibDems)

Argumenti Nicka Clegga i Liberalnih demokrata zašto bi Britanija trebala prijeći na alternative vote izborni sustav (AV), a koje zastupaju u svojoj kampanji “Yes to Fairer Votes”, sljedeći su:

• trenutačni sustav, first past the post, zapravo posve ignorira milijune glasova jer prolazi samo kandidat s najvećim brojem glasova dok su ostali zanemareni;
• odaziv na izbore često je slab baš zbog toga što mnogi građani nemaju osjećaja da svojim glasom mogu utjecati na konačni rezultat izbora;
• dosadašnji tradicionalni sustav mogao je funkcionirati u periodu dok je Britanija bila u dvostranačkom sustavu konzervativaca i laburista, ali tome više nije tako jer postoje i brojne regionalne stranke sa sve većom važnošću;
• velike stranke naviknute su imati svoja “stalna” mjesta u parlamentu, a poneki su zastupnici naviknuti na to da u njemu budu praktički doživotno jer im trenutačni sustav to omogućava;
• uvođenjem alternative vote sustava stranke bi se trebale mnogo više “potruditi” da privuku glasače iz skupina koje im nisu prirodno naklonjene, za što bi trebale dodatno poraditi na zanimljivim programima;
• AV bi označio kraj takozvanom “taktičkom glasovanju”, u kojem se glasa protiv samo da se ne bi glasalo “za” nekoga i slično;
• AV sustav i dalje zadržava vezu između izbornih jedinica i njihovih zastupnika, te će građani i dalje moći znati tko ih zastupa u parlamentu i obratiti se direktno toj osobi;
• u konačnici, kaže Clegg, AV sustav mnogo je jednostavniji za razumijevanje, građani lakše mogu predvidjeti moguće rezultate izbora ovisno o svojem glasu, pa se i izbori mogu smatrati pravednijima.

Clegg tako ponajviše inzistira na tome da je AV pravedniji izborni sustav te da se neki recentni politički skandali – poput onog s nenamjenskom potrošnjom novca namijenjenog parlamentarnim zastupnicima – gotovo sigurno ne bi dogodili da neki zastupnici nisu na “stalnim” stranačkim mjestima u parlamentu. Parlamentarni zastupnici počeli su promatrati sjedenje u parlamentu kao doživotni posao, tvrdi Clegg, naglašavajući da bi se sve stranke uz AV sustav morale više potruditi kako bi privukle glasove skupina društva koje nisu njihovi prirodni glasači. Cameronov “australski argument” Clegg pobija tvrdnjom da je Australija u proteklih 80 godina koliko je tamo na snazi AV sustav biranja imala manje parlamenta bez većine (hung parliament) nego Britanija.

Laburisti podijeljeni, Miliband zagovara AV

Zanimljivo je da su laburisti jedina od većih stranaka koja je podijeljena oko pitanja promjene izbornog sustava. Većina laburističkih zastupnika u parlamentu želi zadržati postojeći sustav first past the post ali Ed Miliband, njihov predsjednik, također se, uz dio članova svoje stranke, zalaže za uvođenje AV sustava. Prije nekoliko dana izjavio je kako će aktivno podržati uvođenje AV sustava.

Ako je netko upoznat s prednostima i eventualnim nedostacima AV sustava, tada je to svakako upravo Ed Miliband – Laburistička stranka na svojim unutarstranačkim izborima za predsjednika koristi baš takav sustav izbora svojeg vodstva, a da nije bilo njega Miliband ne bi niti pobijedio Gordona Browna na posljednjim unutarstranačkim izborima. Naime, Milibandov stariji brat David Miliband dobio je veći broj direktnih glasova, ali je Ed imao više alternativnih glasova Davidovih suparnika te je u konačnici tako skupio najveći broj glasova i postao vođa laburista.

Laburisti su podijeljeni oko pitanja izbornog sustava, ali njihov predsjednik, Ed Miliband, smatra da ga treba mijenjati i uvesti AV. (Foto: © Laburistička stranka)

I neke su manje stranke, poput UK Independence Party, izrazile svoju podršku uvođenju AV sustava, promatrajući ga prije svega kao međukorak prema uvođenju stvarnog proporcionalnog sustava. I AV i PR manjim bi strankama, uvjerene su one, dali mnogo više šanse da dođu do parlamentarnih mjesta no što to čini trenutačni sustav first past the post u kojemu se praktički nemoguće probiti do parlamentarnog mjesta pored velikog dvojca i nekolicine manjih ali i dalje utjecajnih stranaka kakve su Liberalni demokrati i Škotska nacionalna stranka.

U ovom trenutku teško je procijeniti što će Britanci odlučiti na predstojećem referendumu: ispitivanja javnog mnijenja daju laganu prednost odluci da se zadrži first past the post sustav, ali prednost je u anketama toliko mala da se gotovo može smatrati statističkom pogreškom. Ne čudi stoga odluka Camerona i Clegga da gotovo istovremeno krenu u vrlo aktivnu kampanju i pokušaju izboriti sustav koji njihovim strankama – a oni su uvjereni i Velikoj Britaniji – donosi bolju političku budućnost. Britanci su dosad rijetko izlazili na referendume (dosad ih je održano tek devet, ali samo jedan na nacionalnoj razini!), no praksa je pokazala da se javno mišljenje često može znatno promijeniti upravo tijekom aktivne političke kampanje koja prethodi referendumu.

Bit će, dakako, naročito zanimljivo gledati što će se događati s Liberalnim demokratima u ovisnosti u rezultatu referenduma. Ako “izgube” AV na referendumu koji su toliko poticali, politička će im snaga unutar koalicije biti ponešto smanjena, a David Cameron mogao bi biti pod dodatnim pritiskom svojih stranačkih kolega koji uopće nisu bili skloni koaliciji s liberalnim demokratima. S druge strane, Clegg sasvim sigurno neće napuštati vladu jer prema anketama njegovi liberalni demokrati dobivaju tek desetak posto glasova te bi svako napuštanje vlade bilo čisto političko samoubojstvo u ovom trenutku. I Clegg i Cameron prije nekoliko su dana, međutim, čvrsto naglasili kako njihova oprečna politička mišljenja o ovom pitanju neće utjecati na rad vlade niti prije niti nakon svibanjskog referenduma.

• Referendum je održan 5. svibnja 2011, pročitajte kakvi su bili rezultati.